Izvor: Politika, 01.Apr.2011, 00:58 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Molitva za generale
Krivica je na suprotnoj strani, i u to nema baš nikakve sumnje, kao što sumnje nema ni u kršćansku skromnost i asketizam fasade od poludragog kamena
Nekoliko dana nakon što su javnosti prikazali svoju novosagrađenu palatu, od jedanaest hiljada kvadratnih metara, čija je fasada u potpunosti obložena poludragim kamenom oniksom, hrvatski su biskupi pozvali svoje vjernike, kojih je, prema prošlom popisu stanovništva, cirka četiri miliona, da se sljedećih dana, pa sve do >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << presude koja će u Hagu 15. aprila biti donesena u procesima protiv generala Gotovine, Čermaka i Markača, mole Bogu i da poste, e ne bi li sud pravedno presudio. Za palatu će nadbiskup zagrebački Josip Bozanić kazati kako je sagrađena darovima talijanskih biskupa i milodarima hrvatskih vjernika, te iako, na prvi pogled, djeluje skupo, ona je dugoročno puno jeftinija nego što famozni prvi pogled govori. Za generale biskup je više puta ponovio da su nevini, te da suđenje njima nije suđenje trojici ljudi nego će osuđena ili pred sudom oslobođena biti cijela Hrvatska. Pozivanje na pravdu zapravo je pozivanje na generalsku nevinost. Nadbiskup, naime, zna da su Gotovina, Čermak i Markač nevini, jer šta bi drugo bili nego nevini. Krivica je na suprotnoj strani, i u to nema baš nikakve sumnje, kao što sumnje nema ni u kršćansku skromnost i asketizam fasade od poludragog kamena. Dugoročno, oniks je skromniji od maltera, kao što su, dugoročno, Gotovina, Čermak i Markač sveci, a ne ratni zločinci.
Riječ oniks potiče od starogrčkog naziva za nokat. Nova zgrada Hrvatske biskupske konferencije, metafora je Božijeg nokta. Svaka javno izgovorena riječ kojom bi se palata od oniksa dovodila u pitanje, doživljava se kao zabijanje igala pod Božiji nokat. I to u vrijeme korizme, kada se pred Uskrs vjerni hrvatski katolici odriču svih zemaljskih užitaka i zadovoljstava, u znak sjećanja na Isusa Krista, Sina Božijega, onoga koji je istovremeno i Bog i čovjek. A onda su u korizmena odricanja hrvatski biskupi udjenuli i post i molitve za trojicu generala. To onda, otprilike, valjda znači da se do podne vjernici mole za Raspetoga, a od podne za uhapšene, kojih je, primijetili ste, u skladu s kršćanskom mitologijom – trojica. Činjenica da su Gotovina, Čermak i Markač praktično postavljeni pred isti oltar, u istu misao i u istu molitvu s Isusom, može se shvatiti na dva načina. Ili je riječ o neshvatljivom bogohuljenju, nad kojim se palata od oniksa nadvila poput kule babilonske, s kojim su smrtnici, to jest hrvatski biskupi, odlučili preuzeti prerogative dragoga Boga. Ili su, predvođeni Josipom Bozanićem, trojicu generala metaforizirali u osobi Isusa Krista, te su u njihovoj borbenoj misiji pronašli elemente misije koja je Isusa dovela do Golgote. Za običnoga čovjeka, onoga koji ne drži do korizme, ne posti za generale, ali za Isusa ponešto osjeća, i živi u Hrvatskoj, ne zna se koja je od ove dvije mogućnosti gora i strašnija.
U Hrvatskoj se ovih dana već najavljuju javni skupovi, na kojima će se iščekivati donošenje haške presude, a većina medija – zapravo svi elektronski, ali i najvažnija novinska izdanja – radikaliziraju atmosferu, i polažu svu svoju vjeru, zemaljsku i nebesku, u nevinost trojice generala. Ludilo vjerskoga fanatizma našlo se, kao što se uvijek u ovim krajevima nađe, na istoj liniji i u istoj kampanji s ludilom nacionalizma. Započinju tjedni i mjeseci prijetnji i zastrašivanja, koji će trajati sve do izbora, ili do trenutka kada netko u Briselu ne primijeti šta se u Hrvatskoj događa, pa zaprijeti Zagrebu, jednako nebeskom, kao i zemaljskom. I jedan i drugi su, naravno, vrlo senzibilizirani na prijetnje iz Brisela, jer se one ne tiču metafizike, nego se tiču novca. Tiču se fasade hrvatskoga domoljublja i bogoljublja, načinjene od dragoga i poludragog kamenja.
A Gotovina, Čermak i Markač se svih tih ljudi, hrvatskih biskupa, kao i njihovih hadezeovskih vazala, zapravo tiču koliko i sve žrtve, jednako hrvatske, koliko i srpske i bošnjačke, ratova u kojima su trojica generala učestvovala. Dakle, ne tiču ih se nimalo. I ne tiče ih se baš nimalo koliko će, i hoće li, ti ljudi odležati na robiji. Oni su samo zgodno sredstvo, potrošno oruđe, za vladavinu narodom i državom. Na kraju, ako vjernici budu postili, ako ne budu jeli, moći će više novaca darovati crkvi. Banalno, ali istinito.
Miljenko Jergović
objavljeno: 01.04.2011.
.jpg)
