Izvor: Blic, 27.Jun.2003, 12:00 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Labava granica za Balkan
Labava granica za Balkan
Univerzitetski profesor i pisac Predrag Matvejević je 1991. godine napustio Hrvatsku. Opredelio se da živi, kako sam kaže, 'između azila i egzila'. Do 1994. godine bio je profesor na pariskoj Sorboni (na Odseku za opću i komparativnu književnost), a od tada je redovni profesor na Odseku za slavistiku rimskog univerziteta 'La Sapienza'. Potpredsednik je Međunarodnog PEN-a i jedan od osnivača Asocijacije 'Sarajevo' u Parizu i Rimu. Romano Prodi ga >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << je imenovao za savetnika u komisiji koja se bavi temom Mediterana, politikom EU prema 'jugu'.
Zašto reprint vaše knjige 'Jugoslavenstvo danas', objavljene pre dve decenije?
- Prijedlog je potekao od izdavača MVTC iz Beograda, a urednik Branko Čičić je predložio suradnju s izdavačima iz Zagreba i Sarajeva. Obratili smo se sarajevskoj izdavačkoj kući 'Buybook' i zagrebačkoj 'Durieux'. Napisao sam novi predgovor i pogovor, a sve je drugo ostalo kao u izdanju BIGZ-a iz 1986. godine.
Zašto se hrvatski političari još žestoko opiru svrstavanju Hrvatske na Balkan?
- Najprije, granice Balkana: od Save i Kupe, a na moru, prema jednim geografima, do Riječkog zaljeva, a prema drugima do Tršćanskog zaljeva. Osim toga, ima jedna divna opservacija Claudija Magrisa o pomicanju balkanskih granica: tko krene iz Njemačke, reći će bez predomišljanja da Balkan počinje na rubu Beča i Minhena. Bečani će reći da Balkan počinje u Ljubljani i Zagrebu. Miroslav Krleža je govorio da počinje od zagrebačkog hotela 'Esplanade'. Neki Hrvati i Slovenci se bune: ne, Balkan počinje u Beogradu, Prištini, Skopju. A opet i neki ljudi sa tih prostora mogu reći da ne počinje ni tamo, već da se još istočnije i južnije nalazi kolijevka evropske kulture u kojoj je nastala ideja demokracije, u kojoj je nastala filozofija i geometrija. Jer, stara je Grčka kolijevka i današnjeg Zapada i cijele današnje civilizacije.
Kako objašnjavate to bežanje Hrvata od Balkana?
- Zato što misle da je Mitteleuropa, centralna Evropa, prostor sa mnogo 'ljepšom' prošlošću, pa se nastoje identificirati sa njim. Iz pomanjkanja hrabrosti da se pred lice nacije stavi ogledalo. Mađarski mislilac, liberal Ištvan Bibo smogao je hrabrosti da dijagnosticira neke od kroničnih boljki koje se na razne načine javljaju i u srednjoj i u istočnoj Evropi: 'histerija koja zahvaća zajednicu i sužava njezine intelektualne obzore', 'težnja nestvarnosti' i nestrpljivost 'u formuliranju i isticanju zahtjeva', 'kaotična misao i rječitost, koje preplavljuju život zajednice', postojana 'mržnja jedne nacionalnosti spram druge', smiješne 'aristokratske simulacije s posebnom sklonošću prema paradiranju', jedna vrsta 'obuzetosti nacionalnim koja ne vodi oslobađanju individue', itd. Prema tome, provincijalan je način razmišljanja onih koji na svaki način žele pobjeći s Balkana u Mitteleuropu.
Nedavno su Radomira Konstantinovića i vas primili u Akademiju nauka BiH, a da to još uvek nisu učinile SANU i HAZU. Čini se da u Sarajevu stojite bolje nego u Beogradu i Zagrebu?
- Što se tiče Bosne, ja sam i za vrijeme opsade bio u Sarajevu i ušao u grupu (u kojoj je i Rade) 'Krug 99'. Moji odnosi sa Sarajevom sve ovo vrijeme bili su pokušaj da se nekako oživi situacija u Bosni i šira kulturna suradnja. Jer, ono što se učini u Bosni može kasnije biti model kulturne suradnje na čitavom prostoru bivše Jugoslavije.
Kako gledate na situaciju u Srbiji nakon Đinđićevog ubistva?
- Mislim da sam već u tom času naslutio ono što će se dogoditi, da će doći do značajnog preispitivanja Srbije, do katarze. Čini mi se da utjecaj te srpske katarze na Hrvatsku nije priznat. Hrvati se pitaju hoće li hrvatsko vodstvo imati hrabrosti da razoruža svoju mafiju, da preispita svoje krađe, svoje lopovluke. Jer, činjenica je da Hrvatsku, koja se tuži da je u svojoj historiji pljačkana, nikad nitko nije tako opljačkao kao hrvatski rodoljubi u toku Tuđmanove vladavine.
Hrvatski nacionalisti ističu da je sramota za Hrvatsku ako se upoređuje sa Srbijom?
- Radi se o hrvatskim frustracijama koje su, nažalost, Hrvatskoj uvijek pravile najveće štete. I te kako bi se moralo i u Hrvatskoj štošta poduzeti. I njome još šetaju ratni zločinci, neke od njih traži Haški sud, a Hrvatska ih ne isporučuje... Sudstvo u Hrvatskoj i njegovo funkcioniranje skandalozno je jednako kao i u Srbiji. A vidjevši da je Srbija krenula u preispitivanje i obračun sa ratnim zločincima i mafijom, u Hrvatskoj se sve više postavlja pitanje: što smo mi učinili, hoćemo li imati smjelosti da poduzmemo ono što i oni. Hoćemo li suditi 'našim' zločincima, hoćemo li se obračunati s 'našom' mafijom koja je još uvijek na djelu, itd. Vrlo je važno da se raščisti i pitanje je li napravljena hrvatska agresija na Bosnu i Hercegovinu. To je pitanje postavio i Hag, a potvrdan se odgovor nazire u nekoliko njegovih optužnica. Naravno da je napravljena! Haški sud već ima dovoljno dokumenata za to.
Razmišljate li o povratku u Zagreb?
- Sve sam se ove godine vraćao u Zagreb, prvih godina mnogo rjeđe, uglavnom ne izlazeći iz stana jer je bilo opasno, a u novije vrijeme češće. A Zagreb sam napustio nakon niza neugodnih događaja, u situaciji kada sam na njegovim ulicama susretao mladiće u odorama zloglasne 'crne legije', a na kioscima gledao slike_arhiva Ante Pavelića, u situaciji kada je ministar obrane Gojko Šušak, koji se vratio iz emigracije gdje je bio povezan s ustašama, ne ustručavajući se javno pozdravljao fašističkim pozdravom, dignutom desnicom, a Tuđman ga pri tom proglašavao svojim 'najboljim ministrom', itd. Neposredni povod za odluku da odem što dalje i živim 'između azila i egzila' bio je kada mi je netko, usred bijela dana, ispalio tri revolverska hica u poštanski sandučić i na njemu napisao poruke: 'Crveni konj' i 'Svinja jugoslavenska'. Sada se, ipak, nakon pada Hrvatske demokratse zajednice, lakše diše. A ja se približavam mirovini, imam pravo na još godinu i po dana profesure na 'La Sapienzi' u Rimu. Nakon toga se kanim vratiti u Zagreb. Jugonostalgičari
Da li je danas ostalo nešto od nekadašnjeg jugoslovenstva?
- Mislim da jest. U nedavnoj anketi na Hrvatskoj televiziji čak 75 odsto gledalaca odgovorilo je pozitivno na pitanje da li su jugonostalgičari. No, mladi sve više gube vezu s onim što je bilo prije, serviraju im se laži i potiče na zaborav... Između sadašnjosti i budućnosti javljaju se tek nagovještaji demokracije i ostaci diktature. Takav sam hibrid nazvao demokraturom... Tamo gdje je bilo nužno obraniti nacionalno nasljeđe, morat ćemo se na kraju braniti od tog istog nasljeđa. Ideologije koje se vraćaju, negdje ispod žita, a negdje otvoreno, gore su od onih protiv kojih su bile usmjerene, protiv kojih su se ustremile. Htjeli mi to priznati ili ne, postali smo simbolom nesreće među narodima i na Balkanu i u Evropi. Povijest se još jednom poigrala i narugala... Mira Babić-Šuvar
