Ko je pošteniji – vukovi ili ljudi

Izvor: Politika, 21.Sep.2010, 23:48   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Ko je pošteniji – vukovi ili ljudi

Sklanjamo se od tuđih problema da nas slučajno ne dodirnu

Mobing je pojava koja je tipična za svet životinja. Posebno je izražena kod vukova koji često iz svog čopora oteraju najslabijeg člana osuđujući ga tako da luta sam, bez potpore ostalih članova čopora. Takav njihov postupak uglavnom predstavlja osudu na brzu smrt. Jedna od posledica Darvinovog shvatanja da je čovek „specifična životinja” je traganje za zajedničkim osobinama u ponašanju čoveka i životinje. >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << Moglo bi se reći da je linija susreta između životinje i čoveka biološki nagon – odnosno da im je zajedničko održanje vrste, a čovek se nadograđuje kroz socijalne odnose. Čovek i životinja su se „sreli” i kod mobinga. Mada sam mišljenja da su životinje „poštenije” jer mobing primenjuju zbog održanja vrste, a čovek to čini zbog održanja vlasti i stečenih pozicija.

Omobingu smo počeli da pričamo, ali postavlja se pitanje koliko pravih stvari. Čak i ukoliko voliteto što radite, a izloženi ste progonu, počećete da se osećate nesigurno na svom radnom mestu. Dočekivanje svakog novog dana počeće sa nepoznanicom – šta vam se novo sprema i koja je naredna nemoguća misija u koju ćete biti gurnuti. Počećete da brinete za sigurnost vašeg posla, da postavljate pitanja i analizirate šta to nije u redu sa vama.

Zaposleni koji je označen kao žrtva mobinga najčešće ne zna šta mu se stvarno zamera i čime je doprineo da se nađe u takvoj situaciji, oseća se nepoželjno i što je najstrašnije – nezaštićeno. Gde god da ode po savet ili po pomoć ne dobije ni pomoć ni odgovor. Jedine dostupne metode za samozaštitu žrtava su iznošenje slučaja u javnost, žigosanje izvršioca, štrajk glađu... Sad smo dobili zakon. Trebalo bi da očekujemo da će žrtvama biti lakše. Videćemo. Mi smo specifično društvo koje obožava moćne nadajući se da će i nama da udele koru bajatog hleba. Sklanjamo se od tuđih problema da nas slučajno ne dodirnu. Pojedinac je nemoćan, a sa druge strane svakodnevno se susrećemo sa činjenicom da je solidarnost socijalne grupe izumrla kategorija.

Mobing se upravo i bazira na metodama koje vode do otuđenosti jedinke koja je nekom svojom individualnom osobinom dovela do toga da postane žrtva. Najčešće žrtva nije taj status „zaslužila” zbog nečeg što može da se karakteriše kao svesno skrivljeno ponašanje. Za status žrtve dovoljna je i prenaglašena individualnost i neprihvatanje organizacionog obrasca koji podrazumeva slepu poslušnost i izvršavanje svih zadataka koje postave kreatori tih obrazaca. Ukoliko čovek želi dau takvom patološki postavljenom okruženju zadrži pravo da bude individua koja misli i želi da iskaže svoje stavove i da tvorcu „obrasca za ponašanje” uputi kritikuvrlo lako postaje žrtva mobinga. Izuzetno pozitivnu ulogu u prevladavanju stresnih reakcija ima psihosocijalna podrška i pomoć grupe. Moral jedne grupe se ne manifestuje samo kvalitetom međusobnih odnosa članova već i efikasnošću grupe u suočavanju sa problemima i stepenom saglasnosti koji je ispoljen u njihovom rešavanju.

U Srbiji, broj ljudi koji živi blizu ili ispod granice siromaštva utiče na to da se u samopotčinjavanju traži „garancija” za opstanak. Slepa poslušnost i odobravanje nasilja kojem su drugi izloženi, uz stalno dodvoravanje rukovodiocu, mirenje je sa psihičkim zlostavljanjem žrtava koje se pred njima događa. Upravo tu leži najveća odgovornost grupe za nesolidarnost i za dopuštanje nasilja.

Pred ljudima su moguća dva pravca daljeg postupanja. Jedan pravac je prihvatanje bezličnosti, utapanje u masu i preživljavanje kao puko zadovoljenje egzistencijalnih potreba. Ovaj izbor podrazumeva ćutanje i solidarnost sa vođom. Drugi pravac, na koji se još odlučuju samo malobrojni, jestegrađenje sopstvene individualnosti unutar socijalne grupe, negovanje različitosti i traženje adekvatnog tretmana ne samo za sebe već i za sve ostale pripadnike socijalnog okruženja. Ovo drugo opredeljenje nosi sa sobom rizike, ali i slobodu da se ostvari ličnost i da se rasplamsa kreativnost. Ukoliko se na hrabrost odluče samo pojedinci, najverovatnije će biti pogođeni mobingom, bilo rukovodioca,koji će se osetiti ugroženim zbog njihove individualnosti, bilo represijom grupe koja nije spremna da prihvati pravo na razliku. Onog trenutka kada grupa shvati da golo preživljavanje u stvari ugrožava njen opstanak na svim drugim poljima, osim na polju biološkog održanja vrste, okrenuće se zaštiti svih svojih članova i samozaštiti grupe.

Svi mi snosimo deo odgovornosti za ovakva zbivanja. Dok ne prestanemo da se zavaravamo i dok ne izvadimo glavu iz živog peska, svetu će biti sve gore.

Doktor pravnih nauka, autor knjige (u pripremi) ,,Živi pesak ili kako preživeti mobing“

Vesna Baltezarević

objavljeno: 22.09.2010.

Nastavak na Politika...



Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Politika. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Politika. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.