Izvor: Blic, 29.Apr.2000, 12:00 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Ja sam seljački roker
Ja sam seljački roker
Željko Bebek, nekadašnji član 'Bijelog dugmeta', a u poslednjih desetak godina samostalni solist, kada ne putuje živi u Zagrebu. Supruga mu završava postdiplomski na Ekonomskom fakultetu, starija je kćer novinar, a mlađa još srednjoškolka. Za sebe u šali kaže da je 'cvrčak', da spada među 'svirače koji čitav život kao cvrčci putuju i pjevaju'! Zadržao je mladenački izgled, deluje možda i mršavije nego u vreme 'Dugmeta', samo što svoju >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << nekada bujnu kosu veže u rep(ić). Uskoro mu izlazi novi album pod zanimljivim naslovom 'Ošini, po prašini!'
Molim vas da za čitaoce 'Blica' najpre kažete nešto o sebi: čime se bavite od kada ste napustili 'Bijelo dugme'?
Prije svega želim da čitaocima 'Blica' uputim jedan veliki pozdrav. I onima u Jugoslaviji i onima van Jugoslavije, jer znam da se 'Blic' čita i u drugim zemljama, susretao sam se s njim na gostovanjima.
Ja se inače i poslednjih desetak godina bavim onim čime sam se bavio čitav život muzikom. Osim snimki koje sam kao solista napravio, imao sam nebrojeno mnogo koncerata u Hrvatskoj i u svijetu. Dakle, čitav je moj život sastavljen od snimanja, koncerata, putovanja...
Od rata niste nastupali u Jugoslaviji, mislite li da su vas tamo možda zaboravili?
Mislim da nisu. Znam to i po publici iz Jugoslavije koja dolazi na moje koncerte u Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj ...
Žalite li za 'Bijelim dugmetom'?
Ponosan sam na 'Bijelo dugme'. To je bila velika stvar, koju smo Goran, ostali dečki i ja napravili. Naš je bend bio poznat ne samo na prostorima bivše Jugoslavije, nego je on na neki način bio i bend srednje i istočne Evrope.
Da li i nove generacije, koje su stasale u poslednjih desetak godina, znaju za 'Bijelo dugme', slušaju li snimke?
Činjenica je da ja i dalje dobro živim, ne samo od svoje solo karijere, već da još uvijek dobro zarađujem i od snimki 'Bijelog dugmeta' iz sedamdesetih godina, što dokazuje da su te stare pesme, u nekim novim izdanjima još uvijek tražene.
Razmišljate li o ponovnom okupljanju 'Bijelog dugmeta'? Takvu je mogućnost, prema pisanju nekih medija, upravo najavio Goran Bregović. Rekao je da ste za to i vi, i Zoran Redžić, i Milić Vukašinović...
Nisam proverio da li je to Brega sada izjavio. No, istina je da smo se mi stari prijatelji iz benda susreli prošle zime (u januaru), za vreme skijanja, u Sarajevu i da smo tom prilikom spominjali neke ideje i složili se da bi ponovno okupljanje 'Dugmeta' bila lijepa stvar. O tome će, naravno, javnost na vrijeme biti informirana.
Znači, ima nade za ponovno okupljanje slavnog benda?
Naravno! Nade je uvijek bilo. Ja sam svih ovih godina, kada bi me pitali, hoćemo li se ponovo okupiti, odgovarao: Nikad ne reci nikad! Mada nije bilo konkretnih planova. Nema ih ni sad, ali da je zimus postojao razgovor o okupljanju jest, te da smo se na određeni način složili jesmo.
Sa ZrinkomTutićem ste napravili i novi album 'Ošini, po prašini!'. No, zanimljivo je da on spada među protivnike tzv. folka i da smatra da ste vi jedina njegova veza sa folkom.
Najprije da kažem da je Zrinko Tutić vrlo kompetentan autor i sjajan čovjek i da je naša suradnja izvrsna.
No, moram reći da se godinama ježim kada pročitam naslove 'urbani rok', 'urbana sredina' i slično. Inače, osobno nemam ništa protiv sintagme 'pastirski folk-rok', jer ona u biti održava činjenicu da smo mi uvijek nastojali napraviti distancu između nekog našeg (balkanskog) izraza i izraza naših kolega sa Apeninskog ili Pirinejskog poluotoka, ili iz Velike Britanije, SAD itd. Svi su išli u stvaranje svoje muzike, u nekakve svoje korijene. Zašto to ne bismo radili i mi i zašto bismo sve to što dolazi izvana zvali 'urbanim rokom', a sve ovo kod nas 'seljačkim rokom'? A ako trebam birati između urbanog i seljačkog, ja sam za 'seljački rok', jer sam 'seljačko dijete' i hoću da bude baš ovako kako to mi radimo!
Hoćete li pjevati u Beogradu?
Ja se baš ne mogu nadati da će me u životu Austrijanci ili Nijemci rado prihvatiti za zvijezdu, a bogami ni Francuzi ni Španci ni Englezi. A znam da bi me oni koji me razumiju kada pjevam rado i slušali i ugostili, a i ja bih im rado pjevao. Ne samo zato što od toga živim, nego i zato što za to živim!
A ja ni u kom slučaju ne mislim završiti karijeru prije nego što dam koncert u Beogradu, Novom Sadu, Nišu, Somboru, Subotici itd, da spomenem samo neke velike gradove. Mira Babić
