Izvor: Blic, 20.Nov.2001, 13:00 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Govor mržnje je još na javnoj sceni
Govor mržnje je još na javnoj sceni
Nenad Puhovski, istaknuti hrvatski intelektualac i filmski stvaralac, profesor na zagrebačkoj Akademiji dramske umetnosti i programski direktor Centra za dramsku umetnost 'Factum', i ranijih godina doživljavao je razne neugodnosti i napade zbog svog demokratskog, antinacionalističkog opredeljenja i delovanja. No, najveće napade je doživeo poslednjih meseci kao producent filma 'Oluja nad Krajinom', koji je u proleće prvi put javno prikazan >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << na Danima hrvatskog filma u Zagrebu, a početkom oktobra i u emisiji 'Latinica' Hrvatska televizije. Nakon tragične smrti autora filma 'Oluja nad Krajinom' Božidara Kneževića i izjava koje je, kao producent filma, dao neposredno nakon toga, Nenad Puhovski je na sebe navukao dodatni gnev zbog toga što je od početka stao uz Kneževića i njegov film. Poslali su mu i poruku: 'Likvidirali smo srbočetničku svinju, ti si sledeći na redu!' Nenad Puhovski (inače brat prof. Žarka Puhovskog, predsednika HHO) nije se dao impresionirati pretnjama, već je najavio da će završiti filmski projekat o govoru mržnje, na kojem je bio počeo da radi Božo Knežević.
Budući da Bože Kneževića više nema, logično je da ste se vi našli na najvećem udaru.
- Očito je da su protivnici filma 'Oluja nad Krajinom', a koji nakon njegovog prikazivanja nisu mogli dovesti u pitanje činjenice koje on sadrži, tražili najslabiju kariku u lancu i odlučili ići na autora filma. Božo Knežević im je u tom trenutku bio najpogodnija meta zato što je u javnosti bio manje poznat i zato što nije hrvatski državljanin. Njemu su, naime, ranije odbili izdati domovnicu, a on je nakon toga više nije hteo tražiti. Kada sam video da je Božo ostao nezaštićen, pokušao sam mu pomoći. Verujete li da se zaista radilo o 'običnoj' saobraćajnoj nesreći?
- Voleo bih vjerovati da je nesreća. No, činjenica da ljudi uopšte dolaze na ideju da sumnjaju da neko može poginuti zašto je napravio neki film sama je po sebi monstruozna i pokazuje u kakvim vremenima živimo. Ako se sutra i dokaže da je Božo poginuo u nesreći, i dalje će biti ljudi koji će vjerovati da nije tako, što znači da živimo u jednom izuzetno traumatizovanom i polariziranom društvu, društvu u kojem još ima mnogo straha, a strah je, kao što znamo, izuzetno dobra podloga za svaku vrstu manipulacije. Ljudi se još uvijek boje reagovati. Ovih sam dana sreo mnogo ljudi koji su mi stisli ruku, ali nisu bili skloni da to učine i javno. Ipak, zahvalan sam im i na tome. Kako objašnjavate reagovanja na film?
- Tzv. obična publika reagovala je nekom vrstom šoka, nevjerice, a što je posljedica pre svega činjenice da pređašnja vlast, a i mediji, tu publiku nisu informisali o zločinima i na hrvatskoj strani, niti su je pripremili za takvu mogućnost. Prvi je put na HTV-u prikazan neki takav film.
Međutim, važno je napomenuti, pogotovo ljudima izvan Hrvatske, da je ta tzv. obična publika, u anonimnom glasanju nakon prikazivanja filma, vrlo jasno izrazila svoj stav: 74 odsto građana izjasnilo se za kažnjavanje zločinaca, bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost. A to je izuzetno važna stvar, kojom se, nažalost, u čitavoj gužvi oko filma nitko ne bavi. A druga vrsta reakcije?
- Čitavu buku oko filma digla je manjina, koncetrirana uglavnom oko protagonista bivše vlasti, koji naravno vrlo dobro znaju šta se dešavalo. Jer, u tome postoji i njihova direktna ili indirektna odgovornost. Čitav taj krug statistički ne predstavlja značajan faktor, što ne znači da ga treba potcjenjivati. Jeste li se teško odlučili za film o zločinima vezanim za 'Oluju'?
- Ne, u tom smislu nismo imali dilema. Bavili smo se nečim za što prije svega mislimo da je neki javni interes, neko opšte dobro. Božo je znao reći da mi ne bismo morali raditi taj film, da ga je napravila Hrvatska televizija, sa mnogo većim sredstvima, arhivima, ljudima itd. Moram naglasiti da niko do sada nije osporio nijednu činjenicu iznesenu u tom filmu. Mislim da upravo to (što ne mogu osporiti činjenice) i prouzrokuje njihovu nervozu, bes, agresivnost. Šta kažete na reakcije nekih visokih predstavnika sadašnje vlasti?
- Kada je u parlamentu potegnuto pitanje tog filma, sadašnja se vlast nije htjela izjasniti. Po mom uvjerenju, postojale su dvije moguće reakcije - ili riječi: 'Oprostite, mi smo dobili izbore, izabrali ministre, raspisali izbore i sl. pa je film napravljen posve legalno i legitimno', ili je bivšoj političkoj eliti, sada opoziciji, trebalo govoriti: 'Gospodo, vi skrećete razgovor na krivu stranu. Nije problem u tome o čemu film govori, već u tome što ste vi učinili i u tome da ste odgvorni za ono o čemu taj film govori!' Bilo je fascinantno da u hrvatskom parlamentu nitko ništa od tog nije izgovorio. Kako će film biti primljen u drugim sredinama?
- Nadam se da će se izvan Hrvatske izbjeći, barem do neke granici, da se taj film upotrebljava u licitiranju zločina. 'Oluja nad Krajinom' se ne bavi time. Taj film govori o jednoj situaciji, o jednoj tamnoj strani rata, o jednom malom segmentu, o tome što se dešavalo u područjima gde je bila 'Oluja', nakon nje itd. O interpretacijama se naravno može razgovarati, ali ostaje činjenica da su sela spaljena i da su ljudi poubijani.No, treba ipak naglasiti da smo takav film na području bivše Jugoslavije mi prvi i jedini do sada napravili. Jer, film o Srebrenici napravio je Bi-Bi-Si. Dakle, još uvijek ni u Srbiji, ni na čitavom prostoru bivše Jugoslavije nitko drugi nije smogao hrabrosti da napravi takvo nešto. Ne mislim da je to bio nekakav naš herojski čin, već samo konstatujem tu činjenicu. Prema tome, i ostale sredine na području bivše Jugoslavije očekuje situacija u kojoj će se i same morati uhvatiti u koštac s temom ratnih zločina. Što pre, to bolje. Odmah nakon smrti Bože Kneževića najavili ste da ćete realizovati filmski projekat o govoru mržnje, na kojem je i on trebalo da radi.
- Želimo napraviti taj film, koji će se baviti govorom mržnje na čitavom prostoru bivše Jugoslavije i pokazati kako su mediji, pre svega elektronski, podgrevali atmosferu rata. Mira Babić
