Dug i težak put

Izvor: Politika, 10.Maj.2015, 22:07   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Dug i težak put

Jedna stvar je, nažalost, bolnija od povreda koje sam zadobio – da javno mnjenje ne vidi pozitivne napore ministarstva da uvede red u sistem obrazovanja i nauke u Srbiji

Dragi prijatelji, kolege, sugrađani,

Hvala svima na pismima podrške. Pitate kako sam i šta se desilo, ali zloupotrebiću ovu priliku da u odgovor na ova pitanja uključim i jedan deo mnogo važniji od fizičkog napada na mene.

Pre oko godinu dana grupa nas je sa Srđanom Verbićem ušla >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << u jedan ozbiljan i odgovoran posao. Preuzeli smo resor koji je decenijama bio na repu stranačke trgovine, zapostavljen, pun problema i pun nezadovoljnih korisnika. Najvažniji resor za budućnost naše dece. Znali smo da je misija koja je pred nama teška i da nosi dodatne rizike. Ono što nismo znali jeste koliko je zapravo teško i sporo praviti promene u ovom tromom i zapostavljenom sistemu. Ipak, nismo bili obeshrabreni naizgled nemogućim. Zakon o udžbenicima koji će da uredi zatečeni haos i korupciju na tržištu, duplo niže cene vrtića, centar za priznavanje diploma, veća transparentnost u visokom obrazovanju, registar nastavnika, insistiranje na poštovanju pravila i procedura u svim sektorima obrazovanja i nauke, sanirana šteta od poplava, opremanje škola kroz donacije, više od pola stotine pravilnika i desetak izmena zakona dokaz su da se ipak neki pomak može napraviti. Međutim, efekti onoga što radimo biće vidljivi u godinama koje dolaze. Tromi sistem se teško pomera. Mi smo ga zatekli u pomeranju u negativnom smeru i taj trend smo uspeli da zastavimo. Biće potrebno vremena da se tromi sistem pogura na pravu stranu, ali onda će, baš kao u fizici, inercija da radi svoje. Sistemskim promenama, polako ali sigurno, ka kvalitetnijem obrazovnom sistemu. To je naš put.

Nažalost, taj put nije vidljiv javnosti pored tema o smanjenju plata, rizika da mala matura ne prođe uspešno, broja ispitnih rokova i sličnih, koje su 99 odsto vremena u medijima „predstavljale” rad ministarstva – teme koje suštinski nemaju mnogo veze s onim što radimo. Uglavnom je reč o temama koje su u domenu drugih resora, ekonomske politike oporavka zemlje, nasleđenim problemima koji se ne mogu rešiti preko noći, ili dnevnopolitičkim temama i očekivanjima za političko delovanje, a ne sistemsko i stručno redefinisanje pravnih okvira u kojima se odvijaju ovi procesi. Čak i kada bismo sklonili sav ovaj medijski šum i ostavili samo stručni deo u priči, jasno je da bi bilo neslaganja. Potpuni konsenzus oko budućnosti obrazovnog sistema je nemoguć, ali važno je baviti se tom temom na temeljan način, bez upliva bilo koje politike, koja ionako neće biti najvažniji faktor kada za deceniju, dve budemo ubirali plodove onoga što sada napravimo.

Pored navedenih problema oko inertnosti sistema i loše medijske slike, možda najveći kočničar svake reforme jesu interesne grupe koje usled promene sistema gube deo privilegija. Otpor koji, kroz regularne elemente demokratskog procesa prilikom donošenja promena, ovi lobiji pružaju prirodno je jači nego podrška onih kojima je stalo do promene. Ovo i nije tako loš efekat, pošto predstavlja izvestan „filter” za ishitrene pokušaje promena, ali ne bi smeo da bude ključan filter kada su promene zaista opravdane, potvrđene ekspertizama i analizama efekata. Međutim, u slučaju kada su interesi preveliki, otpor interesnih grupa prevazilazi regularne kanale i pravi štetu na razne načine. Lobiranja na raznim nivoima, pretnje, medijska hajka, deo su svakodnevice. Nisam verovao da će ovaj spisak biti produžen nasiljem, sve do pre neki dan. Bez obzira na to šta neko misli o onome što mi u resornom ministarstvu radimo, jasno je koliko ove vrste pritisaka otežavaju bilo kakve promene. Jasno mi je da je teško očekivati da imamo veliku podršku javnosti za ono što radimo. Jedna stvar je, nažalost, bolnija od povreda koje sam zadobio – da javno mnjenje, zbog prethodno pomenutih medijskih „šumova”, ne vidi pozitivne napore ministarstva da uvede red u sistem obrazovanja i nauke u Srbiji.

Ostalo je da odgovorim na pitanje s početka. Relativno sam dobro. S hardverom je sledeće stanje: nema povrede lobanje, tu su dva šava i modrica ispod oka. Pošto sam pretrpeo jak udarac u glavu moram ostati na posmatranju još koji dan. Softver – nepovređen. Ne znam ko stoji iza ovoga. Dvocifren broj teorija je zastrašujući, ali na izvestan način predstavlja rezultat onoga što je urađeno u godinu dana rada. Nadam se da će nadležni organi naći nalogodavca, a ono što sam siguran jeste da me ovaj događaj neće zaustaviti, niti usporiti, kao ni ostatak Srđanovog tima na putu sa samo jednim ciljem: da našoj deci ostavimo bolji obrazovni sistem od onoga koji smo nasledili. Put će biti dug i težak, kao i svaki koji donosi istinske promene. Ostaje nada da će sistem koji napravimo podići generaciju onih koji će izneti korenite promene ovog društva.

Pomoćnik ministra prosvete, viši naučni saradnik Instituta za fiziku Beograd

Nastavak na Politika...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Politika. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Politika. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.