Izvor: Blic, 13.Dec.2000, 13:00 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Da svi pogledamo istini u oči
Da svi pogledamo istini u oči
Vest da će Darko Rundek, legendarni frontmen nekada najpopularnije grupe na YU prostorima, doći u Beograd i održati dva koncerta, 20. i 2l. decembra u SKC-u, odjeknula je u muzičkim krugovima kao bomba. SKC već danima opsedaju fanovi, pitajući kada će krenuti prodaja ulaznica, a organizatori razmišljaju da zbog velikog interesovanja prirede još dva koncerta. Posle velikog uspeha albuma 'Haustor', 'Treći svijet', 'Bolero' i 'Tajni grad', >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << Rundek je krajem l996. objavio i solo-materijal 'Apokalipso', a 23. oktobra u Zagrebu promovisao novi, pod nazivom 'U širokom svijetu'. Poslednjih desetak godina živi i radi u Parizu sa ženom i devetogodišnjim sinom. Napisao je muziku za predstavu 'Aj, Karmela' koju je prošle godine u Novom Sadu izveo zagrebački 'Rugantino teatar' Ivice Vidovića. Rundek radi, kako kaže, bar jedan pozorišni projekt godišnje. Trenutno piše, u Parizu, piše muziku za predstave 'The Importance of Being Earnest' i 'A Tale of Two Cities'.
Pre dve godine u kraćem telefonskom razgovoru za 'Blic', najavili ste okupljanje 'Haustora'. Evo, izvesno je da nastupate kao 'Haustor'? Da li je to 'reunion' ili nešto sasvim novo?
- Haustor se nakon rasformiranja 1990. ponovo okupio u svom najjačem sastavu 1996.godine. Svirali smo Srđan Gulić (bubanj), Srđan Saher (bas), Zoran Zajec (gitara), Damir Prica (sax), Nikola Santro (trombon), Igor Pavlica (truba) i ja. Nastupili smo sa nekoliko grupa na koncertu pod nazivom 'Zagreb gori' na stadionu Šalata (taj nastup je snimljen i izaći će jednog dana kao 'lajv'-album), održali više manjih koncerata u Hrvatskoj i Sloveniji i okupljanje okrunili nezaboravnim koncertom u Maloj sportskoj u Zagrebu. Ove godine smo mogli povodom dvadesete obljetnice benda, učiniti nešto slično, ali se Saheru i Guliću to nije dalo, jer su bili zaokupljeni Saherovim solo-projektom. Činiti nešto slično, ionako nikad nije bilo u duhu tog benda.
Sa grupom s kojom dolazim u Beograd sviram poslednjih pet godina. Pola njenih članova svirali su u raznim postavama 'Haustora' – Lajner
(poznatiji kao bubnjar Azre), Santro, Pavlica i Jasna Bilušič (koja je pjevala sa mnom na turneji poslije 'Bolera'. Basist Sven Buič je u poslednjih desetak godina u Irskoj svirao sa više značajnih svjetskih imena, Jakša Kriletić je izuzetno nadaren i temperamentan mladi saksofonist, a gitarist Žan Jakopač karizmatični lik zagrebačke scene.
Ovaj bend kompetentno nastavlja tamo gdje je 'Haustor' stao, svirajući pjesme sa moja dva solo-albuma 'Apokalipso' i 'U širokom svijetu' i pjesme 'Haustora' kojima sam autor. Zato je koncert najavljen kao: Darko Rundek (Haustor) & 'His Big Bad Band'.
Zapravo, od kad sam nedavno čuo da postoji bend koji se zove 'Clint Eastwood' po znate već kome, govorim da se ova grupa zove Darko Rundek, po onom legendarnom frontmanu Haustora.
S obzirom da već dugo živite u inostranstvu, kako ste doživeli događaje u Jugoslaviji, konkretno Hrvatskoj, a sada u Srbiji?
- Iz Hrvatske sam odselio na jesen 1991. ubrzo nakon što je Hrvatska iselila iz Jugoslavije. Do tad su uzbune, zamračenja, pucnjave, raketiranja, snajperi, niska nadljetanja, u Zagrebu uglavnom prošli. Proliveno je dovoljno krvi da ni konfederativne Jugoslavije, kakva mi se jedina činila mogućom i poželjnom, više ne može biti. S jedne strane, razvio se spontani narodni otpor kuke i motike, a s druge ultranacionalistički mafijaški organizirani pokret, koji je nametnuo agresivnu i primitivnu propagandu, reafirmirao ustaštvo i očito se koristio situacijom zarad mutnih poslova. Mračna i tužna vremena. Mnogo laži, zla i patnje. Vijesti koje sam poslednjih deset godina dobijao od prijatelja iz Srbije govorile su o kaosu, nasilju, autizmu i moralnom padu. Bombardiranje NATO-a primio sam sa strepnjom, osobito vijest o upotrebi radioaktivnih tvari. S druge strane, nakon njega vjerojatno možete malo zornije zamisliti kako su se osjećali stanovnici Dubrovnika, Zadra, Sarajeva i mnogih drugih opsjednutih i razaranih gradova. 'Otpor' koji je svrgnuo Miloševića ispunio me je ponosom i nadom. Nadom da će Srbi, Hrvati i Bosanci moći pogledati u oči istini o zadnjih deset godina i pronaći puteve povjerenja i uzajamnog poštovanja.
Što se mene tiče, želio bih da odsviramo u Beogradu dva dobra koncerta, da sretnem nekoliko preostalih (preživjelih i neiseljenih) prijatelja i možda steknem kojeg novog. Sadržaj našeg dolaska je u onom što sviramo, pjevamo i što jesmo.
Da li imate informacije o YU roku, odnosno hrvatskoj rok-sceni?
- O YU roku su mi jedine informacije - kompilacija na kojoj je izašla odlična obrada 'Šejna', zatim gledao sam odličan koncert Vlade Divljana nedavno u Zagrebu, koncert Ramba Amadeusa ’98. u Skopju, a njegove ploče izuzetno cijenim. Od hrvatske rok-scene, koju sam uspio malo bolje upoznati izdvojio bih nove albume 'Let 3', 'Pips, čips i videoklips', nedavno preminule 'Majke', a izgleda da i 'Psihomodo Pop' ponovo 'leti', batrga se u sjeni bujnog Cro-popa.
Da li je zabluda da rok-muzičari ne mogu imati sređen porodičan život?
- Da. Ali, pitajte i moju ženu i sina.
Živite u Francuskoj. Ima li tamo demokratije u pravom smilsu?
- Demokracija je sistem u krizi. Evo u Francuskoj su mediji puni političkih skandala, suđenja, sve u namjeri da se ljudi zainteresiraju za politiku i steknu dojam da političari koji tu čistku prežive mogu zastupati njihove interese. Odaziv na izbore je kritično nizak. Nema povjerenja u 'političku klasu'. Mehanizam funkcioniranja društva je prekompliciran i anoniman. Mediji mogu činiti sa javnim mnjenjem što ih je volja. Tradicionalne vrijednosti su uništene. Nove vrijednosti su roba. No, pustimo politiku...
Trudite li se da idete u korak s novim muzičkim trendovima? Konkretno sa elektronskom muzikom?
- Ne trudim se. Elektronskom sam se muzikom, sa puno radoznalosti i strasti, počeo baviti prije petnaestak godina. Dobar dio mojih kompozicija za kazalište, film i radio mogli bi se uvrstiti u nju. Nada Grujić
