Izvor: SandzakPress.net, 14.Jul.2015, 14:38   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Tri Srebrenička utiska

Pomiješanih osjećanja, dan poslije, hladnije glave i bistrije pameti odlučih prenijeti detalje moje prva posjete Potočarima gdje su mi se između ostalih izdvojila tri posebna utiska. Prvi utisak ne i najjači jest incident sa Vučićem. Da braćo i sestre moje nazvao bih ga incidentom iz više razloga. Nije se smio dogoditi jer smo između ostalog u mjesecu Ramazanu i to u posebnoj zadnjoj trećini, zatim jer je on došao kao gost tu i zato jer smo se spremali obaviti dženazu , i nismo >> Pročitaj celu vest na sajtu SandzakPress.net << trebali skrnavit dostojanstvo same dženaze i šehida scenama psovki i ostalog lošeg sto se desilo. I najvažnija stvar sto se nije smjelo desiti jest to sto po ko zna koji put nismo spoznali namjestaljku i upali smo u zamku. Valahi braćo moja i cijenjene sestre koliko god bio objektivan i suzdržavao se od toga da emocijama ne pišem ovaj tekst ne mogu da ne skrenem pažnju na sljedeće stvari. Lično smatram da je dolazak Vučića dobra stvar iako sam apsolutno protiv njegovih stavova, ali opet smatram da je tu vise haira nego štete. Ali ono sto se dogodilo juče jeste da je bila čista namještaljka od strane službi Srbije i genocidne tvorevine ” R. Srpske “, koje su sve dobro isplanirale. Jedina delegacija čiji su automobili parkirani iznad mezarja jesu bili upravo premijera Srbije. Druga stvar jeste zašto je Vučić morao da prolazi kroz mezarje gdje se apsolutno znalo koji ce ishod biti i samo srećom je izbjegnut ozbiljnija stvar. Da li vam ovo sve lici na namjestaljku? Apsolutno DA. Epilog jeste sljedeći : Vučić je ispao žrtveno jagnje, pažnju javnosti je uspio da skrene na sebe, i da dobije simpatije jednog dijela svijeta jer on je ” pokazao dobru volju, otisao i poklonio se , trudeći se za mir medju Bošnjacima i Srbima, a oni su mu vratili mržnjom kakvu nikad nije vidio. “. Zato bi po mom mišljenju jedinstven stav nas Bošnjaka trebao bit sljedeći, zao nam je sto se dogodio manji incident, jer nije po nasoj vjeri i tradiciji to, ali nam je jos vise zao i krivo sto se vješto izmanupisala i izpolitizovala situacija za pokušaj skretanja pažnje s obilježavanja 20-godišnjice genocida u Srebrenici, najvećeg ratnog zločina od drugog svjetskog rata. Nece im proci ustaljena tradicionalna prica po kojoj Srbi istorijski sebe predstavljaju kao žrtve i pobjednike, iako je nepojmljivo zdravom razumj da su i u ovoj situaciji to pokušali uraditi. Drugi utisak kojeg ne mogu a da u kratkim crtama ne spomenem jeste katastrofalna organizacija same komemoracije. Ako uzmemo u obzir veličinu dogadjaja koji je svjetskih razmjera zasigurno je da je organizacija morala biti na mnogo, mnogo boljem nivou. Šta je to sto nije valjalo? U Potočarima niste mogli ništa organizovano vidjeti sem govora gostiju i klanjanja namaza. Volontera koji ce vas upućivati na parking, toalet ili pitku vodu nema. Toaleta koji su zabačeni skroz, ima svega 30-tak na 75 hiljada ljudi. Česme na mezarju za abdest ne rade a wc-i su zatvoreni. Kada upitate nekog od redara kažu vam ili tamo ili vidite negdje po kućama??! Prostor na mezarju je morao, ali apsolutno morao biti ogradjen i podijeljen za žene i muškarce kako bi se u duhu Ramazana, Islama obavio dostojanstveno namaz, a ne da muškarci i žene izmijesani u safovima zajedno klanjaju??? Jednostavno za toliki značaj dogadjaja, obim ljudi i pijetet godišnjice organizacija je bila daleko od zadovoljavajuće, ni približno. Zamislite samo da je slično organizavana godišnjica holokausta u Ausvicu , Jevreji koji su odgovorni za to, više nikada ne bi dobili priliku za ista slično. I treći, najvažniji i najljepši utisak jesu Majke Srebrenice i porodice žrtava. Setajuci mezarjem prije početka komemoracije vidio sam dosta članova porodica ubijenih kako dostojanstveno “tihim suzama i teškim uzdisajima” uče Kur'an za svoje ubijene sinove, očeve, bracu, majke i sestre. Zadivljujuci je gest i snaga Majki Srebrenice koji su poželjeli dobrodošlicu i stavili svojim rukama cvijet Srebrenice premijeru Srbije. Doista su oni primjer svakom čovjeku ma koje nacije i vjere bio, jer i pored strašnih gubitaka, ovodunjaluckih nemjerljivih i nenadoknadljivih pokazuju i u takvom bolu dostojanstvo i snagu vjere i imana u Gospodara Uzvisenog. Autor: Denis H.

Nastavak na SandzakPress.net...