Izvor: Radio Slobodna Evropa, 15.Jun.2015, 08:36   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Širenje zaraze kulturom

U Bugojnu je završen XLIII festival amaterskih pozorišta BiH, FEDRA. Ovo je inače najstarija festivalska manifestacija u BiH, čije je prvo izdanje održano 1959. godine, godinu dana prije premijerne predstave na sarajevskom MESS-u. Direktor Festivala Vahid Duraković za RSE kaže kako je najbitnije što je Festival uspio okupiti ljude koji se bave amaterskim pozorištem, da se druže i da tokom čitave godine razmjenjuju predstave po čitavoj BiH.

Duraković: Mi mislimo >> Pročitaj celu vest na sajtu Radio Slobodna Evropa << da jeste i da je tim, koji to radi posljednjih 10 godina, napravio odličan posao, da je jubilej vrlo uspješno realiziran, da su predstave bile u najboljem kvalitetu i da su ostali prateći sadržaji dali sveukupan doprinos razvoju amaterskog stvaralaštva u BiH. Najbitnije je to što smo uspjeli da okupimo ljude koji se bave amaterskim pozorištem, da se druže i da tokom čitave godine razmjenjuju predstave po čitavoj BiH. Nastavljena je i saradnja sa Srbijom i Hrvatskom.

Duraković: Po našem pravilniku, u takmičarskom programu svake godine je sedam predstava. Po odluci selektorice Ljijane Čekić to su bile sljedeće predstave. Teatar FEDRA Bugojno - Shocking shopping, Banjalučko studentsko pozorište - Potop, Pozorište Travnik – Ilhamija, DIS pozorište mladih iz Banja Luke – Probudi se, Bosanski kulturni centar Gračanica u koprodukciji sa KUD Adem Alić – Skidajte se do kraja, DOL Bosanskog narodnog pozorišta Zenica - Pozdravi nekoga,Teatra Total Visoko - Policajci.

Duraković: Ove godine Travničani su bili osvježenje. Nama je vrlo bitno da se pojavljuju nove amaterske grupe u BiH zbog samog festivala. Ove godine bi izdvojili iz Gračanice sjajnu predstavu. Ovo je prvi put da je amatersko pozorište iz Gračanice učestvovalo na festivalu FEDRA za protekle 43 godine. Imali su zaista odličnu predstavu. Pohvalno je što je s njima radila profesionalna redateljica Mirela Trepanić. Možda je to jedan put razvoja amaterskog stvaralaštva, da profesionalni mladi reditelji, koji su završili akademiju, a trenutno su često nezaposleni, pokušaju da uspostave saradnju sa nekim amaterskim pozorištima u BiH.

Duraković: Imali smo izložbu Umjetničke galerije BiH - Slavimo olimpizam, te promociju knjige Ljiljane Čekić - Tok u glumačkoj umjetnosti. Tu su i radionice scenskoga govora jer mi kroz festival želimo da damo doprinos educiranju amatreskih stvaralaca u BiH. Omogućili smo svakom ansamblu, koji učestvuje na festivalu, da svo vrijeme festivala bude u Bugojnu, da učestvuje na radionicama. Prezentacija je bila vrlo uspješna. Tu je i naša saradnja sa Hrvatskom i Srbijom, mada je saradnja šira. Imali smo saradnju sa Slovenijom, Crnom Gorom i Makedonijom.

Duraković: Na neki način jeste. U isto vrijeme se dešava i festival u Jajcu. Da nije festivala u Jajcu, imali bi mnogo više ljudi koji se profesionalno bave pozorištem na našem festivalu, mada ih je bilo u velikom broju i ove godine. Naši okrugli stolovi se vrlo često pominju i na festivalima profesionalnih pozorišta. Kod nas nema konformizma, već se iskreno i otvoreno razgovara o svakoj predstavi. Cilj tih okruglih stolova je da se ukaže na neke mane predstave, a isto tako i na dobre strane. Predstava je uvijek u procesu i uvijek postoji mogućnost da se dorađuje. Vjerujemo da smo i na taj način dali doprinos svakoj predstavi jer su članovi žirija oni koji se profesionalno bave tim zanatom. Tu je selektorica, ali i teatrolog Strajo Krsmanović, kao voditelj okruglih stolova. Kroz sve te razgovore se nastoji predstava usmjeriti u dalji proces sa nekim izmjenama, da bi bila još kvalitetnija.

Duraković: Tačno je da je to prvi festival u BiH, održan 1959. godine. Prvi MESS je održan 1960. Zaista smo imali veliku sreću da su neki Bugojanci, tokom 70-tih i 80-tih, prepoznali značaj kulture i doveli sve te festivale u Bugojno. Tako je, ovoj generaciji, koja danas radi na tim projektima, zaista mnogo lakše realizirati te projekte jer postoji velika tradicija. Lakše se boriti sa ministarstvima kada trebamo obezbjediti sredstva da bi se festivali uspješno finansijski zaokružili. Teško je danas ignorisati XLIII festival FEDRA, XXII susret pozorišta lutaka BiH ili Bugojansko lutkarsko bijenale odnosno Bijenale jugoslovenskog lutkarstva koje sada isto realizira u Bugojnu.

Duraković: Zaista imamo podršku sa svih nivoa. Od našeg načelnika i Opštinskog vijeća imamo garanciju, za sve festivale koje radimo. Mi imamo obavezu da se borimo i da obezbjeđujemo sredstva od svih nivoa vlasti. Imamo podršku sa svih nivoa vlasti, a garant Festivala je opština Bugojno. Načelnik Bugojna, Hasan Ajkunić, uvijek ponavlja da će, sve što bude nedostajalo, oni zatvoriti. Problem je redovnost isplate sredstava iz razloga što postoje velike rupe u tim budžetima, pa nam uplate znaju kasniti i po godinu dana. Ove godine moto Festivala je - Osmijeh hoćemo da vidimo. Bez obzira na sve probleme u kojima se društvo nalazi, mislim da u BiH ima mnogo lijepih stvari i da život pruža bezbroj mogućnosti da se bude sretan. Čak smo u predgovor stavili - Ko god bude kukao, otjerati ćemo ga sa festivala.

Duraković: To je proces. Mi smo imali neku dugoročnu strategiju prije 10 godina, kada smo pokrenuli sve te projekte. To je konstantna borba. Činjenica je, da ukoliko smo mi transparentni, ukoliko mi to zaista od srca radimo, mi smo ubijeđeni da će to i drugi prepoznati. Ta priča o našim festivalima se mnogo kvalitetnije i više širi od onih ljudi koji dođu na te festivale. Vrlo često, oni šire tu pozitivnu priču. Dođe to i do Vlada i do ministara i do političkih struktura. Možda nas neko i ne voli, ali ne može niko da ne poštuje ono što mi radimo u Bugojnu.

Puno putujem po svim gradovima jer igramo predstave i u malim i u velikim gradovima. Jako je bitna decentralizacija kulture. Ne možemo svi živjeti u Sarajevu ili Banja Luci. Na tome treba više raditi. Lokalne zajednice trebaju da nađu neke ljude u svom gardu koji će da vrijede i da im daju podršku. Dugoročno gledano, zaista se ima drugačiji osjećaj u gradu u kojem postoje programski sadržaji. Posredno, kultura daje veliki doprinos ekonomskom razvoju svakog grada. Ako ništa, čuva svoje stanovništvo i čini im život zanimljivijim. Svi ti ljudi koji ostaju u tom gardu, sutra ostvaruju plate, ulažu, investiraju i kupuju stanove. Kultura je jako bitan segment ekonomskog života u jednom gradu.

Nastavak na Radio Slobodna Evropa...