Srpski policajci hvataju dilere na Haitiju

Izvor: Blic, 05.Jan.2010, 21:40   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Srpski policajci hvataju dilere na Haitiju

Svakog dana u Port-o-Prensu dešavaju se otmice bogatih Haićana i stranaca. Početna otkupnina je 50.000 dolara, ali kriminalci, među kojima ima i lokalnih policajaca, žrtvu oslobode i za deset puta manju sumu, priča za „Blic“ kapetan Slobodan Obrenović, koji je s četvoro kolega iz MUP Srbije od jula 2009. u mirovnoj misiji UN na Haitiju.

Kapetan Slobodan Obrenović obučava pripadnike specijalnih jedinica haićanske policije

Obrenović kaže i da se njih petoro >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << iz Srbije, uprkos prvom utisku koji je bio jeziv, brzo prilagodilo uslovima na Haitiju.

- Kada smo stigli u glavni grad Port-o-Prens, imao sam osećaj da sam u dokumentarcu o životu u nekoj od brazilskih favela. Smeće na ulicama, nema kanalizacije, kuće polurazorene, rupe na putevima, a vožnja je moguća samo u džipovima. U gradu nema struje i čim padne mrak, stanovništvo se okuplja u Ru de Fre, centralnoj ulici, uključuju generatore i gledaju televiziju. Narod je izuzetno siromašan. Ne znam od čega žive. Retko ko ima poneku kozu, a oni koji žive pored mora bave se ribarstvom. Uglavnom su na pijacama, improvizovanim tezgama, na kojima prodaju voće, pirinač... Na ulici te dnevno zaustavi njih sto i traži novac. Često sam viđao ljude koji su od gladi padali u nesvest. Većina stanovništva nada se da će im stranci, prevashodno Kanađani i Amerikanci, dati novac kako bi preživeli i ostali u zemlji. Na ulicama ima i dosta prostitutki i lokalna policija ih stalno rasteruje - priča Obrenović, inače zamenik komandira specijalističke čete odreda Žandarmerije u Beogradu.

Naši mirovnjaci su smešteni u elitnom delu Peti on Vil, gde imaju uslove za normalan život - struju, prodavnice s američkom robom, restorane, teretane.

- Od lokalnog stanovništva ovaj deo prestonice deli ograda i čuva obezbeđenje. Tu živi dva odsto bogatih Haićana koji drže 90 odsto novca u zemlji, a koji je „zarađen" od šverca droge, zlata, tompusa... U slobodno vreme smo zajedno u teretani ili negde na večeri. Posetili smo i susednu Dominikansku Republiku, koja je stabilna zemlja i turistički raj - kaže Obrenović.

Petoro srpskih mirovnjaka na Haitiju na čelu sa Biljanom Lazarević

Najveći problem ove karipske države je kriminal. Luke na Haitiju važe za tranzitne centre za šverc droge iz Južne Amerike ka SAD i Evropi. Glavni napori policije UN su usmereni na sprečavanje šverca droge i otmica.

- Najopasniji deo Port-o-Prensa je deo Siti solej, u kome je luka. Tovare brodova niko ne kontroliše. Vojska tamo ulazi samo u ekstremnim situacijama. U unutrašnjosti se stalno otkrivaju polja koke i marihuane - priča član naše misije.

Sadašnja misija na Haiti je stigla 2004, kada su tamo posle napuštanja prethodnih pripadnika zavladali haos i anarhija.

- Snage UN su uspostavile koliko-toliko normalno stanje. Ali situacija može da se promeni za manje od sata, bez ikakvog povoda. Haićani svakodnevno demonstriraju protiv misije jer je smatraju uzurpatorskom - kaže on.

Naši mirovnjaci su posle sedmodnevne obuke raspoređeni na dužnosti. Biljana Lazarević, šef našeg kontingenta u misiji, nalazi se u Unutrašnjoj kontroli, Miloš Rajović u obezbeđenju šefa misije, a Goran Panović u Interventnoj jedinici. Obrenović i Božidar Janjić su na Policijskoj akademiji, gde radi 50 instruktora iz 20 zemalja.

- Najvažnije pravilo je „zero tollerance", koje podrazumeva da s lokalnim stanovništvom ne smemo da ulazimo ni u kakve veze. S kolegom Janjićem raspoređen sam u Odeljenje za specijalističku obuku. Instruktor sam i obučavam lokalne policajce kako da reaguju prilikom upada u zgrade, prostorije, napada na vozilo, hapšenja opasnih kriminalaca... Uglavnom obučavamo pripadnike specijalnih jedinica. Haićanska policija je u razvoju i treba im još osposobljenih ljudi. Za njih je uniforma znak prestiža, ali im i plata od 200 dolara, koju doduše primaju na tri-četiri meseca, omogućava bolji život - ocenjuje najmlađi član naše misije.

Na prvi odmor u domovinu on je sa ostrva udaljenog 9.500 kilometara došao prošlog meseca. Posle šest meseci video s porodicom u Čačku, devojkom Anom, kolegama, koji su ga bodrili da se pridruži misiji.

Ćute o vuduu

Za karipska ostrva vezuje se praktikovanje vudu magije, a Obrenović kaže da Haićani uporno negiraju da znaju za nju.

- Kada ih pitamo za vudu magiju, sležu ramenima kao da ne znaju ništa, ali mislim da ne žele da pričaju o tome - napominje kapetan Obrenović.

Saradnja

Slobodan Obrenović kaže da najbolje sarađuju s kolegama iz SAD, Argentine, Francuske i Hrvatske.

- Oni su iznenađeni ljudskim i profesionalnim kvalitetima srpskih policajaca. A Amerikanci stalno traže naše asistencije - naglašava kapetan i dodaje da je u misiji 1.800 policajaca iz 42 zemlje, a najbrojniji je brazilski kontingent.

Žude za Amerikom

U Port-o-Prensu, kako kaže Obrenović, nema državnih bolnici i škola. Deca uglavnom pohađaju neke privatne škole, a ono što tamo uče svodi se na igranja i pevanje.

- Svi znaju za Brazil i SAD. Vole fudbal, Pelea, sambu, a san im je da odu u SAD, zbog toga su i redovi ispred američke ambasade - kaže kapetan Obrenović.

Nastavak na Blic...



Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Blic. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Blic. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.