Izvor: Večernje novosti, 23.Okt.2012, 23:56 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Psiholozi bez kontrole
PSIHOLOZI nisu zdravstveni radnici. Oni nikome ne odgovaraju, nemaju svoju komoru, sud časti, u slučaju greške ne snose sankcije, ne postoji supervizor za njihov rad, niti iko radi periodično psihološko testiranje njihove ličnosti, potvrdili su u Društvu psihologa Srbije, jedinoj zvaničnoj organizaciji koja se bavi psihološkom praksom. Ovaj nedostatak u srpskom zakonu, koji nekoga, ispostavilo se, može da košta života, otkrila je ispovest Novosađanke Ivane Acevski (36), koja tvrdi da >> Pročitaj celu vest na sajtu Večernje novosti << je dve godine bila žrtva mentalnog i seksualnog zlostavljanja svog psihoterapeuta, zbog čega je pokušala i suicid. „Novosti“ su stupile u kontakt i sa psihologom Z. T. kog je Ivana Acevski optužila da ju je mentalno zlostavljao, i on je rekao kako je to neprijatna situacija, što nije retkost u komplikovanim odnosima između terapeuta i pacijenta. Međutim, naveo je da je pacijentkinja u nekoliko navrata pretila njemu i njegovoj porodici, a na pitanje zašto to nije prijavio policiji, rekao je da „nije želeo da se pokreće istraga, koja će dodatno otežati život klijentu“.KOMORA PSIHOLOŠKA komora bi, tvrdi Plavšić, precizirala ovu delatnost, licenciranje i nadzor rada psihologa, a precizirala bi i prava korisnika usluga. Uspostavljanje Psihološke komore Srbije zadatak je decenije, smatra struka. Iako Z. T. radi u Kliničkom centru Vojvodine, pacijentkinja je optužbe iznela na njegov rad u privatnoj praksi. Ko je ovde zlostavljao koga i da li svako govori istinu, teško je reći, jer medijatori koji bi to eventualno mogli da utvrde, ne postoje. A ne postoji ni provera rada psihologa, kao u evropskim i američkim zemljama, gde je ova struka podvrgnuta redovnom testiranju ličnosti, s obzirom na to, da rade sa najosetljivijom grupom - psihički nestabilnim pacijentima. - Mi imamo naš etički kodeks, ali on nije zakonski obavezujući, već samo na nivou Društva, koje je praktično, udruženje građana. Do sada smo imali svega nekoliko prijava na rad psihologa, zbog kojih smo morali da radimo testiranje ličnosti, ali opet, naši rezultati nisu zakonski obavezujući i to jeste veliki problem - objašnjava za „Novosti“ Prvoslav Plavšić iz Etičkog odbora Društva psihologa Srbije (DPS). - Mi smo još 2004. podneli inicijativu za osnivanje psihološke komore Srbije, shodno praksi u nekim zemljama regiona, kao što su Hrvatska ili Slovenija.PACIJENTI POKUŠAVAJU SUICID O OVOJ temi ozbiljno se raspravlja u američkoj psihološkoj praksi. Poznati stručnjaci Pop i Veter uradili su čak i istraživanje nad 958 pacijenata, koji su bili upušteni u seksualni čin sa svojim terapeutom. Rezultati ove studije su pokazali da je 90 odsto pacijenata posle toga ozbiljno oštećeno, 11 odsto je zahtevalo hospitalizaciju, 14 odsto je pokušalo suicid, a čak 10 odsto već je bilo žrtva silovanja ili nekog drugog vida zlostavljanja u detinjstvu. U Lekarskoj komori Srbije su se složili da je ovo jedno od gorućih problema i napomenuli da je krajnje vreme da se rad psihologa oiviči zakonskim odredbama. - Sada je pravo vreme za to i valjalo bi ga regulisati zakonom o mentalnom zdravlju, o kom će se raspravljati ovih dana - rekla je predsednica Lekarske komore Srbije Tatjana Radosavljević. - Pred našim Etičkim odborom imali smo dosad samo žalbe na rad psihijatara, koji su, za razliku od psihologa, zdravstveni radnici, i to uglavnom na prisilno privođenje u bolnicu. Problem kod ovakvih slučajeva, kao što je slučaj Ivane Acevski, koja tvrdi da je pretrpela psihološku torturu koja ju je potpuno uništila, je to što je u kompleksnom odnosu na relaciji psiholog-pacijent, bilo koji vid zloupotrebe prakse, izuzetno teško dokaziv.
Nastavak na Večernje novosti...










