Izvor: Radio Televizija Vojvodine, 12.Jan.2019, 13:09   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Preminuo doajen srpskog novinarstva Slavoljub Đukić

Srbija je izgubila jedno od najvećih novinarskih imena, u noći između petka i subote preminuo je Slavoljub Slava Đukić, novinar, urednik i publicista, čiji su tekstovi i dela ostavili neizbrisiv trag na domaćoj medijskoj i javnoj sceni.

Rođen je u Slovcu kod Valjeva 1928. godine. U ratnim godinama pohađao je gimnaziju u Valjevu, a maturirao u Beogradu.

Kao šesnaestogodišnjak, borac Prve proleterske brigade, prošao je ratni put preko Slovca, oslobađanja Beograda >> Pročitaj celu vest na sajtu Radio Televizija Vojvodine << i Sremskog fronta, do Trsta.

Novinarsku karijeru počeo je u Sportu (1949.), potom bio novinar Večernjih novosti, Borbe i Politike, gde je najveći deo radnog veka proveo kao komentator i hroničar.

Bio je i glavni urednik nedeljnika NIN. Mimo volje penzionisan je 1987. godine.

Dobio je više priznanja i nagrada za svoj novinarski rad.

Đukić je bio koscenarista i pisac za nekoliko dokumentarnih filmova, koji su osvojili najviše umetničke nagrade, među kojima su "Krov", "Žulj" i "Povratak iz Kutuzera".

Autor je više knjiga iz oblasti publicistike (četiri o režimu Slobodana Miloševića) - "Kako se dogodio vođa" (1991.), "Između slave i anateme" (1994.), "On, ona i mi" (1997.), "Kraj srpske bajke" (1999.) - kao i dela "Čovek u svom vremenu" (1989.), "Slom srpskih liberala" (1990.), "Lovljenje vetra", biografsku priču o intelektualnom angažmanu Dobrice Ćosića (2001.).

Poslednja publicistička dela su mu "Pogled iz osinjaka"(razgovori i susreti sa Dobricom Ćosićem) i "Političko groblje", knjiga koju je najviše cenio i za koju je dobio nagrade "Desimir Tošić" (2009.) i "Svetosavski pečat" (2010.).

Sedamdesetih godina aktivno je sarađivao u Kulturno - obrazovnom programu Televizije Beograd. Realizovao je više dokumentarnih priloga-portreta sa istaknutim ličnostima javnog života.

Đukić u knjizi "Političko groblje" ističe da se u pristupu svom poslu trudio da ostane na terenu gde se najsigurnije oseća.

"U novinarstvu ne podnosim gnjavaže. U štampi najviše cenim informaciju i priču", napisao je Đukić, objašnjavajući da se "u pričama nalazi izvor života, a poštena informacija je prima novinarstva".

"Poštena informacija? To je najteže u obraćanu javnosti, pored svakojakih podmetanja, laži i navijačkih strasti. A laže se bezočno, u svoju korist, pogotovo kad su u pitanju istorijska svedočenja", ukazao je Đukić.

"Obično se priznaje samo svoja istina i prikrivaju sopstvena nedela", tumačio je Đukić, koji je u "radu našao olakšanje, kao neurotičar koji, po Frojdu, sam sebe leči osuđen na rad".

Knjige su mu štampane na engleskom, nemačkom, mađarskom, bugarskom, holandskom i francuskom jeziku.

U ocenama Đukićevog profesionalnog rada ističu se njegova odmerenost, objektivnost i uljudnost u obraćanju javnosti.

Imao je skladan brak sa suprugom Olgom, koja je preminula 2002. godine. Doživeo je porodičnu tragediju smrću sina 1989. godine. Za sobom je ostavio ćerku Lanu i unuka Dušana.

Kako je saopštila porodica, vreme i mesto sahrane Slavoljuba Đukića biće naknadno objavljeni.

Nastavak na Radio Televizija Vojvodine...