Izvor: Glas javnosti, 11.Okt.2009, 13:55 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Nasilni, ali prema sebi
BEOGRAD - Motivi dvoje tinejdžera, šesnaestogodišnjeg dečaka iz Bukurešta i njegove vršnjakinje iz jednog grada u okolini Beograda, da pokušaju preko interneta istovremeno da se ubiju i dalje se istražuju. Oni, međutim, mogu da se pretpostave ako se zna šta je zapravo EMO, ili IMO, kako se pravilno izgovara ova skraćenica.
U saopštenju, policija je EMO nazvala organizacijom, iako se ne radi ni o kakvoj organizaciji. „EMO klinci“, ili IMO - videćemo koja će varijanta izgovora >> Pročitaj celu vest na sajtu Glas javnosti << biti prihvaćena kod nas - nisu organizovani, niti imaju „vođu“ ili zajedničku „ideologiju“ koju slede. Nije reč, kako se još moglo pročitati u novinama, ni o kakvom kultu ili sekti. Daleko od toga: reč je o tinejdžerima, često natprosečno pismenim i inteligentnim, koji na specifičan način izražavaju svoj bunt protiv „zla u svetu“. Drugim rečima, radi se o još jednoj subkulturnoj grupaciji, kakvih i kod nas ima na desetine. Reći da je EMO kult ili sekta isto je što reći i za „hevimetalce“, „narodnjake“ ili, recimo, „pankere“ da su kult ili sekta. Ni kod jednih ni kod drugih nema nikakve „magije“, „tajnih sastanaka“ ili satanskih rituala i ostalih gluposti koje se dovode u vezu sa bilo čim o čemu se ništa ne zna.
S druge strane, treba znati i da je istina da su „EMO klinci“ skloni nasilju i to nasilju prema sebi samima. Način razmišljanja koji oni prihvataju podrazumeva razočaranje u svet odraslih, razočaranje u „pravu ljubav“, razočaranje u „prave emocije“ i, uopšte, razočarenje u, otprilike, sve na ovom svetu.
FAZA U ODRASTANJU
Emo pokret je, ironijom sudbine, nastao od buntovničkog pank pokreta. „Emo klinci“ su pošli od iste pretpostavke da svet u kojem žive ništa ne valja, ali za razliku od pankera, koji su hteli da ga menjaju, da uvode anarhiju, ovi su odlučili da ga posmatraju sa strane i lamentiraju nad svojom sudbinom, a u ekstremnim slučajevima i da se „osvete“ svetu tako što će povrediti - sebe.
Psiholozi širom sveta, ipak, tvrde da je EMO faza u današnjem društvu normalna „dečja bolest“ svakog tinejdžera, u periodu kad se suočava sa nepravdama koje su, fakat, u temelju našeg društva i sa nemogućnošću da se ostvari emotivno i seksualno. U Americi se čak odomaćila izreka „svaki tinejdžer bude malo ‘emo’, pre ili kasnije“. I psiholozi se slažu s ovim: pre ili kasnije, adolescent dovoljno sazre da prevaziđe „emo“ period.
Tražeći istomišljenike, uglavnom preko interneta, ovi „razočarani“ mladići i devojke, uglavnom tinejdžeri, nalaze potvrdu svojih stavova kod sebi sličnih, sa istim emotivnim problemima. Neretko se dešava da dvoje „emo klinaca“ naprave pakt o samopovređivanju ili čak samoubistvu, kao u slučaju koji je uzdrmao Srbiju.
O njemu je obavešten nadležan centar za socijalni rad, a specijalni policijski tim, u kom je i službenik obučen za rad sa maloletnicima, ušao je u porodicu i pokušao da razgovara sa devojčicom, u četvrtak uveče oko 18 sati. Posle višečasovnog razgovora sa psihologom, doneta je odluka da se devojčica ne izmešta iz porodice, već da u okviru nje pokušamo svi zajedno da rešimo nastalu situaciju. Ona je pokazala volju i želju da prevaziđe trenutne probleme zbog kojih je pristala da na ovaj način oduzme sebi život, navodno hicem iz očevog službenog pištolja
ZABRANA U RUSIJI
Ruska Duma je zbog pojave EMO tinejdžera uglavnom u većim gradovima, i
procene da je reč o opasnoj i dekadentoj „organizaciji“, čak
raspravljala o tome treba li u školama zabraniti „emo“ frizure i stil
oblačenja. Kao argumenti za ovakvu zabranu navođeni su „antisocijalno
ponašanje“, „depresija“, „povlačenje iz društva“ i čak „sklonost ka
samoubistvu“.
KOBEJN IKONA
Jedan od „junaka“ za ove tinejdžere je i frontmen grupe „Nirvana“ Kurt
Kobejn, koji je gajio sličan imidž, nije nikad krio da je „razočaran
svetom“, završio je svoj život samoubistvom, 1994. godine, u dvadeset
sedmoj godini.
SLUČAJ HANE BOND
Najpoznatiji slučaj u kojem su EMO pokret i „emo“ muzika okrivljeni je
slučaj Hane Bond (13) iz Engleske koja se obesila u maju prošle godine.
Mediji su odmah došli do podataka da je Hana, obožavateljka grupe „Maj
kemikel romens“ na svom internet sajtu pisala o „glamuroznosti vešanja
koje bi drugi mogli da vide preko interneta“. Takođe, na njenom
kompjuteru dominirale su slike devojaka sa žiletom isečenim rukama.
Kasnije je otkriveno da je ona „objasnila“ roditeljima da je
samopovređivanje vrsta „inicijacije“ u „emo“ zajednicu.
KAKO PREPOZNATI „EMO KLINCE“
U SAD, gde se EMO pokret i pojavio, ovi tinejdžeri se prepoznaju po
crnoj, mada su „dozvoljene“ i druge boje, poludugoj, neopranoj kosi,
kojom prekrivaju jednu stranu lica. Uglavnom su neuredni, vole da imaju
minđuše ili pirsing, a prava je retkost videti im osmeh na licu, uvek
deluju tužno, povučeno i nezainteresovano. Nose tanke, izlizane
farmerke, uske majice, obično s kratkim rukavima, crne narukvice i
kaiševe sa nitnama, kao i tamne, velike naočare za sunce.
Kao i sve ostalo, i kod nas je „emo fazon“ više stvar pomodarstva nego
autentičnosti, pa vizuelni identitet ne mora nužno da znači da je neko
„emo“.
Grupe koje slušaju su „Džimi it vorld“, „Dešbourd konfešnel“, „Fol aut
boj“ ili „Maj kemikel romens“. Sam termin „emo“ nastao je sredinom
osamdesetih, u preteči današnje „emo“ muzike - hardkor panku. Jedan
pravac u toj muzici je tada nazvan „emocionalnim hardkorom“ ili
„emo-hardkorom“.
neopranoj kosi? ovo nema veze sa zivotom.....
evo ja se oblacim kao emo po ovom vasem opisu..i slusam i rock i metal i punk i "emo" muziku...pa mi nikad nije palo na pamet da se ubijem kao ni mnogim drugim emovcima koje poznajem..."prava je retkost videti im osmeh na licu" to je tek laz...svi se smejemo kada smo srecni....a normalno je da se ne smejes kada si tuzan....
a ova sto je pokusala da se ubije to je vec druga prica jer takvih poramecenih ljudi koji zele da se ubiju ima svugde pa i medni goticarima i metalcima i fenserima i onima koji slusaju narodnjake... samo sto oni to kriju, a emosi se ne boje da pokazu svoja osecanja....