Izvor: Politika, 22.Maj.2010, 23:07 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Nagrađena i neizabrana
Samo tri godine pošto joj je Organizacija za evropsku bezbednost i saradnju OSCE dodelila priznanje za ličnost godine u oblasti prava i to, ironije li, kao znak priznanja za uložene napore u vezi sa reformom pravosuđa u Srbiji, nije izabrana za sudiju. Tokom dodele nagrade, ocenjeno je da je Dragana Boljević, predsednica Društva sudija Srbije, „godinama bila >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << u prvim redovima u borbi za istinsku podelu vlasti i nezavisnost sudija”.
Kada je posle 21 godine rada u srpskom pravosuđu saznala da nije izabrana za sudiju, kratko je prokomentarisala: „Nisam izabrana zato što vlast ne voli kritiku. Što je kritika primerenija, to je nezgodnija”.Iako je bila jedan od 730 sudija koje nisu ponovo izabrane na tu funkciju, kolege su bile saglasne da ostane na čelu Društva sudija u kome je od njegovog osnivanja.
Oštro kritikujući izbornu proceduru novih nosilaca pravosudne vlast, tvrdila je da, ako se od sudije očekuje nezavisnost, nepristrasnost, efikasnost, odgovornost, posvećenost poslu, ako mu je zabranjeno da obavlja bilo koji drugi posao i ako treba da bude uzor u svakom pogledu, onda mu istovremeno moraju biti obezbeđene i sve statusne, funkcionalne i materijalne garancije njegove nezavisnosti. Govoreći o tome, mislila je na stalnost funkcije, imunitet, jasna pravila vrednovanja njegovog rada i napredovanja, jasan postupak disciplinske odgovornosti…
Predsednik Skupštinskog odbora za pravosuđe Boško Risić javno joj je, pre nepunih mesec dana, zamerio što je obelodanila pismo Manuela Baroza, predsednika Evropske komisije, inače, prepuno zamerki na sprovedeni reizbor, tvrdeći da je dokument o kome je govorila falsifikat. Suprotstavila mu se i dokazala da nije bio u pravu.
Diplomirala je na Pravnom fakultetu 1982. godine, s prosečnom ocenom 9,20. Karijeru u pravosuđu počela je 1984. godine kao sudijski pripravnik u tadašnjem Petom opštinskom sudu u Beogradu. Za stručnog saradnika izabrana je dve godine kasnije, a 1988. za sudiju. U građansko, drugostepeno odeljenje, prestoničkog Okružnog suda prešla je u decembru 2001. godine.
U slobodno vreme koga, kako kaže, ima malo, voli da čita. Ističe da su joj mladost obeležila dela Selimovića, Andrića i Dostojevskog. Posebno izdvaja roman Mihaila Bulgakova „Majstor i Margarita” i „Braću Karamazove” Dostojevskog. Omiljena misao je iz pesme Branka Miljkovića: „Da li će sloboda umeti da peva kao što su sužnji govorili o njoj”.
Napisala je knjigu „Vrednovanje rada sudija” u kojoj govori o mogućnostima uspostavljanja pouzdanog, proverivog i uporedivog sistema vrednovanja kvantiteta rada sudija.
Voli da gleda filmove, sve osim horora. Kao omiljenu komediju izdvaja „Bogovi su pali na teme”, francuskog „Daltona” i američku „Kosu”.
Rođena je u Beogradu, gde je završila osnovnu školu, a potom i Petu beogradsku gimnaziju za koju u šali kaže da je porodična. Osim nje, završio ju je i njen suprug, dever, starija ćerka, dok je mlađa u drugom razredu.
[objavljeno: 23/05/2010]





