Izvor: Politika, 02.Sep.2014, 16:03 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Ima li taksista pravo da ubije napadača
Ubistvo koje se desilo u nedelju ujutru u centru Beograda otvara pitanje gde je granica nužne samoodbrane
Dragan Stepanović (57), taksista koji je u subotu uveče pucao i ubio Željka Sarića, koji ga je prethodno istukao, krivičnom prijavom policije tereti se za ubistvo i nedozvoljenu proizvodnju, držanje, nošenje i promet oružja i eksplozivnih >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << materija, saznaje „Politika”. Iako je od tragičnog događaja prošlo tri dana, nadležni tužilac još nije saslušao Stepanovića jer se on zbog zadobijenih povreda nalazi u Urgentnom centru. Pošto je reč o krivičnom delu ubistva, za „slučaj” taksiste „Naksi taksija” biće zaduženo Više javno tužilaštvo u Beogradu.
– Stepanović se zbog povreda koje ima, trenutno nalazi u Urgentnom centru, gde ga obezbeđuju pripadnici MUP-a. Kada bude sposoban da se izjasni o događaju, on će uz krivičnu prijavu biti priveden Višem javnom tužilaštvu u Beogradu – rečeno je za „Politiku” u tom tužilaštvu.
Napad i pucnjava u kojoj je smrtno nastradao Željko Sarić dogodila se, prema nezvaničnim informacijama, nakon što je taksista jednu devojku „na poziv” dovezao do kafića u Ulici kneginje Zorke u centru Beograda. Kako nije imala novca da plati 800 dinara, koliko je iznosio račun, devojka je taksistu zamolila da sačeka dok ona ode po dečka koji je bio u kafiću i koji je trebalo da plati račun. Samo nekoliko trenutaka kasnije, prema istim informacijama, iz kafića je besno izašao Sarić i još jedan mladić. Počeli su da vređaju taksistu jer je „račun za vožnju bio veliki”, a potom ga izvukli iz vozila i počeli da ga tuku.
Posle izvesnog vremena, Stepanović je uspeo da se otrgne napadačima, i iz automobila izvadi pištolj iz kog je pucao na Sarića i pogodio ga u grudi. Od zadobijenih povreda, Sarić je preminuo na licu mesta, dok je taksista najpre odveden u policijsku stanicu, a potom u Urgentni centar.
Dilema je da li je postupak taksiste bio opravdan ili ne. Da li je prekoračio nužnu samoodbranu? Druga dilema da li je taksista imao pravo da nosi pištolj, razrešena je podnošenjem krivične prijave za nedozvoljeno nošenje oružja.
Iako je policija opisani događaj okvalifikovala kao ubistvo za koje i tereti Stepanovića, ova kvalifikacija nije „zakucana”. Više javno tužilaštvo u Beogradu, naime, posle saslušanja okrivljenog i razmatranja drugih dokaza u vezi sa ovim događajem, krivično delo ubistva može da prekvalifikuje u neko blaže, recimo ubistvo na mah ili da je ono izvršeno u nužnoj odbrani ili teže, kakvo je ubistvo sa predumišljajem.
Jovan Ćirić, direktor Instituta za uporedno pravo, objašnjava za „Politiku” da delo, onako kako je opisano u medijima, više liči na ubistvo na mah nego „klasično” ubistvo.
– Teško je na osnovu nekoliko novinskih rečenica, jer zvaničnih podataka o događaju nemam, bilo šta tvrditi. Ipak, ako govorimo teoretski, uzmemo u obzir da je okrivljeni pre upotrebe oružja, bio i verbalno i fizički napadnut, možemo da govorimo o ubistvu na mah. Nije važno da li je taksista kod sebe imao pištolj, nego šta ga je dovelo u stanje da ga potegne. Situacija koja bi, možda, mogla da se poredi sa ovom jeste kada neko, posle kafanske svađe, potegne nož, a ceo sukob se završi tragično, kao i u ovom konkretnom slučaju. Svakako, okrivljeni treba da odgovara jer je ubio čoveka, ali nikako ne za „klasično” ubistvo jer je bio isprovociran. To je sada debata za tužioca, veštake, sudije – objašnjava Ćirić.
Druga priča bi, objašnjava direktor Instituta za uporedno pravo, bila da je taksista posle napada seo u automobil, otišao kući po oružje, vratio se i pucao. Onda bi, kaže naš sagovornik, moglo da se govori o „klasičnom” ubistvu.
– Treba tretirati tu činjenicu, odnosno koliko je vremena prošlo između dva događaja, od udaraca do potezanja oružja – kaže Ćirić.
Do ubistva na mah, naime, dolazi kada je osoba koja je okrivljena za ovo delo bez svoje krivice dovedena u stanje jake razdraženosti napadom, zlostavljanjem ili teške razdraženosti. Znači, ubistvu prethodi vređanje ili zlostavljanje druge strane, to jest, potonjeg pokojnika. Ono što je suštinski da bi se neko delo kvalifikovalo kao ubistvo na mah jeste to specifično stanje jake razdraženosti. Reč je o kategoriji koju redovno utvrđuju i prepoznaju veštaci, a potom to sugerišu sudu. Obična razdražljivost nije „dovoljna” da bi se delo kvalifikovalo kao ubistvo na mah.
U konkretnom slučaju, može da se pokrene pitanje nužne odbrane. Ona traje sve dok traje napad. Delo se ne može kvalifikovati kao nužna odbrana, ukoliko je napad prestao.
Da li je Stepanović prekoračio ova dva elementa i svesno otišao posle napada po pištolj i ubio napadača, pitanje je na koje bi narednih dana morali da dobijemo odgovor.
Stručnjaci za pravo objašnjavaju da nužna odbrana predstavlja krivično-pravni institut koji isključuje protivpravnost pa samim tim isključuje i postojanje krivičnog dela. To je ona odbrana, koja je neophodna kada učinilac od svog dobra ili dobra druge osobe odbije istovremeni i protivpravni napad. Pod dobrim se podrazumeva život i telo, ali i imovina.
U nužnoj odbrani, u pravnom smislu, postoje određeni uslovi napada i odbrane. Napad mora da bude protivpravan, istovremen i stvaran. Odbrana mora da bude adekvatna, srazmerna i istovremena napadu. To bi moglo da se tumači i tako da ako je taksista napadnut pištoljem, onda bi on imao pravo da pištoljem i uzvrati.
Ako je odbrana vršena nakon što je napad prestao, tu se može govoriti o prekoračenju granica i tada postoji krivično delo. Ako je odbrana bila nesrazmerna napadu, takođe je reč o prekoračenju i tada postoji krivično delo i kazna se može ublažiti.
-----------------------------------------------------------
Slično i u inostranstvu
Pravni instituti koji „dolaze u obzir” u slučaju Dragana Stepanovića se, veoma slično, definišu i u inostranstvu. Oni pripadaju takozvanim delima iz opšteg dela krivičnog prava.
M. Derikonjić
objavljeno: 02.09.2014.