Izvor: Blic, 15.Feb.2008, 08:37 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Gvožđe je moj život
PIROT - Od nekada mnogobrojnih zanatskih radnji starog Pirota, ostalo ih je tek nekoliko. U Tijabari, nekada zanatskom delu grada, odoleva jedna od poslednjih kovačkih radnji - Dragana Durmiševića (54), stara 120 godina. U radnji gotovo da ništa nije promenjeno, izuzev starog meha kojim se raspaljivao žar. Sada se to radi na struju. Ostali su čekić, klešta i nakovanj. Ispred načičkane sekire, motike, ašovi, žarači za vatru...
Draganov pradeda Memiš otvorio je radnju >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << 1890. godine.
- Pre nego što je otvorio radnju, Memiš je izučio zanat, verovatno od Turaka. Kasnije ga je u poslu nasledio moj deda Selim, a dedu moj otac Momir. Krenuo sam njihovim stopama. Imam dvadesetrogodišnjeg sina, ali on nije zainteresovan da nastavi porodičnu tradiciju - priča Dragan.
On sa čekićem i nakovnjem druguje od 1970. godine.
- U tajne kovačkog zanata uveo me je deda još dok sam bio dečak. Počeo sam da radim pre 28 godina. Kovač mora da ima jako srce i da voli to što radi. Godine provedene uz žarište znače mnogo. Tačno osećam gvožđe kada ga uhvatim u ruke - priča Durmišević, dok vešto na nakovnju čekićem obrađuje užarenu sekiru.
- Pre Drugog svetskog rata u Pirotu je bilo 45 kovačkih radnji. Kovači su pravili eksere, razne alate, potkovice, sekire, noževe. Snabdevali su celu Srbiju. Predmete i alate delo kovača, danas su zamenili fabrički proizvodi, a zanatlija je sve manje - priča Dragan.
Ipak kaže da ima dosta posla.
- Dolaze mušterije da im pravim lopate, motike, ašove, raonike. Pravim i stare ograde - navodi Dragan.
Iako je nedavno kvart u kome se njegova radnja nalazi rekonstruisan, ostala je ova kovačnica kao svedok nekadašnjeg vremena. Dragan nam pokazuje tek iskovanu sablju kojoj sledi završna obrada. Više desetina ovakvih i sličnih sablji, mačeva i noževa je prošlo kroz njegove ruke.
- Za dve-tri godine kad odem u penziju staviću katanac na vrata, jer nema naslednika. Voleo bih da se nešto učini u Pirotu i da se ovaj i drugi zanati očuvaju od zaborava - kaže Dragan.
On u radnji čuva i katalog mačeva iz zbirke Vojnog muzeja. Objašnjava razliku između mača i sablje i kaže da je mač širi i duži.
Sablje za „Boj na Kosovu"
- Pravio sam sablje i mačeve za film „Boj na Kosovu" i rekvizite za film „Zonu Zamfirovu" koja je snimana u Pirotu. Za taj film radio sam okove za vrata u pirotskom Muzeju gde se „Zona" snimala. Ljudi koji dolaze iz inostranstva dosta su zainteresovani za kovačke proizvode. Toga na Zapadu nema - priča Dragan.