Izvor: Vesti-online.com, 12.Dec.2016, 12:42   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Srbi pioniri trenerskog zanata

Puno pre trube Guču je proslavio Ljubiša Broćić. Mnogi ga smatraju najboljim srpskim trenerom svih vremena. Zvuči nestvarno, ali on je postavio temelje u klubovima poput PSV Ajndhovena, Juventusa, Barselone i brojnim zemalja.

Priče o propasti srpske trenerske struke imaju realnu osnovu. Jedino je u ligama "petice" preživeo Siniša Mihajlović, a dosta je razloga za posrtanje. Međutim, nepobitna istina glasi: Srbi su najzaslužniji za razvoj fudbala na mnogim meridijanima!
>> Pročitaj celu vest na sajtu Vesti-online.com << />
I dan danas se citira njegova rečenica:

"Gledajte treninge, ako ne vidite ništa što je dobro možda uočite nešto što ne valja".

U novije vreme Bora Milutinović je nadmašio sve rekorde. Uz Brazilca Pareiru jedini je učestvovao na pet svetskih šampionata sa pet različitih fudbalskih reprezentacija (Meksiko, Kostarika, SAD, Nigerija i Kina) i na pet različitih svetskih prvenstava. Sa četiri od pet reprezentacija, Milutinovic je uspeo da prebrodi prvu rundu Mundijala i po tome je jedinstven! Jedino nije prošao sa Kinezima. Vodio je osam nacionalnih timova. Zbog ovih uspeha dobio je nadimak "Čudotvorac".

Zanimljivo, njegova braća Milorad i Miloš, poznat i kao "plava čigra" bili su fudbaleri i treneri. Miloš se smatra jednim do najboljih igrača svih vremena na našim prostorim.

Nekada nije bilo lako postati trener Reala ako ste Evropljanin.Uz domaće stručnjake prednost su imali Južnoamerikanci. Tadašnji predsednik Santijago Bernabeu povukao istorijski potez angažovanjem velikog vizionara tog doba Miljana Miljanića u maju 1974.

Na Svetskom prvenstvu u Nemačkoj davne 1974. Ferenc Arok je vodio Australiju, a Blagoje Vidinić Zair. Najbolji dokaz da su naši treneri bili na ceni.

U sve anale ušao je Radomir Antić kao jedan od dva trenera koji su radili u Realu i Barseloni, ali je vodio i trećeg španskog velikana Atletiko iz Madrida sa kojim je ostvario najveće uspehe. Ime je dobio po ujaku i narodnom heroju Radomiru Brkiću.

Sa beogradskih terena u svet su otišli i sjajan posao napravili u Nemačkoj Zlatko "Čik" Čajkovski (tvorac Majera, Bekenbauera, Milera i savremenog Bajerna) i Branko Zebec. Dosta je prošlo dok se nije nametnuo Dragoslav Stepanović (Franfurt i Leverkuzen) koji je ostvario sjajnu karijeru i van granica Nemačke (Grčka, Kina, Egipat, Španija).

Posebno poglavlje zaslužuje Vujadin Boškov. Preko Švajcarske i Holandije dokopao se Španije i Italije. Sa Realom je igrao finale Kupa šampiona, a sa Sampdorijom osvojio Kup kupova.

Valjevac Milorad Miša Pavić je trener čije se ime i dan danas sa strahopoštovanjem izgovara u mnogim zemljama. Standard iz Liježa trenirao je tri puta,  plus Briž, Lijež, Bilbao, Seltu, Espanjol, Malagu i portugalske velikane Benfiku i Sporting koji je vodio i Srećko Radišić. Postavio je temelje kao i Dimitrije Davidović (šest klubova u Belgiji) koji se okušao u Emiratima, Mađarskoj, Kataru i Saudijskoj Arabiji.

Turski klubovi ne bi bili to što jesu da treneri iz Srbije tu igru nisu "doneli" na obale Bosfora. U periodu dok se igralo na zemljanim terenima Gegić, Kaloperović, B. Stanković, Ž. Mihajlović, Milić, Spajić, Veselinović, Milutinović, Ćirić...usadili su ljubav, a slično su u Grčkoj uradili Simonovski, Čajkovski, Veselinović, Bobek...

Kineski fudbal sa mrtve tačke pokrenuli su Kosanović, Tumbaković, Lj. Petrović, Santrač, Dostanić, Vojinović, Živadinović, Ješić, Đorić, Petković, Okuka, Antić, Koković, Stevanović, Šapurić...i Duško Tomić specijaliste za rad sa golmanima.

Čabrinović, Ivančević, Petković, Piksi Stojković i Ranko Popović opredelili su se za Japan, a Šekularac, Petković i Babić Južnu Koreju. U Severnoj je donedavno bio Mihailo Ivanović.

Čak tri trenera (V. Popović, D. Drašković i "Rambo" Petković - tri kluba) uspeli su da pronađu angažmane u brazilskim klubovima.

Trenerima selidbe nisu strane, ali malo ko se može pohvaliti putešestvijama koje imaju Petrović i Ješić. Ljupko je nedavno odlazeći iz Levskog kao razlog naveo penzionisanje. Bugari su se našli u čudu kada je pre nekoliko dana preuzeo klub iz Vjetnama: Lang Son Tan Hoa. To je 21 ekipa koju će trenirati osvajač Kupa šampiona sa Crvenom zvezdom. Samo je Liteks iz Loveča vodio četiri puta, bio je u Penjarolu (Urugvaj), Kini, dva puta Hrvatskoj, Španiji, Austriji, Grčkoj, Kazahstanu, Ruandi....11 zemalja i 21 klub!

Nadmašio ga je Miodrag Ješić (12 zemalja) koji se "skrasio" u Kuvajt. Prethdono je radio u Tunisu, Turskoj, Iranu (tri puta), Rumuniji, Kini, Saudijskoj Arabiji, Mjanmaru...

Od selidbi nije imun ni aktuelni selektor Srbije Slavoljub Muslin. Znanje je prenosio u Francuskoj, Maroku, Bugarskoj, Ukrajini, Belgiji, Belorusiji i na Kipru.

Malo je poznato da su danas slavne, uz već navedene, klubove u razvojnom periodu trenirali srpski treneri: PS Žermen (Vasović), Lion (V. Kovačević), Porto (B. Stanković), Marsej (Olarević), Olimpijakos (Dragićević, Simonovski, Spajić, Bobek, Veselinović, Petrović, Gogić, Bajević, Bandović), Panatinaikos (Glišović i Bobek),  Lacio (Ćirić), Fenerbahče (Kaloperović, B. Stanković, Ž. Mihalović i Gegić), Bešiktaš (Gegić i B. Stanković), Bursu i Galatasaraj (Kaloperović). Valensiju (Ćirić, "Bebula" Milošević, Miljanić i Đukić), Bilbao (Stepanović), PAOK (M. Kos, Ž. Mihajlović, Vukotić, B. Stanković, Bajević), Fejenord, Saragoza, Roma, Napoli (Boškov), Torino i Katania ("Moša" Marjanović), AEK (B. Stanković, Bajević, Tumbaković)...

Srbi su ostavili trag u Rumuniji (Vukotić Farul, Petrović Temišvar, Radinović Čealaul), Portugalu (P. Jokanović Nacional), Belorusiji (Muslin, Petrović i Rašović),  Izraelu ("Minda" Jovanović), Bugarskoj (Bekvalac, Dostanić, Jokanović, Muslin, Ješić, Đoinčević, Simonović, Okuka, Janković, Zagorčić...), Francuskoj (Krstić, Takač, Korać, Muslin, Nenković, Nedeljković), Egiptu (Prvoslav Mihajlović). Dušani Bajević i Mitošević i Starovlah blistali su kao igrači, a onda i treneri na grčkom govornom području uključujući i Kipar. Nebojša Vučković je radio u arapskom svetu (Egipat, Oman, Katar, Saudijska Arabija, Bahrein) kao i Boris Bunjak (Emirati, Oman, Saudijska Arabija, Kuvajt, ali i Rusija, Tanzanija i  Mjanmar.

Razlozi za poražavajuci status trenera su rezultati koji su poslednjih sezona bili samo za kritiku. Naši stratezi su bili na ceni kada se reprezentacija kvalifikovala na Mundijal ili Partizan igrao grupnu fazu evropskih takmičenja.

Dobri rezultati stručnjaka u Superligi nemaju posebnu vrednost. Na snazi su samo ostale veze i spretnost naših menadžera. Titula u Srbiji nema vrednost, a kvalitet se dokazuje samo plasamanom u Evropu.

Piroćanci

U Srbiji malo poznati Zoran Đorđević (64) rođen je u Velikom Jovanovcu kod Pirota. Osim početka karijere (Radnički Pirot) i epizoda u beogradskom Trudbeniku i Timoku, čitav trenerski vek proveo je na zanimljivim destinacijama. Vodio je brojne klubove (i reprezentacije) u UA Emiratima, Kataru, Kuvajtu, Saudijskoj Arabiji, Iranu, Bahreinu, Indiji, Siriji, Južnom Sudanu i olimpijsku selekciju Filipina.

Njegovim putem krenuo je i sugrađanin Danijel Darko Janaćković: Alžir, Indonezija, Bahrein i Oman.

"Bil Klinton"

Kosta Papić je rođen 1960. u Novom Sadu. Bez obzira što ga malo ko zna u Srbiji vodio je sedam klubova u Južnoj Arici, a radio je u Gani, i Tanzaniji. U Južnoj Arici ima školu udbala Randburg i nadimak mu je "Bil Klinton" zbog sličnosti sa bivšim predsednik SAD.

Zoran Pešić (Beograd, 1951) dobio je nadimak "spasilac" pošto je brojne klubove izbavio iz nezavidne situacije. Bivši igrač mlađih kategorija Crvene zvezde slavu je stekao radeći u Zimbabveu, Južnoj Africi, Angoli, Mozambiku i Libanu.

Zanimljive destinacije

Miloš Milutinović i Šekularac: Meksiko

Ridanović, Zec, Drulović i Ristovki: Angola

Vermezović i G. Milojević: Slovačka

Vermezović: Južna Afrika

J. Nikolić i Lj. Petrović: Kazahstan

Ćirković i Bunjak: Tanzanija

Stanojlović: Bocvana

Lj. Petrović: Ruanda

Milosavljević: Kirgistan i Pakistan

Đurđević: Uzbekistan

S. Janković: Liban

M. Petrović i Stanisavljević: Austrija

Krmpotić: DR Kongo

Kuntić, Spišljak, Bekvalac, Kustudić, Sivić: Mađarska

Drenovac i Gugleta: Tunis

Gemaljević i Mojsilović: Iran

Sivić, Đorđević i Cimburović: Farska Ostrva

Kažić, Miljković, Golac  i Milojević: Island

Bunjak, S. Halilović: Emirati

Veselinović: Litvanija

Milanović: Moldavija

Gudelj: NAK Breda

Golac i Spišljak: Engleska

Golac: Škotska

Muslin i Golac: Ukrajina

Miranović: Ekvador, Kolumbija, Peru i Bolivija

Miljanić, Avramović, Ž. Mihajlović, Velebit, Krmpotić, Pavković, V. Božović, Ivančević i Karasi: Kuvajt

B. Paunović: Španija (Logronjes)

Vićević: El Salvador i SAD

Bobek, Olarević i Okuka: Poljska

Petković, Katić, Mil. Milutinović, B. Sekulić: Švajcarska

Kavazović: Tadžiksitan, Maldivi, Bangladeš i Laos

Milošević i M. Radović: Indonezija

Brzić, S.Vilić i V. Popović: Peru

V. Popović: Venecuela

Veselinović, Šekularac i V. Popović: Kolumbija

M. Mitrović: Burma (eks Mjanmar)

Milovanov, Milinković, Šapurić, Ivančević, Krčmarević Vučeković, I. Jovanović, Vukotić, Gogić....: Kipar

Pejović, Dončić, Nišević i Z. Popović: Malta

U nižim ligama su radili i rade Kahrović i Sljepčević (Francuska), Višnjić (Španija), Petrović, Vasić, Rudinski, Juškić (Nemačka), Manović i Ristić (Švedska)...U školama fudbala i razvojnim klubovima: Bujagić (Gana),  Vukmirović (Mongolija), Koković (Obala Slonovače), I. Đurđević (Poljska) i veliki broj stručnjaka u Kini.

BEZ POSLA

Ni posao selektora Srbije nije mnogo pomogao strucnjacima da nadu posao u nekom klubu. Doduše, otežavajuca okolnost je to što su oni uglavnom doživljavali fijasko sa „orlovima". Zbog toga posao trenutno nemaju: Radomir Antić, Radovan Ćurčić, Vladimir Petrović Pižon, Ilija Petković, Miroslav Đukić…

U istom "sosu" su: Krčmarević, Runjaić, I. Jovanović, Kokotović, Gogić, Krunić, Bunjak, Avramović...

SELEKTORSKA KLIKA

Ljubiša Broćić: Albanija, Egipat, Liban, Kuvajt, Novi Zeland, Bahrein

Bora Milutinović: Meksiko, Kostarika, SAD, Nigerija, Kina, Honduras, Jamajka i Irak

Milan Živadinović: Irak, Jemen, Gana, i Mjanmar

Zoran Đorđević: Jemen, Sudan, Bangladeš i Južni Sudan

Milovan Rajevac: Katar, Gana i Alžir

Vladimir Petrović: Kina, Irak i Jemen

Bane Smiljanić: Jordan i Libija

Radojko Avramović: Kuvajt, Singapur (devet godina), i Mjanmar

Momčilo Vukotić: Kipar

Milutin Sredojević: Ruanda

Zaviša Milosavlejvić: Lesoto i Pakistan

Milovan Ćirić: Izrael i Indija

Ivan Ridanović: Kamerun

Zdravko Rajkov: Iran i Alžir

Abdulah Gegić i Žarko Mihajlović: Turska

Dušan Nenković: Egipat

Zoran Vraneš: Trinidad i Tobago, Antigva i Barbuda i Sent Vinsent i Grenadini

Ivica Todorov: Burkina Faso i Kongo

Radovanović: Etiopija

Todor Veselinović: Kolumbija

Ratomir Dujković: Venecuela, Mjanmar, Ruanda, Gana i Sirija

Goran Tufegdžić: Kuvajt

Nikola Kavazović: Tadžikistan i Šri Lanka

Vladica Popović: Peru

Marko Valok: Burma (sada Mjanmar)

Dušan Drašković: Ekvador i Bolivija

Slobodan Santrač: Saudijska Arabija i Makedonja

Dragoslav Šekularac: Gvatemala

Milovan Đorić i Miroslav Vukašinović: El Salvador

Nedeljko Bulatović: Gabon

Vidinić: Zair, Maroko i Kolumbija

SRBI SELEKTORI

Ljubiša Tumbaković Crna Gora

Milutin Sredojević Uganda

SRPSKI TRENERI SA ANGAŽMANOM

Mihajlović: Italija (Torino)

Vukomanović: Slovačka (Slovan)

Vignejvić: Mađarska (Ujpešt)

Janković: Belgija (Standard)

Lj. Petrović: Vjetnam (Lam Son)

Filipini: Vidaković (Seres)

M. Petrović: Japan (Urava)

Popović i Joksić: Tajland (Buriram i Nakon)

Lazarević: Tadžikistan (Isiklol)

Stanojlović: Bocvana (Mošdui)

V. Milojević, Ivić i Dostanić: Grčka (Panionios, PAOK i Levadijakos)

A. Stanojević: Kina (Peking Enterprajz)

Milinković: Albanija (Ljuftetari)

Stojković: Kina (Gvangžo R&F)

Paunović: SAD (Čikago)

A. Ilić: Saudijska Arabija (Al Rid)

Ješić: Kuvajt (Al Arabi)

Vučićević: Etiopija (Sidama)

Bralušić: Mongolija (Deren)

Janković: Oman (Sohar)

Markov: Katar (Al Mesaimer)

Kuzmanovski: Bugarska (Montana)

Drapić: Izrael (Makabi N)

Jokanović: Engleska (Fulam)

Nebojša Subotić: Al Šabab (Kuvajt)

Đurđević:Uzbekistan

Dončić: Malta (Sent Endrjuz)

Antonić: Hong Kong (Saut Čajna)
Pogledaj vesti o: Guča

Nastavak na Vesti-online.com...