Izvor: Danas, 22.Sep.2014, 23:19 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Telegram u Generalštabu
U Zagrebu su pratili moje aktivnosti u Hrvatskoj i one u JNA u Beogradu, pa sam krajem septembra ‘90. primio poruku „s najvišeg mjesta“ da se ne igram vatrom i ne uvlačim Armiju da vraća zauvijek izgubljeno u Hrvatskoj.
Branko Mamula: SLUČAJ JUGOSLAVIJA (9)
Branko Mamula je rođen 1921. godine u Slavskom Polju, opština Vrginmost, na Kordunu u Hrvatskoj. Učesnik je NOR od 1941 do 1945. Nosilac je Partizanske spomenice 1941. Autor je knjiga: Mornarice na velikim >> Pročitaj celu vest na sajtu Danas << i malim morima, Suvremeni svijet i naša odbrana i Odbrana malih zemalja, koje su prevođene na nekoliko svjetskih jezika. Umirovljen je 1988. godine. Knjigu Slučaj Jugoslavija objavio je 2000, a mi predstavljamo najzanimljivije delove iz 2. dopunjenog izdanja, koje su izdali Dan Graf i Club Plus.
Moj poznanik jedva je smogao snage da pročita što mu je rečeno, a kada sam ga obvezao da prenese jednako drzak odgovor gospodi „s najvišeg mjesta“, zaklinjao me da ga ne dovodim u neprijatan položaj pred visokim dužnosnicima Hrvatske.
Hrvoje Šaranić, šef kabineta predsjednika Tuđmana, šalje mi 31. oktobra ‘90. telegram na adresu u Opatiji slijedećeg sadržaja: „U nemogućnosti da telefonski stupim u vezu s Vama, čast mi je priopćiti Vam da predsjednik Republike Hrvatske dr Franjo Tuđman želi obaviti razgovor s Vama, pa Vas molim da se hitno javite na telefon 041-443-244 radi dogovora o terminu. Sa štovanjem Hrvoje Šarinić šef kabineta, Zagreb, 31. listopada 1990.“ Bio sam u Beogradu i telegram mi nisu mogli uručiti, pa su uputili urgenciju preko Republičkog štaba TO Hrvatske: „U nemogućnosti da obavim razgovor i stupim u kontakt s admiralom flote B. Mamulom voljan sam ga primiti. Tuđman F.“ U međuvremenu stigao je u Generalštab i Šarinićev telegram, stvarao se utisak o žurbi, ali mi nije bilo jasno o čemu se radilo. Nisam imao nikakvu namjeru voditi razgovore s Tuđmanom, a ako je netko iz Armije trebao, onda su tu bili njezini zvanični predstavnici. S obzirom da je u Tuđmanovom telegramu stajalo da me je voljan primiti, tražio sam od načelnika Kadijevićevog kabineta pukovnika Vuka Obradovića da odgovori predsjedniku Tuđmanu da ja nisam tražio prijem. Tuđmanova reakcija bila je burna, ali je u javnosti izbila tek poslije sjednice vlade 25. januara 1991, kojoj je on lično predsjedavao.
Na dnevnom redu vlade bila je odluka Predsjedništva SFRJ o razoružanju paravojnih formacija u Hrvatskoj poslije otvorenog ilegalnog uvoza oružja iz Mađarske. Z. Stanivuković, dopisnik iz Zagreba, izvještava o toj sjednici: „Zbog najnovijeg saopćenja Saveznog sekretara za narodnu odbranu u Zagrebu je juče hitno sazvana sjednica Vlade Hrvatske. Sjednicu je, pozivajući se na svoja ustavna ovlašćenja, otvorio predsjednik Republike Hrvatske dr Franjo Tuđman... Predsjednik Tuđman je ocijenio da se radi o vanrednom stanju i da posljednje saopštenje Saveznog sekretarijata za narodnu odbranu ugrožava suverenitet i slobodu Hrvatske... prema saznanjima predsjednika Tuđmana, u Hrvatskoj je već formiran i vojnocivilni štab, a na njegovo bi čelo trebalo da stane general Branko Mamula, kojeg je predsjednik Republike Hrvatske za tu priliku prozvao jugoslavenskim Jaruzelskim.“
Dva dana kasnije javlja se osobni savjetnik predsjednika Republike Hrvatske dr Slaven Letica u intervjuu „Slobodna Dalmacija“. Na jedno pitanje novinara, Letica odgovara: „Jedino što je danas nemoguće zamisliti to je naš Jaruzelski.“ „Govorite o Branku Mamuli“ - pita novinar. „Da, iako sam ja tog Mamulu najavio prije tri mjeseca, iako je to jučer Tuđman najavio preko televizije, iako ja znam za takve Mamuline ambicije. To su ambicije svih fizički niskih ljudi, koji imaju velike apetite, a uz to su i veliki hohštapleri“...
Stalni dopisnik „Vjesnika“ iz Bona u broju od 4. februara 1991. piše: „U subotnjem broju Frankfurte Allgemaine Zeitunga Vikotor Meier, koji ovdje ima image jednog od najupućenijih i najmeritornijih tumača naših prilika objavljuje članak na dva stupca (gotovo preko cijele druge stranice) i to pod krajnje intrigantnim naslovom - „U Beogradu vide admirala Mamulu kao novog Tita“.
General Martin Špegelj u intervjuu „Slobodnoj Dalmaciji“ od 11. februara ‘91. ne ostavlja nikakve sumnje i tvrdi: „Mamula hoće zamijeniti Tita“. Na pitanje novinara, on konstatira: „To nije mišljenje, to je činjenica“. Špegeljev intervju se štampa preko cijele stranice, a pomenuta se tvrdnja štampa u samom naslovu najkrupnijim blok slovima.
Nastavlja se
