Izvor: Blic, 20.Sep.2002, 12:00 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Povratak Sv. Save u Srbiju
Povratak Sv. Save u Srbiju
"Istorija Srpske pravoslavne crkve" Đoke Slijepčevića obuhvata period od primanja hrišćanstva do naših dana. Dugogodišnjim predanim radom Slijepčević, koji spada među najbolje znalce istorije naše crkve, je uspeo da prikupi ogromnu građu i da je sažme u ovo trotomno delo koje nema pandana. "Istorija srpske pravoslavne crkve" izlazi iz štampe do 20. septembra, u luksuznom izdanju JRJ iz Zemuna, i do tada se može kupiti po pretplatničkoj >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << ceni od 2.500 dinara. Telefoni izdavača su: 011/190-286
i 011/3163-804
Kada je posvršavao poslove, zbog kojih je bio došao u Nikeju, Sveti Sava se nije direktno vratio u Srbiju, nego je otišao u Svetu Goru i tu se zadržao poduže vremena. Ugled Sv. Save među svetogorskim monasima bio je i pre veliki, ali sada, kada se on vratio kao arhiepiskop jedne nezavisne crkve, on je porastao još više. Nije mnogo preterano kada biografi Sv. Save ističu, da su, na glas o njegovom povratku, hrlili u Hilandar monasi iz svih drugih svetogorskih manastira i iz skitova, da vide Sv. Savu i da budu blagosloveni od njega. Teodosije ističe kako su 'prota (Svete Gore) i svi igumani od velikih i malih manastira' dolazili na poklonjenje Svetom Savi, a on je, veliki Domentijan, svima davao 'dvostruko utešenje, duševno i telesno, veseleći svačije srce'. Izdašno darivanje svetogorskih monaha i manastira bilo je u tradiciji cele Nemanjića dinastije.
Može se verovati, da se Sveti Sava vratio preko Svete Gore delom iz čisto sentimentalnih motiva i delom i zbog potrebe da posvršava izvesne poslove pre nego što pristupi izvođenju crvkvene organizacije u Srbiji. Njemu je, svakako, bilo jasno, da mora početi sve iznova. Pored toga morao je Sv. Sava da uredi i pitanje uprave u Hilandaru i odabere između bratstva ona lica, koja je trebalo povesti za episkope u Srbiji. Teodosije veli, da Sv. Sava, zadržavajući se u Hilandaru, 'igumana zasebno nauči kako će onima pod njim svakom vrlinom na sebi pokazivati primer, a braći, opet, kako će u svem igumana slušati sa strahom Božjim'.
Domentijan ističe veliku zabrinutost Sv. Save zbog toga kako će moći izvršiti krupni zadatak uređenja crkve koji je stajao pred njim. 'I izađe (iz Svete Gore)', veli Domentijan za Sv. Savu, 'kao protiv volje zbog Bogom poverenog mu stada, pečalujući i skrbeći i pomišljajući, koji prvi osnov da položi, jer taj čin nije bio pre u njegovu otačastvu'. Teodosije sasvim jednostavno, kazuje kako Sv. Sava 'iziđe iz manastira, uzev sa sobom one, koje znađaše podobnim da bi ih postaivo za episkope'.Napustivši Svetu Goru Sv. Sava je svratio u Solun i tu se poduže zadržao i u manastiru Filokalu, čiji je bio jedan od ktitora. Videli smo već, da je u to vreme bio solunski mitropolit Konstantin Mesopotamit, nazvan, u našim domaćim izvorima, Kostadije. Sa njim je Sv. Sava bio u srdačnom i prisnom prijateljstvu. Solun je, još tada, bio pod vlašću Latina, koji su ga izgubili tek krajem 1224. godine, kada je ponovo došao pod vlast Teodora Anđela, koji je bio pokrovitelj Dimitrija Homatijana. U Filokalu je, uz podršku svoga prijatelja, sa kojim još od mladosti 'imađaše veliku ljubav', Sv. Sava mogao neometano da pripremi sve ono što mu je trebalo za izvršenje crkvene organizacije. Nićifor Dučić veli, da je Sv. Sava svratio u Filokal, da se 'posavetuje sa svojim starijim prijateljem, mitropolitom Kostadijem, o uređenju srpske crkve'.
Biografi Sv. Save podvlače važnost njegovog zadržavanja u Solunu za posao koji mu je predstojao. Ceo ovaj rad, koji je morao biti dosta naporan, Domentijan prikazuje samo sa nekoliko reči i veli, da tu Sv. Sava 'prepisa mnoge zakonske knjige i o ispravljanju vere, koje trebovaše njegova saborna crkva'. Teodosije kaže, da Sv. Sava, 'pošto sabra sve potrebe, koje pipadaju velikoj crkvi, i uze sa sobom zakonske knjige..., putovaše zemlji naroda svoga'.
Pod zakonskim knjigama, o kojima je ovde reč, treba razumeti Krmčiju, koja je bila osnovni zakonik Srpske pravoslavne crkve. Kako je pak nastao ovaj zakonik nije, u nauci, još ujednačeno mišljenje. Osnovno pitanje, oko koga se vodi spor, jeste pitanje, da li je Sv. Sava bio lično sastavljač i prevodilac ovoga zbornika ili je on samo dao inicijativu za njegovo sastavljanje i nadziravao rad? Izvesno učešće Sv. Save u ovome poslu niko ne dovodi u pitanje. nastaviće se
