Izvor: Danas, 14.Mar.2016, 12:29 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Politika kao životni poziv
Poznavao sam mnogo ljudi, umetnika, filozofa, naučnika... Neki su mi ostali u trajnom sećanju. Jedni su bili posvećeni pozivu i politika ih mahom nije zanimala, ni tekuća ni "uopšte".
Drugi su izabrali politiku kao životni poziv. Treći su se sklanjali, bezmalo u svakom sukobu videli su preteći znak. Razlike su bile sve primetnije i uticajnije već tokom zahuktavanja vrtloga populističkih revolucija. Kada je započela nova etapa, oružana borba za vlast na razvalinama >> Pročitaj celu vest na sajtu Danas << Jugoslavije, one su bile sve dramatičnije. Koliko me pamćenje služi, niko osim retkih katastrofičara nije predviđao šta će se sve dešavati. Sećanja koja me opsedaju nisu ni sve stravičniji prizori s ratišta, od Slovenije, preko Hrvatske i Bosne i Hercegovine, do Srbije. Svoje mesto u tom metežu ne vidim negde sasvim po strani, kao branitelja civilizacije ili pripadnika neke uzvišene "druge Srbije", opsednut sam pitanjem o svom udelu u odgovornosti za ono što se događalo.
Važno mesto u sećanju ima osnivanje prve opozicione političke organizacije u SFRJ, Udruženja za jugoslovensku demokratsku inicijativu (UJDI) februara 1989. u Zagrebu. Za predsednika Saveta izabran je Branko Horvat, a za predsednika Izvršnog odbora Žarko Puhovski. Ubrzo je bilo pokrenuto i glasilo, kao bilten, Republika, čiji je prvi urednik bio Milorad Pupovac. Zaređalo je osnivanje podružnica: Beograd, Sarajevo, Mostar, Tuzla, Skoplje, Ljubljana, Titograd, Novi Sad, Priština... Najbrojnije podružnice, od po nekoliko stotina članova, bile su u Beogradu, Zagrebu, Sarajevu i Mostaru, ukupno nekoliko hiljada ljudi. U Beogradu su veoma aktivni bili najpoznatiji jugoslovenski TV-autor toga doba, Radivoje Lola Đukić; akademik Mirko Simić, profesor Vojin Matić, Vladimir Pogačić, upravnik Jugoslovenske kinoteke, Primož Bebler, upravnik pozorišta "Duško Radović", novinari Jug Grizelj, Rade Radovanović i Miodrag Zupanc, Vesna i Staša Pešić, Mirjana Kostić, Svetlana Slapšak i drugi mahom mlađi građani; mene su izabrali za predsednika.
Glavni cilj nije bio da po svaku cenu spasavamo Jugoslaviju, ponajmanje jednopartijski poredak, nego uspostavljanje osnova i okvira demokratske rekonstrukcije na osnovama klasičnih načela demokratije, "slobode govora, zbora i izbora". Radi toga je zahtevana minimalna promena Ustava SFRJ, da bi se, na tim načelima, omogućili slobodni izbori za ustavotvornu skupštinu a ona bi donela novi ustav kojim se konstituiše puna demokratija i u federaciji i u njenim delovima. Organizovali smo javne tribine svugde gde su osnovane podružnice. Najaktivnija je bila ona u Beogradu, gde smo, u foajeu i velikoj sali Malog pozorišta "Duško Radović" organizovali skupove. Neformalno sedište Udruženja bilo je u kancelariji Primoža Beblera, upravnika toga pozorišta.
Režim je pružao otpor. Organizatori i učesnici tribina su i prekršajno kažnjavani (Rade Radovanović i ja) a režimski aparati su vodili oštru kampanju protiv opozicionih ideja i aktera. Nadležni organi su odbili da registruju Udruženje i u Zagrebu i u Beogradu, ali se za to izborila agilna podružnica u Titogradu koju su predvodili Novak Jauković i Milan Popović, ljudi s univerziteta.
Jedna od zamašnijih akcija bio je "okrugli sto" o Kosovu, početkom 1990. godine. Pokretač je bio predsednik mostarske podružnice Željko Rebac, inače rukovodilac carinske službe. On je i svoj stan ustupio na korišćenje gostima, pre svega iz Prištine, Srbima i Albancima. Nastojali smo da pokažemo da je dijalog mogućan i potreban. Zbog toga je ubrzo održan nastavak u Prištini. Okupili su se predstavnici raznih političkih grupa i gotovo čitava lepeza začetka pluralizujuće scene na Kosovu, od progonjenih funkcionera SK, preko pokretača demokratskih inicijativa do radikalnih srpskih nacionalista iz grupe "Božur" i ogranka Radikalne stranke. (Nisam uspeo da ubedim prijatelje iz Demokratske stranke da i oni učestvuju; posle raznih otezanja, rekli su da njihovi članovi ne bi voleli da vide svoje predstavnike da razgovaraju s Albancima.)
Nastavlja se