Izvor: Blic, 10.Dec.2002, 13:00   (ažurirano 02.Apr.2020.)

NATO je bombardovao sve živo

NATO je bombardovao sve živo

Svrgavanja s vlasti Slobodana Miloševića je bio proces u kome su brojne ličnosti u Jugoslaviji, Evropi i SAD delovale iza javne scene i presudno uticali na događaje koji su doveli do petooktobarskog prevrata. O tim akcijama i ličnostima, pored ostalog, govori knjiga 'Igra senki' Tima Maršala, koju je ovih dana objavio B92 (Samizdat FreeB92). Autor knjige je očevidac mnogih događaja koji su se odvijali u državama nastalim na prostoru Brozove >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << Jugoslavije. Njegova knjiga 'Igra senki' je roman koji govori o ličnostima koje su iz senke vukle poteze i presudno uticale na procese u Srbije do pada Slobodana Miloševića. Donosimo najzanimljivije epizoda iz Maršalove knjige, koja ima sve odlike majstorski ispripovedanog špijunskog romana.

Rekli su mu da to ogromni div u čizmama gazi po oblacima. Sećam ga se kako sedi na noši, pokazuje na tavanicu i smeje se. Preko Pančevačkog mosta prešla je policijska patrola, a onda se okrenula i vratila. Policajci su nas neko vreme ispitivali, a zatim su telefonirali da bi se uverili da nismo izvidnica NATO-a. Oko dva se pojavila i naša pratnja. Vozili smo se iza njih idući ka Pančevu; prešli smo preko starog mosta napravljenog od čelika i gvožđa - i uleteli pravo u Pakao. Nije se videlo dalje od sto metara. Ličilo je na maglu, ali čim bi čovek i za centimetar spustio staklo na prozoru automobila, shvatio bi da je to mešavina dima, nafte koja gori i nečega što je mirisalo na nekakvu hemikaliju. Vozili smo se tako oko dva kilometra, a onda se, iz nekog razloga, vazduh dovoljno razbistrio, pa smo preko polja mogli da vidimo rafineriju. Ceo kompleks je bio u crvenom plamenu, obavijen crnim dimom, a naokolo su sevala plava svetla vatrogasnih i policijskih kola. Polako smo pošli putem koji preseca kompleks na dva dela. S obe strane puta plamen je sukljao i do trideset metara u visinu. Usred lomljave grede koja je gorela i hujanja nafte u plamenu, povremeno se čulo stenjanje - ili su to bili krici? - metalnih tornjeva koji su se uvijali i savijali od strahovite toplote. Izašli smo iz kola pokušavajući da nekako zaštitimo lica, a Veljko i Milan su počeli da snimaju. Posle desetak minuta lokalne vlasti su nam naredile da se vratimo na glavnu kapiju. Seli smo ispod nekog drveća i posmatrali iscrpljenog, oznojenog vatrogasca kako žudno guta vodu i sprema se da se vrati u pakao. Nisu mogli bozna šta da urade, ali je nekoliko spoljnih zgrada i delova skladišta moglo biti spaseno. Iznenada su se začuli povici i svi su počeli da beže. Jakša mi doviku: 'Bežimo! Kažu da se približavaju nove krstareće rakete.” Tomahavci su razneli kompleks, a sada je centar za uzbunu javljao da ih je lansirano još s brodova u Jadranskom moru. Ali ništa se nije desilo, ispaljene rakete odletele su na neku drugu stranu. Do četiri sata smo snimili dosta materijala i krenuli smo natrag u Beograd. Usput sam osećao kako me rastržu protivrečna osećanja. Imali smo ekskluzivni izveštaj (imali smo nekoliko takvih od početka rata), ali sam bio uznemiren nekim slikama koje sam opazio u blizini rafinerije. Stanari iz obližnjih zgrada stajali su unaokolo, neki u spavaćicama i pidžamama, nekoliko njih s malom decom u naručju. Svi su udisali vazduh koji je cepao pluća - i tako će biti još nedeljama. Velikom brzinom smo prelazili preko mostova. Posle snimanja to su često bili najgori trenuci. Svi smo mrzeli tih šezdesetak sekundi koliko je trajalo preletanje preko Dunava ili Save. Noću je naše vozilo obično bilo jedino na mostu, pa bi Milan, koji je uvek vozio, nagazio papučicu i prelazio most što je brže mogao. Oko šest sati poslali smo izveštaj u London. Jakša i ja smo krenuli pešice od redakcije do 'Hajata”. S naše desne strane videlo se nešto što je ličilo na veličanstven izlazak sunca, jedino što je ono izlazilo na pogrešnom mestu. Svet je zaista bio okrenut naglavačke. Bilo je to Pančevo. Čak i na udaljenosti od dvadesetak kilometara sjaj vatre je nadjačao sjaj zore. NATO je gađao sve živo. Nestalo je struje i grejanja. Pogodili su zgradu televizije u Beogradu, ubivši šesnaest civila, i time opovrgli tvrdnju da neće namerno gađati civilne objekte. To je bilo očigledno kršenje pravila rata, a cilj - onesposobljavanje Miloševićeve propagandne mašine - nije postignut. Zgrada i zaposleni u njoj pogođeni su kasno noću; već oko devet sati pre podne Radio-televizija Srbije ponovo je emitovala program. Američki avioni su slučajno pogodili konvoj albanskih izbeglica s Kosova; mnogo ljudi je poginulo, a kasarne pune vojnika OVK-a su uništene. Pogodili su čak i objekte u Bugarskoj, Mađarskoj i kinesku ambasadu u Beogradu. Ispaljivanje krstarećih raketa na susedne zemlje svakako se desilo greškom; što se tiče ambasade, nije baš sigurno. nastaviće se

Nastavak na Blic...



Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Blic. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Blic. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.