Izvor: Danas, 09.Okt.2014, 13:52 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Jović i Milošević su pripremili ucenu
Na historičarima je da ustvrde kada se Slovenija odlučila otcijepiti od Jugoslavije.
Branko Mamula: SLUČAJ JUGOSLAVIJA (21)
Branko Mamula je rođen 1921. godine u Slavskom Polju, opština Vrginmost, na Kordunu u Hrvatskoj. Učesnik je NOR od 1941 do 1945. Nosilac je Partizanske spomenice 1941. Autor je knjiga: Mornarice na velikim i malim morima, Suvremeni svijet i naša odbrana i Odbrana malih zemalja, koje su prevođene na nekoliko svjetskih jezika. Umirovljen je >> Pročitaj celu vest na sajtu Danas << 1988. godine. Knjigu Slučaj Jugoslavija objavio je 2000, a mi predstavljamo najzanimljivije delove iz 2. dopunjenog izdanja, koje su izdali Dan Graf i Club Plus.
Već sam naveo da Kučan i Popit u jesen 1987. nisu htjeli s nama iz Armije uzeti učešće da se u vrhu SKJ zaustavi Milošević u njegovoj namjeri da preuređuje Jugoslaviju po svojem ukusu. Njih Jugoslavija, očito, više nije zanimala. Lako su primili razbijanje SKJ na XIV kongresu januara 1990. Odbijanje Miloševića i srpske većine na Kongresu da prihvate makar jedan od 458 amandmana na Deklaraciju samo je dobrodošli argument za već odabrani put napuštanja Jugoslavije. Dogovor Kučana i Miloševića iz januara ‘91. da Slovenija može otići riječito govori da je rasturanje Jugoslavije odgovaralo i jednom i drugom. Da nije bilo tako, Kučanova strategija otcjepljenja uz primjenu sile ne bi imala nikakvog izgleda. JNA ne bi nasjela, bila iznenađena i ponižena. Onemogućena da se oporavi, bez popune, uz stalan pritisak roditelja i porodica da se vojnici vrate u Srbiju, agresivnu medijsku kampanju omalovažavanja vojnih starješina, JNA je konačno dovedena u položaj da potpuno ovisi o volji Miloševića - kako će je, gdje i zašto upotrijebiti. Velikosrpski plan odbrane „srpskih zemalja“ na frontu Karlobag, Ogulin, Karlovac, Virovitica postavio joj se kao jedini izlaz po principu „uzmi ili ostavi“. Za ovaj drugi slučaj Jović i Milošević su pripremili ucjenu - formiranje vojske Srbije i napuštanje JNA. Ona više nije imala moralne i političke snage da se odupre. Prihvatila je velikosrpski politički i vojni koncept i izgubila jugoslavensko tlo pod nogama.
Naprijed je već rečeno o zajedničkom nastupu vlade Ante Markovića i JNA u Sloveniji. Ostaje nepoznanica kako se moglo dogoditi da oko 2.000 vojnika i starješina JNA upadne u zamku koju je postavilo oko 30.000 naoružanih teritorijalaca Slovenije, a da to rukovodeće starješine dvaju korpusa raspoređenih u Sloveniji i Komanda vojne oblasti u Zagrebu na vrijeme ne saznaju. Neodrživo je opravdanje da se radilo o izdaji slovenačkih kadrova. Izdaje je bilo, ali u ratu u Sloveniji takvo ponašanje dijela kadra moralo se očekivati. Jednako je neprihvatljivo da je stav Vlade da se ne smije upotrebljavati oružje osim u odbrani mogao dovesti do poraza JNA. Kako se moglo upasti u potpuno nerazuman odnos vojnih efektiva JNA i TO Slovenije, kada je JNA imala dovoljno snaga po dubini, a da se ne slabe snage u Hrvatskoj, gdje su se svaki čas očekivali masovni oružani napadi? Taktička upotreba oklopnih snaga bez izviđanja pravaca nastupanja, bez zaštite i podrške pješadije - van svake je pameti!
Neposredno poslije neuspjeha JNA u Sloveniji, na poziv generala Kadijevića, došao sam u Ministarstvo odbrane. Bila je kasna večer, on je bio sam u kabinetu vidno uznemiren, vrlo zamoren, slomljen pod teretom onoga što se dogodilo u Sloveniji. Sasvim nepovezano počeo je iznositi tok operacije i njezin žalostan kraj. Teškim riječima ponavljao je krivicu generala Adžića, načelnika Generalštaba, zbog slabe organizacije i rukovođenja operacijom. Optuživao je Adžića da se nepotrebno miješao u pojedinosti, umjesto da je postavio jasan cilj operacije i dao zadatak generalu Kolšeku, komandantu Zagrebačke vojne oblasti, da je utjecao na veličinu i izbor snaga, pratio tok i intervenirao kada je došlo do problema. Kadijevića je već od ranije brinulo moguće ponašanje generala Kolšeka, Slovenca po nacionalnosti, ukoliko dođe do krize u Sloveniji.
Nastavlja se
