Izvor: Blic, 13.Avg.2003, 12:00   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Američka vatrena voda

Američka vatrena voda

Osim boje, mirisa i ukusa suštinski elementi viskija su i istorija , tradicija i dostojanstvo. Mnoge uzbudljive i romantične povesti, stotine godina, nebrojene generacije kraljeva i podanika utkane su u sagu o najpopularnijem plemenitom alkoholnom piću na svetu. Ta 'beskrajna priča' neprestano biva dopunjavana novim detaljima, pričama, proizvodima, člancima, disertacijama i - knjigama.'Whisky: Vatra iz vode' (Izdavač: KZ Ljubitelji knjige, Novi Sad, >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << kontakt: 021/29-436, 063/779-5457), je prva knjiga domaćeg autora na ovu temu, ali takođe i jedan od najsveobuhvatnijih i najpouzdanijih literarnih vodiča za viski u svetskoj izdavačkoj ponudi. Prvi deo knjige sadrži podatke o istorijatu, načinima proizvodnje i vrstama viskija, dok se u drugom delu nalazi enciklopedijski pregled preko tri stotine najvažnijih robnih marki ovog pića, kao i jedinstveni rečnik najvažnijih pojmova.

Teško je odrediti kad je tačno u Americi započela proizvodnja viskija. Izvesno je da su veštinu (i potrebu) doneli doseljenici iz Škotske i Irske, ali i - Holandije. Holanđani su, možda bili prvi: čitav vek pre nego što je sveštenik Ilajdža Krejg 1789 – godine kad je Džordž Vašington, istaknuti mason i revolucionarni vođa, inaugurisan za prvog američkog predsednika – počeo zvanično da se bavi destilovanjem u Džordžtaunu, Virdžinija (danas Kentaki). U Nju Amsterdamu (danas Njujork) holandski imigranti masovno su pravili piće koje je moglo biti viski, mada je izvesnije da se radilo o plemenitoj tečnosti sa još dubljim evropskim korenima: džinu. U svakom slučaju, posle Krejga i mnogi drugi poželeli su da se bave istim poslom, što je državu navelo da uvede poreze, a građane, još uvek veoma nesklone toj vrsti saradnje sa vlastima, da se bune.

Ako želite da uđete u svet burbona, najsigurniji izbor je svakako etiketa sa natpisom 'Kentucky Straight': 'straight' je ekvivalent škotskoj odrednici 'single malt' i znači da je reč o viskiju dobijenom isključivo destilacijom i starenjem u bačvama, a ne mešanjem sa drugim viskijima. Blendovi se, bez obzira na popularnost kod najšire, nedovoljno upućene publike, ne preporučuju, makar to bio i 'Seagramov' bestseler 'Seven Crowns'. Oni ne moraju da sadrže više od 20% zakonski propisanog dvogodišnjeg viskija od 100 prufa (50% alhokola) – ostatak čini neutralni 'mladi' alkohol, koji ne odležava. Na etiketi sme da stoji oznaka 'bourbon, a blend' samo pod uslovom da piće sadrži najmanje 50% burbona, inače se taj izraz ne sme koristiti. Postoje i 'blended straight' viskiji, koji se dobijaju mešanjem 100-procentnih burbona, ali iz različitih destilerija.

Proizvodnja burbona, kao pića od visokog državnog interesa, precizno je zakonski definisana. Američki Kongres proglasio je 1964. burbon nacionalnim pićem, propisavši istovremeno oficijenu formulu za njegovo spravljanje. Od tog trenutka ne može se nazvati burbonom nijedno piće koje nije proizvedeno od 'fermentisane smese, koja sadrži ne manje od 51% kukuruza i odstajala je najmanje dve godine u novim hrastovim bačvama, nagorelim sa unutrašnje strane'. Kad se ti osnovni kriterijumi zadovolje, sve varijacije su moguće i dozvoljene. One se uglavnom odnose na procenat upotrebljenih žitarica (kod kukuruza se ide i do 70%, a upotrebljavaju se i ječam i raž) i period starenja. Taj period ne može biti onako dug kao kod skoča, jer burbon boju i ukus dobija isključivo od hrastovog drveta, a bačve se mogu koristiti samo jednom. Najbolje je ako odleži 4-5 godina. Posle 12 godina ukus može postati previše 'drven'. Vreme odležavanja, dakle, ne bi trebalo da bude kraće od 4 godine, ali ni duže od 12, mada su neki proizvođači – kao 'Old Rip Van Vinkle' – dokazali da čak ni ekstremno dug period ne mora nužno nepovoljno uticati na kvalitet burbona.

Maker’s Mark

Možda najdostojanstveniji predstavnik burbona, proizvod istoimene, po mnogo čemu specifične destilerije, instantno prepoznatljiv po crvenim voskom zalivenom grliću boce. Tople, zlatasto-amber boje, 'Maker’s Mark” priziva arome karanfilića i hrasta, dok se njegov savršeno izbalansiran i neuobičajeno lak i prijatan ukus idealno uklapa sa mekim finišom. Možete ga piti čistog, kao i sa vodom. Starost mu nikada nije manja od 6 godina, a jačina se označava u procentima i iznosi 45%.

Nastaviće se...

Nastavak na Blic...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Blic. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Blic. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.