Izvor: Ekologija.rs, 10.Okt.2014, 08:33 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Eldorado pod vodom
“Naftonosno polje Kašagan nastavlja sa proizvodnjom u drugoj polovini 2016. godine”, objavio je prošle sedmice Magzum Mirzagalijev, zamenik ministra za naftu u Kazahstanu, nakon samita pet država priobalja Kaspijskog jezera u Astrahanu (Rusija).
Punih 16 godina nakon otkrića nalazišta “Kašagan”, na oko 4.500 metara ispod površine studenog severnog oboda Kaspijskog jezera, i dosadašnjeg ulaganja od preko 50 milijardi dolara, konzorcijum petroinvestitora (“Ekson Mobil”, >> Pročitaj celu vest na sajtu Ekologija.rs << “Rojal Dač Šel”, “Total”, ENI i CNPC) ipak nije siguran kada će stvarno početi sa eksploatacijom drugog najvećeg svetskog nalazišta nafte sa najavljenim rezervama od oko 13 milijardi barela.
Silovito kretanje ledenih santi oko nalazišta tokom većeg dela godine najpre je prinudilo kvintet petroinvestitora da podigne veštačko ostrvo – bedem iznad bušotine. Kada su septembra 2013. počeli sa proizvodnjom (osam godina kasnije od prvobitno najavljenog) meganaftaši su ubrzo bili prinuđeni da zatvore „Kašagam” zbog neočekivane pojave teškog sumpornog jedinjenja koje je toliko nagrizlo naftovod da su danas prinuđeni da zamene oko 200 kilometara već postavljenog cevovoda!
I dok je zvanična Astana vidno nezadovoljna zbog prolongiranja datuma kada će Kazahstan početi da proizvodi najavljenih 3,5 miliona barela nafte dnevno, strani naftaši iz jasne računice – ne odustaju od daljih ulaganja u kaspijsku naftu i gas.
Najveće zatvoreno more (ili jezero, zavisno od tumačenja pravnika, geografa i političara), površine 394.000 kvadratnih kilometara, slovi za region najvećih globalnih nalazišta nafte i gasa na svetu – posle Persijskog zaliva.
Više od 48 milijardi barela nafte i 8,7 biliona kubnih metara gasa leži u kaspijskom basenu: od toga 75 odsto petroleja i 67 odsto prirodnog gasa na oko 100 kilometara od obala, procenjuje Agencija za energiju SAD.
Najezda stranih naftaških kompanija u kaspijski basen delimično je povezana sa raspadom SSSR-a. Basnoslovna nalazišta kaspijske nafte i gasa u Azerbejdžanu bila su poznata vodećim zapadnim petromagnatima (familijama Nobel, Rotšild i Rokfeler) još od sredine 19. veka kada su se nadmetali za snabdevanje ruskog i evropskog tržišta parafinom i drugim naftnim derivatima.
Danas se Kazahstan (vodeći svetski izvoznik uranijuma), Turkmenija (sa četvrtim najvećim svetskim rezervama prirodnog gasa) i Azerbejdžan (u Evropi priželjkivani snabdevač alternativnog gasa) ravnopravno pridružuju Rusiji i Iranu na početku nove trke za strateškim sirovinama iz Kaspijskog basena.
Objedinjeni pristup energetskom potencijalu zajedničkog mora za sada pripada budućnosti.
Kaspijski kvintet trenutno ima raznorodne planove sa svojim pomorskim energetskim mirazom.
Najveća iranska nalazišta nafte i gasa daleko su od Kaspijskog mora: nedavno otkriće polja Sardar Jangal (2011. godine) otvara Teheranu mogućnost da poboljša domaće snabdevanje, prvenstveno autonomne republike Nakhčivan.
Skromna ruska proizvodnja gasa u kaspijskom basenu donedavno uglavnom u Krasnodaru, Stavropolju i Čečeniji proširena je 2010. godine otkrićem pomorskog nalazišta „Juri Korčagin” . To polje na severnom obodu Kaspijskog mora ponudilo je ruskim energetskim kompanijama – u uslovima zapadnih sankcija – jedinstvenu mogućnost da usavrše buduću eksploataciju energenata na Arktiku! Na „Korčaginu” Rusi su prvi u svetu već isprobali plutajući ledolomac – skladište za pretovar gasa.
I dok Rusija i Iran energetski imidž zasnivaju na nalazištima daleko od Kapijskog mora, Azerbejdžan, Turkmenija i Kazahstan su – zbog svog oslonca na nalazišta u tom basenu – naširoko otvorili mapu sveta sa ciljem da od svog energetskog bogatstva izvuku maksimum.
Više u Politici