Izvor: Blic, 06.Sep.2015, 20:17 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Stepinac spasava vrh NDH
Dokument američke tajne službe OSS svedoči o tome da je Alojzije Stepinac pomagao ustaškim vođama da spasu glave i iznesu opljačkano zlato.
Ovaj dokument koji se danas nalazi u Nacionalnom arhivu u Vašingtonu (u kutiji 29, sa registarskim brojem 226 i brojem signature 183) američka vlada je dobila 1998. godine.
Ja sam ga lično dobio avgusta 1996. godine, od tadašnjeg dugogodišnjeg izvršnog direktora Svetskog Jevrejskog kongresa, Ilana Stajnberga, kada sam >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << ga posetio u Njujorku, na Medison aveniji, u njegovom kabinetu.
Dokument govori o prebacivanju zlata opljačkanog od Srba i Jevreja u Vatikan.
Ustaše su, kada je sredinom 1943. godine postalo jasno da će Italija kapitulirati, pokušale da pljačkaški plen vredan 350 miliona švajcarskih franaka (u zlatu) prebace na sigurno - u Vatikan. Deo pošiljke vredan 200 miliona franaka tamo je i završio. Stepinac je u ovome imao veliku ulogu.
Da je sve tačno što tvrdi izaslanik Alojzija Stepinca, Krunoslav Draganović, tvrdi neoborivo tajni američki dokument od 21. oktobra 1946. godine u kojem američki obaveštajac Emerson Bigelou svedoči, da kada su ustaše iz Hrvatske otišle u Austriju, ponele su sa sobom 350 miliona švajcarskih franaka u zlatu koje su opljačkali od Srba, Jevreja i Roma. Bigelou procenjuje da je priblino 200 miliona od ove sume prebačeno u Vatikan da bi se finansirala operacija spasavanja ustaša, ali i da bi se pomogao ustaški pokret u inostranstvu.
On prvo piše tadašnjem papi, Piju XII, i moli ga da pomogne “mladu hrvatsku državu” koja je, po zagrebačkom nadbiskupu, “predziđe katoličanstva” pred “ofanzivnim bizantizmom”. A onda Stepinac čini i konkretne korake. Stepinac odlučuje, početkom avgusta 1943. godine, da teolog dr Krunoslav Draganović bude ključni oficir za vezu između Zagreba i Rima.
Misija Draganovića bila je jasna - odlazio bi u Rim, u Zavod Sv. Jeronima, u Via Sičilijana broj 7, dobijao pasoše sa novim imenima za sve važnije dužnosnike NDH.
Neverovatno pedantni Draganović u svojim beleškama precizno je naveo i koliko je zlata (opljačkanog uglavnom sa srpskih, jevrejskih i romskih zuba i ruku) i novca uspeo da prenese u Vatikan.
Te Draganovićeve beleške dobile su i apsolutnu potvrdu sa druge strane, uz američki dokument koji smo citirali na početku.
Koliko je ustaških zločinaca spasao Stepinčev čovek za specijalne zadatke svedoči i tadašnji obaveštajni oficir OSS Pol Lajon, čiji je zadatak u okviru specijalne “Operation Paperclip” (odnosno operacije ”Spajalica”) bio da važne i iskusne ustaše prebaci na sigurno u Ameriku, kako bi bili iskorišćeni u nadolazećem hladnom ratu protiv komunizma. Lajon je, u ime svoje službe, plaćao Stepinčevom izaslaniku 1.400 dolara po glavi čoveka, o čemu svedoče američki dokumenti; cena za decu i žene bila je upola manja, dok je za iskusne obaveštajce preko 60 godina cena bila i preko 2.000 dolara. Stepinčev izaslanik, Krunoslav Draganović, precizno navodi da je čuvar zlata koje je preneo u Vatikan bio dr Milas, a pravo raspolaganja imao dr Sušić. Lično je Draganović poneo zlata koliko je mogao, 40 kilograma i, uz svu opasnost, preneo u Rim.
Današnji kandidat za sveca, Alojzije Stepinac, ne da se nije borio protiv zločina u NDH, nego nikada nije upozorio da je tako nešto nespojivo i sa Božanskim i sa ljudskim zakonima. Ono što je, međutim, radio njegov lični izaslanik, sa specijalnom misijom spasavanja vrha NDH, ima veze, pravno gledano, sa saučesništvom u spasavanju ratnih zločinaca.
"Napredovanje istočne šizme u katoličke redove prijeti danas s punom ozbiljnošću da postigne svoje mračne ciljeve. Pobjeda velikosrpske ideje značila bi uništenje katolicizma na sjeverozapadnom Balkanu, u Državi Hrvatskoj... Što više, nema nikakove dvojbe, da bi takav kobni događaj imao i dalje posljedice daleko preko granica Hrvatske...”
“Sveti Oče, danas su oči čitavog čovječanstva... upravljene u Vas... mislite, Sveti Oče, na hrvatski narod, uvijek vjeran Kristu i Vama. Mlada Hrvatska država, nastala je u strašnijim i težim prilikama, nego bilo koja druga država za više vjekova, boreći se očajno za svoj opstanak, pokazuje primjer u svakoj prigodi da želi ostati vjerna svojim katoličkim tradicijama... Gubitkom ili sudbonosnim sužavanjima - ...bilo bi ovdje uništeno ne samo oko 240 000 obraćenih sa srpsko-pravoslavne vjere, nego i cijelo katoličko stanovništvo sa crkvama i samostanima...”.
