Izvor: Glas javnosti, 18.Avg.2009, 13:20 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Srbija u nesvjesti
Što je zajedničko nacrtu Memoranduma SANU iz 1986. (nikad dovršenom), o rješavanju srpskog nacionalnog pitanja i knjizi francuskog advokata Morisa Žolija objavljenoj u Briselu 1864. godine pod naslovom „Dijalog u paklu između Moteskjea i Makijavelija“?!
Memorandum je proglašen platformom srpskog nacionalizma, nečim poput protokola za ostvarivanje „velike Srbije“, glavnim izvorištem svakog zla na prostorima tadašnje SFRJ i razlogom za opravdavanje svakog zločina počinjenog >> Pročitaj celu vest na sajtu Glas javnosti << protiv srpskog naroda ili Srbije.
„Dijalog“ advokata Žolija preporučuje „da moderni vladar treba samo da se pretvara da poštuje vanjska obilježja zakonitosti, da treba imati pokornu narodnu skupštinu koja će odabrati i ozakonjivati njegove odluke, tajnu policiju koja će se pobrinuti za svaki oblik opozicije, te treba ugušiti svaku grižu savjesti svojih podanika briljantim vojnim pobjedama nad spoljašnjim neprijateljem“. Ubrzo po objavljivanju knjiga je konfiscirana, a autor uhapšen i osuđen.
A onda je nepoznati krivotvoritelj „Dijaloge“ „preveo i doradio“ u „Protokol sionskih mudraca“, neslavno i oprobano sredstvo antisemitizma, koji su, kažu, bili izvorište Hitlerovog nadahnuća za „rješavanje židovskog pitanja“. Žoli više nije spominjan. Falsifikati su učinili svoje.
„Prijevodom i doradom“ Memoranduma bavili su se mnogi, premda autorstvo ovog nacrta nije posve izvjesno. Pripisuje se „eliti srpskog nacionalističkog izričaja“, akademicima Dobrici Ćosići, LJubi Tadiću, Mihajlu Markoviću, Kosti Mihajloviću, LJubiši Rakiću, Dejanu Medakoviću, Pavlu Iviću, Antoniju Isakoviću. Glasine su dalje odradile svoje, pa je tako i danas Memorandum temelj svih optužnica protiv Srbije, kako u Hagu, tako i u EU, SAD, dobrom dijelu akademskog diskursa u vezi građanskog rata u SFRJ i budućem statusu Srbije.
Ovdašnja otpravnica poslova američke ambasade, Dženifer Braš, smatra da bi dolazak Baraka Obame „Beogradu bio simbol nade i znak za građane Srbije da su promene, prevazilaženje prepreka iz prošlosti, moguće“. Na putu „promena“ SAD „ima i velik program pomoći, u iznosu od 50 miliona dolara... fokusiramo se na specifične teme: decentralizaciju, nezavisno pravosuđe, programe pomoći lokalnim samoupravama... Također smo zadovoljni što je Srbija pristala na saradnju sa Euleksom, ali ona može biti još bolja i voleli bismo da to uskoro vidimo na delu...“ kaže Brašova.
Drugim rječima, prihvaćanje kolektivne krivice, to jest, presuda haškog Tribunala, odricanje od Kosova, specijalni status Vojvodine, distanciranje od Republike Srpske i udaljavanje od bilo koje vrste partnerstva sa Rusijom. Jedini dopušteni partneri su EU , NATO i SAD! U slučaju neposluha sankcije su isključivanje iz evropskih integracija, ukidanje bijelog Šengena i zamrzavanje financijske pomoći. Dakle, falsifikati i prijetnje...
Učinak falsifikata vidjeli smo u „Protokolu sionskih mudraca“ i Memoranduma SANU. Međutim, uspješnost prijetnje određuje nekoliko elemenata. Da bi bila ozbiljno shvaćena, mora biti dovoljno ubjedljiva ili vjerodostojna; mora stići do svoga cilja, dakle, do onog kome se prijeti, a taj cilj mora biti u stanju da joj se povinuje i ispuni zahtjeve. Nedostaje li bilo koji element prijetnja propada. Naime, možete prijetiti čovjeku koji je u nesvjesti da ćete ga ubiti ako vas ne posluša, ali to vas neće daleko dovesti.
Prijetnja neprimanjem u EU nema efekta, jer se i sama zajednica upravo nalazi u fazi Austrougarske pred Prvi svjetski rat. Svaki deveti građanin Srbije na rubu je bijede, pa mu Šengen ništa ne znači. Suma od „50 miliona dolara“ nedovoljna je i za narodne kuhinje!
I dok dio srpskog establišmenta i dalje dokazuje predanost borbi protiv ideje „zlog Memoranduma“, vraćajući tako zahvalnost mentorima i održavajući falsifikat u upotrebi, a drugi makijavelističkim principima pokušavaju sačuvati vlast, Srbija se nalazi na rubu nesvjesti. Samo još da neko falsificira umrlicu...
