Izvor: Politika, 16.Avg.2010, 23:22 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Sramota u spomen-šumi
Spomenik i njegovo okruženje na Simićevom salašu u toj meri su zapušteni da tamo odlazi samo onaj ko mora
Kikinda – Spomen-šuma Simićev salaš na periferiji grada nekada je bila omiljeno izletište Kikinđana. Mesto je sada zaraslo u korov, suvo je i trulo oko stotinu stabala, klupe su polomljene, a smeća ima na svakom koraku.
Za ovakvo stanje odgovorna je i lokalna vlast koja godinama nije ozbiljnije ulagala u održavanje ovog prostora, ali i nesavesni >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << izletnici, koji za sobom ostavljaju prazne flaše, plastične kese, pikavce i polomljene grane.
Stanje bi, međutim, uskoro moglo da se promeni. Naime, Javnom preduzeću „Direkcija za izgradnju grada“ pokrajinski Sekretarijat za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo nedavno je odobrio oko milion i trista hiljada dinara, za uređenje ovog memorijalnog parka.
– Simićev salaš se prostire na 11 hektara, a mi planiramo da uredimo devet. Predviđena je seča postojećih suvih stabala bora i zasad 13.000 stabala hrasta i bagrema. Za ovaj posao treba nam oko 2,8 miliona dinara. Deo novca obezbedio je resorni pokrajinski sekretarijat. Drugi deo će obezbediti Direkcija iz sopstvenih sredstava. Tu spada i novac koji ćemo dobiti prodajom suvih stabala koja nameravamo da posečemo. Radovi treba da budu završeni tokom jeseni. Nadamo se da ćemo stvoriti jedan lep ambijent u kome će Kikinđani i njihovi gosti rado boraviti – kaže za naš list direktorka JP „Direkcija za izgradnju grada“ Edita Divković.
Na Simićevom salašu je avgusta 1941. godine, u sukobu sa okupatorima, poginula glavnina Velikokikindskog partizanskog odreda.
– Od 27 boraca, poginulo je 17, ali ni oni koji su preživeli ovaj sukob nisu dočekali kraj rata. U znak sećanja na ovaj događaj, 1966. godine na Simićevom salašu je podignut impozantan spomenik autora Rudolfa Matutinovića iz Hrvatske. Mesto je godinama služilo za prigodne programe i izlete. Poslednjih godina spomenik i njegovo okruženje su u toj meri zapušteni da tamo odlazi samo onaj ko mora – kaže nam kustos Narodnog muzeja u Kikindi Ilija Bulajić.
S. Miletin
objavljeno: 17/08/2010