Ruka ruci, bez advokata

Izvor: Glas javnosti, 23.Jul.2008, 08:37   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Ruka ruci, bez advokata

BEOGRAD - U toku jednog dana u Ustavni sud pristigne više žalbi nego što se reši za čitavu nedelju. Za nepuna tri meseca u ovom sudu rešeno je 376 sporova, ali je u međuvremenu pristigla 921 nova žalba. Slično je i u redovnim sudovima, pa tako, recimo, na jednog sudiju u Drugom opštinskom sudu u Beogradu „dođe“ 20 predmeta.

Da li smo nacija svadljivog mentaliteta koja prosto voli da se spori i da se sudu obraća i zbog trivijalnih stvari?

Pitanje sve češći >> Pročitaj celu vest na sajtu Glas javnosti << pobija izbor stranaka u sporu da pribegnu alternativnom rešavanju problema, a posebno odnedavno kada je Trgovinski sud medijacijom rešio spor „težak“ 27 miliona evra.

Od ukupno 2.246 medijacija, koliko ih je tokom 2006. i 2007. godine održano u Srbiji, čak 1.800 je okončano sporazumom stranaka. Pri tom ušteđeno je 34 miliona evra, koji bi, ukoliko bi se rešavali u sudovima, bili zarobljeni. Vrednost jednog postupka medijacije u Srbiji je od 115 do čak 1.000 evra.

Sudija Drugog opštinskog suda u Beogradu Marina Klarić - Živković kao prvu od prednosti alternativnog rešavanja problema ističe brzi dolazak do zajedničkog rešenja.

- Medijacija je alternativa i dopuna sudskom postupku, ali nije njegova zamena. To je miran, neformalan i strogo poverljiv način rešavanja sporova uz pomoć treće neutralne osobe, odnosno medijatora - kaže za Glas Marina Klarić-Živković.

PRIČOM DO REŠENJA

-U svojoj karijeri mirila sam dosta supružnika i slušali razne ljubavne priče i socijalne probleme. Posle jedne takve počela sam da dobijam pozive za književne večeri. Naime, jedan naš književnik pokrenuo je postupak podele imovine. Punih 10 godina se sa svojom decom sretao samo po sudovima. Otac je mislio da ga deca ne vole, a oni da će dobiti maćehu koja će im uzeti ono što je pripadalo njihovoj majci. Tako su kroz dve medijacije sami shvatili i rešili problem koji je trajao čitavu deceniju - priča o svom iskustvu Marina Klarić-Živković.

- Medijator u rešavanju problema učestvuje sa 20 procenata, a za ostalih 80 zaslužne su obe strane. Tako u ovom procesu nema pobeđenog i pobednika, gubitnika i dobitnika. Kroz otvorena i zatvorena pitanja posrednik dolazi do informacija, a učesnici uspostavljaju izgubljenu komunikaciju - kaže sagovornica Glasa.

Prednost alternative u odnosu na sudski postupak, gde je put do pravosnažnosti dug, u 85 odsto slučajeva medijacijom je do mirenja došlo već na prvom sastanku.

- Brzina rešavanja problema svakako je još jedna velika prednost. Medijacija treba da se okonča otprilike za mesec dana, mada može ponekad i duže da traje. Ukoliko ne dođe do mirenja, a postupak je sudski pokrenut, prekida se, a ulogu preuzima sud - kaže Marina Klarić-Živković.

Medijaciju je moguća pre i posle pokretanja parničnog ili drugog odgovarajućeg postupka. Praksa pokazuje da je sa uspehom primenjivana u trgovinskim sporovima, bračnim tekovinama, izdržavanju, naknade štete, sporova iz odnosa roditelja i dece, ortačkih odnosa i odnosa sticanja u zajednici.

- Ovom procesu nema mesta u sporovima zloupotrebe, zatim tamo gde je velika neravnoteža moći između suprotstavljenih strana, u sporovima u kojima postoje dokazi o pravu jedne strane i tamo gde je jedna strana ubeđena da je ona u pravu. Naravno, ni u porodici gde je prisutno nasilje, tu mirenja nema - ističe Živkovićeva.

Posebno vidljiv efekat postignut je nagodbama između dužnika i poverilaca jer se tako uz opraštanje dela duga i odricanja kamata skraćuje sudski postupak. Kada se svedu računi, odbiju sudske takse, plaćanja advokata, utrošene vreme uz pristojan dogovor između oštećene i tužene strane, dolazi se do obostranog zadovoljstva.

Država i Advokatska komora Beograda shvatile su značaj ovog lakšeg i bržeg rešavanja problema i 2006. je donet Zakon o medijaciji, a otvoren je i Centar za medijaciju.

- Svi visoko obrazovani sa pet godina radnog iskustva koji prođu obuku u Centru mogu da postanu medijatori. Nije bitno koje su profesije i ne znači da je obuka namenjena samo pravnicima. Dobijanje sertifikata od Centra znači da su savladane veštine slušanja, izdvajanja bitnog od nebitnog i uspostavljanje dobre komunikacije između stranaka. Naravno, predviđeno je i strogo poštovanje poverljivosti i trajnosti podataka - objašnjava Marina Klarić - Živković, dugogodišnji medijator, trener u Centru za obuku i jedan od autora priručnika po kojem se medijatori obučavaju.

Dok se većina naših sudovi pripremaju da započnu ovaj sve popularniji način rešavanja sporova, sudnice se u Americi „preskaču“ već tri decenije. Duga tradicija dovela je do usavršavanja procesa pa se tako danas u SAD čak 99 odsto trgovinskih sporova rešava ovim putem. U nešto kraćoj praksi od dvadeset godina u Velikoj Britaniji dve trećine privrednih sporova reši medijator, dok se u Holandiji 65 odsto završi uspešno.

U Beogradu medijacija se radi u Drugom i Trećem opštinskom sudu, Trgovinskom sudu, ali i u pojedinim centrima za socijalni rad. Takođe, i u Subotici, Nišu, Kraljevu, a zainteresovani su sudovi iz ostalih centara.

Nastavak na Glas javnosti...



Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Glas javnosti. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Glas javnosti. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.