Izvor: Glas javnosti, 25.Avg.2009, 02:10 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Predsjednikovo Deveto nebo
„...Posljednji čin počeo je, zapravo, 5. oktobra, a završio sedmoga u noći... Oči u oči, našle su se dvije antagonističke grupe sukobljene već više godina... Jedna od dviju struja, morala se, dakle, ukloniti... Među njima bilo je nezamislivo svako koegzistiranje, a kamoli zajednički rad i ispravljanje grešaka...“ Obračun je počeo hapšenjem Udovice. Naravno, riječ je o Kini 1976. i obračunu sa tzv. „četvoročlanom bandom“, a citat je iz knjige „Deveto nebo“ Dare Janeković.
>> Pročitaj celu vest na sajtu Glas javnosti << />
Rasplet, koji je započeo hapšenjem žene, završio je „obračunom sa likom i djelom“ oca revolucionarne Kine, Mao Zedonga. Milijuni koji su ga obožavali i oplakivali, dvadesetak dana poslije njegove smrti su ga se odricali.
„Ali ja ti sada kažem, Kunlune:
Dosta tvog čistog zraka, dosta svih tih snjegova!
Oh, što ne mogu, oslonjen o nebo, da izvučem čarobni mač!
Isjekao bih te na tri dijela!
Jedan bih ostavio Evropi,
Jedan bih dao Americi,
A zemljama Istoka vratio bih jedan.
I veliki mir tada bi zavladao svijetom,
Cijela zemaljska kugla imala bi i tvoje snjegove i tvoje jarosti“, ispjevao je u oktobru 1935. Mao, o planinskom vijencu ispod kog se nalazi izvori Žute i Plave rijeke.
„Posljednji čin“ u Srbiji, započet je 5. oktobra 2000. godine. Masa koja je na motkama nosila slike Slobodana Miloševića, sa motkama, među inom opremom, došla je do da ga najuri. Naravno, uz dobro organiziranu pomoć „prijatelja sa strane“. Danima se podrugljivo govorilo o prijateljskim vezama svrgnute vlasti s Kinom, Rusijom, Kubom, Libijom i Irakom. Nepunih devet godina poslije, Rusija, Kina, Kuba, Libija, pa čak i Irak, najznačajniji su strateški partneri Srbije. Prava revolucija je tek - povratak na staro. Krug je kompletan.
Ima jedna anegdota vezana uz etiopskog cara Haila Selasija i predsjednika Tita. Naime, Predsjednik je upitao Cara zašto putuje sa tako ogromnom pratnjom, na što mu je potonji odgovorio „Samo sam oprezan; sa sobom, za svaki slučaj, uvijek na put vodim sve moje protivnike“. Doduše, to ga nije spasilo državnog udara. Svrgnuo ga je jedan major, Mengistu. Očito, nisu svi stali u avion...
A tko je bio u avionu s predsjednikom Srbije Borisom Tadićem od „revizionista“ iz njegove partije, ili bliskih mu suradnika, vjerovatno će se uskoro saznati. Dobro obavješteni krugovi već nekoliko mjeseci barataju informacijom da je „četvoročlana banda“ iz DS, nezadovoljna radom predsjednika Tadića posjetila dvije po njih bitne ambasade traživši podršku za vraćanje na „pravi put“. Podrška, za sad, nije dobijena, ali nije ni odbačena. Za početak je predložen rasplet u Demokratskoj stranci, a potom dalji dogovor. Dakle, sezona raspleta u Srbiji, neće proći bez sezone raspleta (ili obračuna) u Demokratskoj stranci, koja je, već, poput Kunluna iz pjesme, podjeljena na tri dijela, svaki pod svojim „nebom“. Zbog toga su učestale medijske i političke špekulacije o mogućim prilagođavanjima, javnih ili tajnih pozicionih, partnerskih odnosa.
Kineski domaćini, osim strateškog partnerstva, Srbiji, pod atlantskim nebom, pokazali su i jedan mogući „put do Kunluna“, koji bi joj dao šansu za časniji izlazak iz podaništva i bijede, ili, barem, za trunku dostojanstvenog opstanka. Stara kineska poslovica kaže da „kad piješ vodu, ne smiješ zaboraviti one koji su iskopali bunar“. I iako je točno da DS mora biti zahvalna za „vodu koja ih je donjela“, nikada ne smije zaboraviti bunar koji ih sada poji - Srbiju i njen interes.
Nadam se da su Predsjedniku ispričali legendu o Tajanstvenoj Dami Devetog neba. Ona je, kažu, spasila Žutog Cara (ujedinitelja Kine) i darovala čuvarima Taoa čarobni mač i Zlatni eliksir, svete relikvije očuvanja vječnosti Kine. „Srbija je večna, dok su joj deca verna“, zar ne? Doduše, jedan od nauka Tajanstvene Dame je da armija mora imati bar „šest hiljada visokoobučenih vojnika“. Legende su stilizirana historija. „Posljednji čin“ u Srbiji još traje...
