Okrugli sto. Pussy riot: Zločin i kazna

Izvor: Vostok.rs, 26.Avg.2012, 19:39   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Okrugli sto. Pussy riot: Zločin i kazna

26.08.2012. -

Slučaj grupe Pussy riot koja je priredila pank-moleben u Hramu Hrista Spasa i povodom togag članice dobile dobile po dve godine zatvora zbog huliganstva, čini se, uzbuđuje danas sve duhove – od islandske pevačice Bjork, koja je istupila u znak podrške devojkama, do srpskih programera, koji su napravili fleš-igru Ubij Pussy riot i posetilaca srpske stranice Glasa Rusije, od kojih je jedan naisao da su (citiramo) „Sumanute mačke“ zaslužile mnogo vieću kaznu, >> Pročitaj celu vest na sajtu Vostok.rs << pošto služe đavolu“.

Danas u okviru Orkuglog stola prestavićemo vam dva ekspertska mišljenja. Razmatramo ovaj bučni proces sa predsednikom Instituta za savremena humanitarna istraživanja, članom Omladinske društvene komore Andrejem Meljkovom i odgovornim sekretarom Saveta pravobranilaca Sankt-Peterburga Natalijom Jevdokimovom. 

Prvo da pitamo eksperte kako oni ocenjuju akciju u crkvi: kao umetnički performans, provokaciju, huliganstvo, namerno vređanje?

- To što su učinile Pusay riot je udarac, tačnije pokušaj da se udari na autoritet crkve, da se uvrede vernici, da se pokaže da je pravoslavni čovek nezaštićen i da ne može da odgovori na nepravdu.

Natalija Jevdokimova pokušava da razjasni argumente branilaca devojaka.

- To nije prvi put da se devojke okupljaju sa svojom pank-grupom, da nešto uzvikuju, pevaju, tako se mnogo omladine ponaša. Ali mi ne govorimo o navijačima koji se posle mečeva, nezavisno od rezultata, ponašaju takođe vrlo provokativno. Da li iko na njih obraća pažnju?

Istina, navijači se ipak ne okupljaju po crkvama. I pri tome njihove akcije sve jedno izazivaju nezadovoljstvo okoline, posebno u nedoba i na javnom mestu. Zanimljivo je razmisliti kakva bi bila reakcija da je pank-moleban odranizovan na nekom drugom kultnom mestu, recimo u džamiji?

- Ja sam zamislio malo drugačije – kada bi one nastupile u sinagogi – kaže Andrej Meljkov. I čak postoji spot na Internetu na tu temu: tamo je pokazano kako bi reagovali neki pravobranioci i mediji. Podigla bi se bura osuda – kakvo je to divljaštvo, nemoral, amoral i vređanje religioznih osećanja. U realnoj situaciji, tačnije povodom akcije u Hramu Hrista Spasa, naprotiv, umnogome je to servirano kao sloboda govora. Što se tiče odnosa RPC sa državom, i drugim konfesijama u poslednje vreme imaju kod nas široku državnu podršku. Ali povodom toga što se veći deo vernika u Rusiji pridržava pravoslavnih tradicija, odricati ulogu i autoritet pravoslavne Crkve u istoriji razvoja naše države besmisleno je.

Natalija Jevdokimova objašnjava tok razmišljanja samih devojaka i njihovih branilaca.

- Kako su objasnile devojke na sudu, one su nastupile protiv toga da čovek koji se nalazi na čelu crkve obavlja sasvim svetovnu stvar – agitira za jednog od predsedničkih kandidata, a kod nas je po Ustavu crkva odvojena od države. Istina, one su to učinile vrlo svojevrsno, ja ne bih podržala takav ekstravagantni manir. Moram da vam kažem da je bilo sveštenika pravoslavne crkve koji su istupili protiv osuđujuće presude Pussy riot, bilo je takvih i među parohijanima. Ali meni se takođe ne dopada šta su devojke učinile, one su prekršile pravila pristojnosti, slažem se sa tim.

To nas dovodi do pitanja da li su dve godine zatvora za Pussy riot mnogo ili malo?

Mislim da bi maksimalno 15 dana bilo za njih srazmerno, govori Natalija Jevdokimova.

- Meni je teško da komentarišem odluku suda, zato što ja nisam predstavnik sudske vlasti, govori Andrej Meljkov. Krivica je bila dokazana, bile su priznate i olakšavajuće okolnosti, član predviđa do 7 godina, a kazna je izrečena u trajanju od dve godine, počev od trenutka kada su bile pritvorene, tačnije one imaju da izdržavaju kaznu manje od dve godine. I svi arugmenti koji su bili nabrojani – da je dato dejstvo izvršeno upravo iz motiva religiozne mržnje ili neprijateljstva u pogledu neke socijalne grupe – svi oni su bili dokazani. U skladi sa tim zakonodavstvo određuje određenu kaznu. Svi ovi materijali su dostupni javno, može se pogledati samostalno i shvatiti mera odgovornosti. Funkcionisanje crkve reguliše se unutrašnjim pravilima religiozne organizacije,a o ova pravila naša država poštuje. To je propisano u Zakonu u slobodi savesti i religizonim udruženjima. Tako da slučni prekršaj tačno podleže odgovarajućoj pravnoj oceni. Akcije Pussy riot su imale javni karakter. Oni postupci, termini, sredstva, nepristojne reči koje su koristile Pussy riot u stvari krajnje oštro ponižavaju ljudsko dostojanstvo, jer tamo se ne govori samo o Putinu i Patrijarhu, već i o parohijanima, ljudima koji smatraju sebe pravoslavnim hrišćanima. Ove činjenice su utvrđene na sudu. Ne mogu se deliti krivična dela na „ubili – nisu ubili“. Nedavno su u Rusiji bili osuđeni ljudi koji su sinagogu iscrtali svastikama. Dali su mim 6 godina, niko nije govorio da oni ništa nisu učinili. U datom slučaju videli smo da zakon štiti interese svih grupa. Zatim, slučaj sa Pussy riot u Hramu Hrista Spasa je recidiv, one su i ranije učestvovale u antimoralnim akcijama koje su sadržale u sebi elemente krivičnog dela.

Neobično na kako je glasan odjek naišao proces. Red Hot Chili Peppers, Madona, Sting, mnogi poznati ljudi su se založili za devojke. Čime se može objasniti ovaj odjek i kome je on na kraju išao na ruku?

- Rukovodstvo zemlje je želelo da ograniči napade na crkvu, smatra Natalija Jevdokimova.  Ali kada je ispalo to što je ispalo, nije bilo povratka, kad smo već zamahnuli i rekli da je to krivično delo, nazad se nije moglo. Ja ozbiljno sumnjam da vlasti nisu pretpostavljale da će slučaj dobiti tako širok svetski odjek.

Očigledno poznati ljudi su mogli da se nađu u zabludi. Sumnjam da je ser Pol Makartni detaljno proučavao suđenje i gledao prevod pesme – ističe Andrej Meljkov. Verovatno je tamo slučaj bio prikazan u olakšanom formatu: izašle, otpevale pesmicu protiv Putina i za to su ih stavili iza rešetaka. Teško da su se poznate ličnosti u inostranstvu udubljivale u suštinu dešavanja. Zatim ako uzmemo Veliku Britaniju gde živi Makartni. Znamo za situaciju sa Asanžem, kojem u slučaju izručenja u SAD može da preti smrtna kazna. On takođe nikoga nije ubio, pročuo se po svojim raskrinkavanjima. A vlasti Velike Britanije? One su uprkos svim međunarodnim pravilima pretile da će zauzeti ambasadu suverene države koja mu je pružila azil. Zašto tada ser Pol nije pisao pisma podržke Asanžu i nije zahtevao demokratske slobode u Velikoj Britaniji? Mi vidimo dvostruke standarde. Meni se čini da su ovde u pitanju neke geopolitičke igre, pokušaj pritiska na Rusiju uz korišćenje poznatih imena.

Hajde da probamo da rezimiramo. Iskreno govoreći, ponekada se čini da o Pussy riot govorimo previše, možda više nego što bi trebalo. Neko će reći: to je savremeni primer Herostrata koga su od 4. veka naše ere tako pokušali da zaborave da ga pamte do danas. Ali ipak devojke pankerke su postavile pred nama niz obziljnih pitanja – moralnih, društvenih. Hajde da se zamislimo. razume se, u životu treba da bude mesta za saosećanje.

- Sa tim devojkama treba drugačije, smatra Natalija Jevdokimova. Mlade su, ne predstavljaju previše šta čine, ja bih tako rekla. Hajde da radimo sa omladinom. Ista ta crkva koaj se bori za duše. Ja bih na mestu naših sveštenika pozvala ove devojke, razgovarala sa njima. Dobro znam ovu art-grupu Rat (u kojoj je bila jedna od učesnica Pussy riot Nadežda Tolokonikova i njen muž, primedba uredništva), koja je kod nas u gradu priređivala estetski ne baš prijatne performanse. Meni se ne dopada mnogo od onog što oni rade. Ali smatram da se protiv toga ne treba tako boriti – znači, nešto im ne odgovara u životu i oni ne znaju kako sa tim da izađu na kraj. To su epatažni mladi ljudi, ali ipak treba misliti kako da se sa njima radi.

Po skupu činilaca to se može smatrati napadom na crkvu i težnjom da se što više ljudi uvredi, ponizi, govori Andrej Meljkov. One su i same govorile da crkva mora da se reformiše, menja. Ljudi koji ne smatraju sebe vernicima pokušavaju da sa strane prekrajaju crkvu, instituciju sa istorijom dugom 2000 godina. Savremeni svetu celini, naravno, zalaže se za sekularizaciju, tačnije pokušaj da se smanji uloga crkve u životu društva. Ali to su već pitanja geopolitičkog formata. U Rusiji, kaošto vidimo, na sreću, tako je za sada nemoguće i dati proces je pokazao da interese vernika, njihova zakonita prava štiti država.

Izvor: Golos Rossii, foto: RIA Novosti    

Nastavak na Vostok.rs...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Vostok.rs. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Vostok.rs. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.