O nepokretnima nema ko da brine

Izvor: Blic, 24.Okt.2007, 12:00   (ažurirano 02.Apr.2020.)

O nepokretnima nema ko da brine

Kada je nedavno majka nepokretnog mladića, obolelog od cerebralne paralize, hitno smeštena u bolnicu zbog srčanog udara, ovaj momak ostao je u stanu četiri dana bez vode, hrane i mogućnosti da mu iko pomogne u obavljanju osnovnih fizioloških potreba. U Srbiji od oko 6. 000 osoba sa dijagnozom cerebralne paralize 40 odsto su deca, 30 odsto pripada srednjoj starosnoj grupaciji, dok trećina živi u porodicama koje prelaze treću četvrtinu života i neizvesno je ko će o njima brinuti posle >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << smrti njihovih roditelja.

Paradoks je da je, uprkos razvoju medicine, na ovom području u proteklim godinama zabeležen porast obolelih od cerebralne paralize.

- Gorući problem je da su porodice obolelih sve starije i da nemaju kome da prepuste brigu o svojoj invalidnoj deci. Osoba koja pomaže ovakvom invalidu morala bi da bude i stručno osposobljena, edukovana da može da mu da vodu, hranu i pomogne u drugim potrebama. Najviše obolelih je sa kombinovanim smetnjama, što znači da istovremeno imaju probleme u kretanju, govoru i sluhu i imaju nevoljne pokrete, a oko 60 odsto su mentalno ometeni. Cerebralna paraliza je u porastu na području Srbije, a ovaj podatak proizilazi iz stalnog povećanja broja članova - kaže sekretar Saveza za cerebralnu i dečiju paralizu Srbije, Ljubinka Borizovski.

Najviše obolelih ima u Kragujevcu i Novom Sadu, gde su češće porodice u kojima je po dvoje dece obolelo, iako cerebralna paraliza nije nasledna, niti se na bilo koji način prenosi. Najčešće se javlja kod novorođenčadi čije majke su u trudnoći koristile zabranjene ili neispitane lekove, bile pod stresom, usled pada trudnice ili teškog porođaja.

- Osobe sa ovim invaliditetom imaju normalan životni vek i sve ono što prati takozvanu zdravu populaciju prati i njih, ali s obzirom na posebne okolnosti u kojima žive, ti problemi su veći i akutniji. Problemi kreću od najranijh godina, od prijema u predškolske ustanove, jer praktično ne postoje službe pri obdaništima koje bi mogle da obrate veću pažnju na takvu decu, pa uglavnom ne žele da ih prime. Kasnije u obrazovanju ih sapliću brojne prepreke od arhitektonskih do psiholoških barijera - objašnjava Ljubinka Borozovski.

Nevolje se nastavljaju prilikom zapošljavanja, jer ih poslodavci bez obzira na stručnost i obrazovanje teško upošljavaju. Problem bi mogli umnogome da reše takozvani servisi podrške, ali u sistemu socijalne zaštite u Srbiji ne postoje službe personalnih asistenata. Ove službe su u razvijenim zemljama zadužene za pružanje pomoći i podrške osobama sa invaliditetom, na poslu i u svakodnevnom životu.

Šta je cerebralna paraliza

Cerebralna paraliza izaziva opštu telesnu disfunkciju sa dominantnim motornim smetnjama. Veliki je problem postaviti dijagnozu cerebralne paralize u prva četiri meseca života deteta. U najvećem broju slučajeva oboleli u prvim mesecima ne pokazuju znake definitivnog motornog deficita, već znake motornog kašnjenja. Rani tretman daje najbolje rezultate.

Za invalide sve skuplje

Trećina nikada nije bila u mogućnosti da se školuje, iako intelektualno nisu zaostajali za svojim vršnjacima. Ove godine od ukupnog broja dece koja je trebalo da se upišu u prvi razred srednje, svega dva odsto je to uspelo da učini, jer porodice nemaju dovoljno novca. Sve što se tiče školovanja i drugih aktivnosti može da se množi sa dva - kaže Ljubinka Borozovski, sekretar Saveza za cerebralnu paralizu Srbije.

Nastavak na Blic...



Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Blic. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Blic. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.