Novinari u Srbiji se bore za goli opstanak

Izvor: Politika, 09.Nov.2013, 15:00   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Novinari u Srbiji se bore za goli opstanak

Od Aleksandra Vučića i Ivice Dačića čujem da ima volje da se istraže ubistva novinara u Srbiji. – Rezultati istrage moraju biti vidljivi

Dunju Mijatović su u martu, kada je reizabrana za predstavnicu Organizacije za evropsku bezbednost i saradnju (OEBS) za slobodu medija, sačekali stari problemi, poput nerasvetljenih ubistava novinara u Srbiji, ali su počeli da se ređaju i novi: hapšenja reportera, posebno letos za vreme demonstracija u Turskoj, pretnje američkim i >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << engleskim listovima koji objavljuju materijal Edvarda Snoudena i novo, nedemokratsko regulatorno telo u Velikoj Britaniji.

Sa Dunjom Mijatović, koja je na čelo tela OEBS-a za slobodu medija došla iz BiH, razgovarali smo juče u Beogradu, gde je učestvovala na konferenciji o slobodi izražavanja i gde je i sa predstavnicama srpske vlade razgovarala o neistraženim ubistvima novinara.

– Mnoga ubistva novinara su neistražena, između ostalih i ona u Srbiji – Dade Vujasinović, Milana Pantića i Slavka Ćuruvije. To je negativni pečat koji nosi Srbija. Pozdravljam komisiju koju je formirao civilni sektor za istraživanje ova tri ubistva, ali to ne oslobađa državu odgovornosti da reši ove slučajeve. Ono što sam prošle godine čula od Aleksandra Vučića i što sam sada čula od Ivice Dačića jeste da postoji volja da se ovo pitanje ponovo otvori. Potrebno je da na ovom polju imamo rezultate, i to vidljive rezultate. Ako znate da se ubistva novinara ne rasvetljuju, onda ćete misliti da je to nešto sasvim normalno, a novinari će pribegavati samocenzuri.

Šta vi vidite kao najveći problem medija u Srbiji?

Nedostatak zakona koji regulišu tu oblast. Problemi na Zapadnom Balkanu uglavnom su isti: javni servis, nezavisnost regulatornih tela, ekonomske nevolje. Treba vratiti dignitet profesiji.

A na šta vam se novinari najviše žale?

Na tešku ekonomsku situaciju, na život u veoma lošim uslovima, na to da vode borbu za opstanak.

Tvrdite da se u celom regionu OEBS-a smanjuju medijske slobode, a povećava broj napada na novinare. Kako objašnjavate ovaj trend?

Vlade se bore protiv nasilja i terorizma, a u toj borbi za sigurnost stradaju – mediji. Podsetiću da nema sigurnosti bez slobode, kao što nema ni slobode bez sigurnosti. Demokratske države moraju da na ove dve vrednosti gledaju na isti način, dakle – da obezbede i sigurnost i slobodu. Ako to ne urade, završićemo na „pogrešnoj strani”.

Zar nije paradoksalno da se i pored delovanja OEBS-a i povećanja broja zemalja koje su se navodno demokratizovale medijske slobode u svetu smanjuju, umesto da napreduju?

Ah, borba za slobodu govora nikad ne staje! Čak i u zemljama sa dugom tradicijom slobode govora imamo restrikcije medijskih sloboda. Zato ja moram svakodnevno da intervenišem.

Kako je vaša intervencija izgledala u slučaju lišavanje slobode turskih novinara? Ankara je uhapsila na desetine novinara optužujući ih za terorizam, a vi ste rekli da je nemoguće da su svi ti novinari teroristi.

Imamo podatak o njih 64. Ja nisam ni arbitar ni sudija, ali sam insistirala na tome da se ovi slučajevi reše. Ako su teroristi, neka ih osude, ali ti ljudi ne smeju ostati u pritvoru zauvek.

Šta su vam rekle turske vlasti?

Govore da ti novinari nisu uhapšeni zbog toga što su novinari već zbog drugih prekršaja ili kriminala. Nažalost, Turska nije jedina zemlja koja govori da procesi koji se vode protiv novinara nemaju veze sa novinarstvom.

Da li druge zemlje krše slobodu govora kada listovima brane da objavljuju materijal koji im je dostavio Edvard Snouden?

Naravno.

Kako reagujete na to što je premijer Dejvid Kameron rekao da je „Gardijan” ugrozio nacionalnu bezbednost kada je objavio Snoudenovu dokumentaciju?

Pisala sam Kameronu u vezi sa „Gardijanom” i u vezi sa tim što je na aerodromu zadržan partner Glena Grinvalda, novinara sa kojim Snouden sarađuje. U Britaniji se vodi intenzivna debata o ovome.

Šta znači to što je baš Britanija, poznata po demokratičnosti, medijima nametnula novo regulatorno telo kojem se ovi protive?

Ja ne brinem toliko za samu Britaniju, jer tamošnje društvo ima dugu tradiciju slobode govora i umeće da se izbori sa ovim. Mene mnogo više brine kakav se signal šalje zemljama u tranziciji, kako one tumače ono što se sada dešava u Londonu. One se ugledaju na Britaniju, tako da možemo da se pitamo šta će tek biti u njima ako se medijske slobode urušavaju u jednoj Britaniji.

Jelena Stevanović

objavljeno: 09.11.2013.

Nastavak na Politika...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Politika. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Politika. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.