Ne lepi to, lepi moj

Izvor: Politika, 26.Nov.2007, 13:00   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Ne lepi to, lepi moj

Ima li smešnijeg prizora od sredovečnog muškarca koji je delimično izgubio kosu pa ćelu na temenu pokušava da sakrije lepeći po njoj specijalno puštene pramenove posuvraćene s još kosmatog preostalog venca. Pa kad mu neki od njih, što se obavezno dešava, pod uticajem vetra ili sam od sebe padne na rame, utisak je kompletan.

Nijedan intelektualni i obrazovni sloj nije imun na ovu pojavu – lepljenju pramenova podjednako pribegavaju konobari kao i doktori nauka, anonimne kao >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << i javne ličnosti. Da li ti ljudi zaista veruju da uspešno sakrivaju ćelu koja je tako još uočljivija i šta im treba da se služe tom nepotrebnom prevarom – samo su neka od pitanja na koja smo pokušali da dobijemo meritorne odgovore. Avaj!

Stvarno je misteriozno kako jedna potpuno benigna (ne)estetska pojava munjevito postaje tabu tema, kao da je, da prostite, kakva državna tajna. Naši napori da pod imenom i prezimenom dobijemo tumačenje od poznatih ili manje poznatih psihijatara ili psihologa, ostali su bez uspeha. U prvi mah bi se slatko nasmejali, zatim bi konstatovali da je tema zaista zanimljiva i nerabljena, ali bi se na kraju, ipak, proglasili nekompetentnim.

Psihijatri su lopticu prebacivali psiholozima, uz argumentaciju da je reč o svakodnevnoj pojavi koja ne spada u domen patologije; ovi su je, pak, odmah bacali iz ruku tvrdeći da za ovu vrstu iracionalnog ponašanja niko nije posebno stručan. Svesno smo poštedeli predsednika Borisa Tadića, psihologa, pošto on ovih dana od silnih državničkih poslova prosto ne zna gde mu je glava.

Ostala nam je, dakle, jedino anonimna anketa s takozvanim običnim svetom, a imali smo sreće da "upecamo" i jednog psihologa, bukvalno jedinog koji je hteo nešto da kaže o našoj temi:

– U osnovi ovakvog ponašanja jeste potreba da se ono što se smatra ličnim nedostatkom sakrije od okoline, a efekti su upravo suprotni. Pored informacije da je dotična osoba izgubila dosta kose, šalje se i jasan signal da ona to smatra ozbiljnim narušavanjem telesnog integriteta koji je praćen osećanjem nesigurnosti...

Priča jedna naša koleginica:

– Nikada neću zaboraviti svog pokojnog oca dok je prilazio ogledalu, uzimao svoj večiti češalj u ruke, ritualno pravio razdeljak preko sjajne ćele i od onih pet dlaka dve prebacivao na jednu, tri na drugu stranu, a onda ih lepio nekakvom šećernom vodicom. To sam posmatrala kao dete, devojčica, devojka, žena... Iako je bio izuzetno inteligentan i obrazovan čovek, iako smo majka i ja na sve moguće načine pokušavale da ga sprečimo, šećerna vodica bila je jača od svih nas...

A kada je jedna bakica u čekaonici ugledala lekara koji je preko ćele prebacio neke paperjaste pramenove pa ih čak, zajedno sa onim gušćim sa strane, uvezao u rep, samo joj se otelo:

– Bože, Bože, umeo je da uči za doktora, a nije naučio za svoju glavu!

A evo šta kaže jedan beogradski frizer:

– Mi te ljude sa razdeljkom "iz kuka" zovemo "kosopatnicima". Kad hoću da im isečem taj njihov duži pramen, trzaju se, okreću glavu, ne daju. A onda sami raspoređuju dlake onim svojim gelovima, ubeđeni da niko to tako dobro ne ume da uradi. Na kraju ispadne k`o pita savijača na glavi, onako ulepljena, pa kad se ona odvoji, odskače k`o poklopac na šerpi...

Ni ostali anketirani, s manje ili više takta, nisu imali razumevanja za ovaj tip "estetike" koja zapravo ofira duboke komplekse, tim pre što se zna da ćelavost dolazi od viška muških hormona i da veliki broj ćelavih ili proćelavih ljudi, skladno podšišanih, deluje muževnije od onih kojima kosa počinje da raste tik iznad obrva. Upravo je danas, naročito među mladima, u modi šišanje na "nulu, keca ili dvojku", a i kad se baci pogled na Holivud, ćelavih i ostriženih je tušta i tma: Jul Briner, Teli Savalas (Kodžak), Brus Vilis... a nema baš nijednog s posuvraćenim pramenovima.

Na kraju krajeva, briga o izgledu, ispravljanje prirode i kaćiperstvo tipična su obeležja ženskog pola, dok se od muškaraca pre svega očekuje šarm.

Jedno je kad tinejdžeri namere da liče na papagaje, a nešto sasvim drugo kad sredovečni muškarci pokušavaju da pokriju sede. Tačno, sede pokrivaju, ali nešto mnogo više otkrivaju.

[objavljeno: ]

Nastavak na Politika...






Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Politika. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Politika. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.