Izvor: Danas, 18.Maj.2015, 08:12 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Naši mađioničari
Sa izvjesnim zakašnjenjem vidio sam da se u "Danasu" od 16. aprila 2015. ponovo oglasila ona ista skupina pristalica podunavskih Švaba, koja već duže vrijeme maltretira ovdašnju javnost zahtjevom da se na vršačkom Šinteraju podigne spomen-krst, kojim bi se obilježilo stradanje znatnog broja Vrščana njemačke nacionalnosti neposredno po završetku Drugog svjetskog rata. Kad bi se u njihovom nastojanju krila istina i samo istina pretpostavljam da nijedan normalan čovjek ne bi bio protiv >> Pročitaj celu vest na sajtu Danas << obilježavanja, odnosno uspomene na stradale ljude. Problem je, međutim, u nemogućnosti da se danas, nakon sedamdeset godina, dođe do cjelovite istine jer ne postoje ni dokumenti ni svjedoci, koji bi porekli i pobili nesumnjive činjenice.
Nesumnjive činjenice, naime, govore da su prije Hitlerovog dolaska u Banat, u Vršcu živjele brojne domaće Švabe i brojni ovdašnji Jevreji (da na tren zanemarimo srpske i romske žrtve nacizma) a da danas u tom istom Vršcu tih Švaba i Jevreja više nema. Kako su i zašto su iz svog grada nestali? Brojni istorijski izvori dokumentovano navode da su tokom progona i uništenja Jevreja u Banatu u te četiri ratne godine (92,8 odsto jevrejskog življa je pobijeno, najviše od svih evropskih regija) nacističkim egzekutorima najveću pomoć pri hapšenju žrtava pružale upravo te navodno miroljubive folkdojčerske komšije, kojih danas više nema. Na njihovim krovovima (a svi su bili članovi Kulturbunda) vijorile su se nacističke "svastike", njihovi sinovi u odorama divizije "Princ Eugen" počinili su po Srbiji, Bosni i Hrvatskoj nezamislive zločine i sad bi ova družina filantropa, humanista i izmiritelja htjela da poput Franka i Tuđmana izjednače krvnike i žrtve.
Razumijem Bugarčića i družinu, oni mrtve sa Šinteraja vide kao nevinu đečicu pa će u tom smislu jednog dana podignuti i spomenik Hitleru jer je i on u početku bio beba. Ne razumijem, međutim, zašto da se takvom mišljenju daje javni prostor, pogotovo ako uzmemo u obzir ono što je za novosadski "Dnevnik" kazao predsjednik podunavskih Švaba najavljujući njihov mogući odštetni zahtjev prema kojemu bi Srbija mogla ući u Evropu tek kad potomcima nekadašnjih miroljubivih cinkaroša namiri odštetu od skromnih 44 milijarde evra. Možda je to onaj dodatni njemački (briselski) uslov o kojemu se ovih dana u javnosti govori, a koji čas postoji a čas ne postoji. Što bi rekao moj pokojni drug Vujica Rešin Tucić - ja nit šta tvrdim, nit omekšavam, a naši mađioničari (revizionisti) i dalje uporno pretvaraju nešto u ništa i ništa u nešto.
