Izvor: Politika, 27.Okt.2008, 01:37   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Na svojevrsnom ostrvu dadovaca

Nije ni egzotična ptica, ni narodni heroj. A šta je onda? „Majka svih pozorišta” u Beogradu, čak i starijih od sebe, u koje je poslala svoju čeljad. Kratko: Dadov

– Podseti me, molim te, ne sećam se više od čega dolazi naziv tvog Dadova. Je l’ to beše po imenu neke egzotične ptice koja je davno izumrla ili tako nešto?

Umereno iznenađen i ne smejući se grohotom (kako to sam kaže), reditelj Milan Bunjevac nedavno je veoma bliskoj osobi koja >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << prati pozorišna zbivanja u Beogradu objasnio da se iza tajanstvenog naziva krije skraćenica od početnih slova – Dramski atelje Doma omladine Vračar.

Da li ste znali odgovor pre nego što ste ga pročitali?

Mladalački san četvorice mladića iz dve beogradske gimnazije (Četrnaeste i Klasične) – Jovana Ristića, Zorana Ratkovića, Mihaila Tošića i Momčila Baljka – i dan-danas na pozorišnim daskama, posle pet decenija, sanjaju neki novi zaljubljenici. U prostranijem i savremenijem zdanju (Đure Salaja 68), svojevrsnom ostrvu dadovaca, nekoliko stotina metara dalje od prvobitnog okupljališta (Molerova 33).

Ko bi poverovao da će dadovski duh, iskravši se iz sanja i htenja pomenutih srednjoškolaca, potrajati toliko u srcima slavnih glumaca i čuvenih reditelja, i mnogih drugih (pravnika, ekonomista, lekara, arhitekata, menadžera, političara i ostalih)?

Usput nabrajajući poneka imena i prezimena svesno se izlažemo prekoru da smo izostavili mnoge, ali kako drugačije da uverimo čitaoce u istinitost iskaza, gotovo krilatice, da je Dadov „majka svih pozorišta u glavnom gradu”?

Ako niste znali, bez dvoumljenja i pokajanja to su (tim redosledom smo prepisali): Goran Sultanović, Slobodan Šuljagić, Kokan Mladenović, Miloš Žutić, Srboljub Milin, Jelisaveta Sablić, Bogdan Tirnanić, Svetlana Bojković, Predrag Ejdus, Zlata Numanagić, Boba Stefanović, Slavenko Saletović, Lokica Stefanović, Mirjana Karanović, Ivan Bekjarev, Dara Džokić, Alisa Stojanović, Jug Radivojević, Ivan Medenica, Anja Suša, Marko Stojanović, Srđan Karanović, Marija Karan, Želimir Orešković i stotine nepomenutih u našem kratkom podsećanju.

Neko je zabeležio da je spisak beskonačan.

Ugledni novinar i urednik Mihailo Tošić (Radio Beograd 202), sa svedočanstvom u džepu da je završio Pozorišnu akademiju (u klasi Vjekoslava Afrića) poduhvatio se zahtevnog posla da od zaborava, kojem ništa ne izmiče, sačuva sećanja i podsećanja na poluvekovno putešestvije (više od 200 premijera), započeto pomalo daleke 1958. godine, sakupivši ih među korice zanimljive i uzbudljive knjige „Duh Dadova”, nedavno objavljene u izdanju „Interprinta”.

„Da je Dadov ne samo prolazna stanica, već i pokret i stil, ja imam svoj lični dokaz”, zapisao je čuveni teatrolog Jovan Ćirilov. „Kad god bih se raspitivao za profesionalnu biografiju svojih kolega glumaca ili reditelja, saznao bih da su oni zapravo dadovci. Često sam to i slutio”.

A glumica Dara Džokić bez imalo snebivanja priznaje: „Ma kakva ova pozorišta, kad smo mi primljeni u Dadov u meni je to izazvalo uzbuđenje! Meni je to značilo više nego kada sam posle bila primljena u ’Buhu', pa u Atelje, to mi je posle bilo već nešto normalno”.

Povodom proslavljanja 35 godina postojanja reditelju Kokanu Mladenoviću prišla je mlada glumica: A taj Dadov je l’ on bio neki narodni heroj? Shvativši da mladima ne treba da ruši iluzije, spremno je odgovorio: „Jeste, Dadov je bio narodni heroj, veoma značajan, bio je najhrabriji od svih, najsmeliji od svih, išao je tamo gde drugi ne smeju da idu, probijao se smelo i za tu neverovatnu hrabrost je dobio orden narodnog heroja”.

Dobro, nije stigla kolajna, ali naposletku jeste zasluženo priznanje: Pozorište Dadov proglašeno je gradskom ustanovom kulture (28. februar 2008).

Možda je to okasneli odjek reči proslavljenog francuskog glumca i reditelja Žana Vilara, utemeljivača čuvene pozorišne svetkovine u Avinjonu, izgovorenih u Monte Karlu 1965. godine: „Trupu sa Vračara krasi red, ukus, prefinjenost i talenat”.

A duh Dadova i dalje posećuje beogradska pozorišta, obznane s vremena na vreme upućeni, iako niko nije voljan da se zakune da ga je svojim očima ugledao.

Stanko Stojiljković

[objavljeno: 27/10/2008]

Nastavak na Politika...



Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Politika. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Politika. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.