Izvor: Politika, 29.Maj.2010, 23:01 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Milošević: Mislio sam da smo svi mi naši
U leto 1994. Slobodan Milošević, Momčilo Perišić, Jasuši Akaši, general Gračov, japanski diplomata Šinada ubeđuju Mladića i Karadžića da prihvate plan Kontakt grupe. Oni to odbijaju
Slobodan Milošević, Radovan Karadžić i Ratko Mladić, doživljeni kao saradnici na istom projektu, bili su ljudi koji su izuzetno često dolazili u sukob. >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << Razlike među njima, uočljive još 1992. godine, postaju dramatične povodom Vens-Ovenovog plana koji bosanski Srbi odbacuju, a predsednik Srbije ih kažnjava sankcijama na Drini.
U leto 1994. godine trojica lidera nikako nisu mogli da se saglase oko predloga Kontakt grupe za uspostavljanje mira u Bosni i Hercegovini. Ti razgovori zabeleženi su u „rokovniku braon boje sa natpisom NIS” koji ima 318 stranica.
Sastanak u Dobanovcima, 17. jula 1994. godine, Slobodan Milošević započeo je oštrim prekorom Radovana Karadžića zbog nekorektnog istupanja na Izvršnom odboru Srpske demokratske stranke.
„Ne znam šta vi imate sa Glavnog odbora”, upitao je Karadžić.
„Imam sve”, odgovorio je Milošević.
„Onda vi imate svog čoveka tamo”, odgovorio je Karadžić.
„Ja sam mislio da smo svi mi naši”, uzvratio je Milošević.
Predsednik Srbije je hteo da privoli bosanske Srbe da prihvate plan Kontakt grupe.
„Ovaj plan su podržali šefovi najrazvijenijih država. Iznad njih nema ko – do boga”, rekao je Milošević. On je objašnjavao da ako bosanski Srbi kažu „ne”, Alija Izetbegović, lider bosanskih muslimana, dobija legalitet da rat koji je izgubio dobije uz pomoć celog sveta. „Njegova je strategija bila da okrene ceo svet protiv Srba i ovim mu se ispunjava.”
Predsednik Srbije je tvrdio da mape razgraničenja nisu konačne, pitao da li je svet u poziciji da Srbima koji čine trećinu stanovništva da više od pola Bosne, podsetio na pismo podrške Borisa Jeljcina, predsednika Rusije, i zaključio da „ne” znači eskalaciju rata celog sveta protiv Srba. U ubeđivanju Milošević je kazao: „Čerčil je rekao: Istorija prašta zločin, ali greške ne”.
Na Karadžićevu tvrdnju da: „Muslimani hoće da u Bosni Srba ne bude”, Milošević je, između ostalog, odgovorio: „Baturin mi je rekao da ima pravo federacija ući u konfederaciju sa Hrvatskom i Republika Srpska sa Srbijom... Boban je rekao da je jedini razlog što prihvataju federaciju je što idu u konfederaciju sa Hrvatskom... Mi dobijamo RS koja je dva puta veća od Crne Gore i 1,5 puta od Slovenije”.
Sa „da” svet se okreće protiv Alije Izetbegovića, „mi imamo legalizaciju da vodimo rat”, navaljivao je Milošević i rekao „Ne možemo pljunuti u lice 7 + 1” (članovi kontakt grupe plus Rusija).
Momčilo Krajišnik je prvi nabrajao šta sve smeta bosanskim Srbima: razgraničenja u zapadnoj Bosni, komunikacija kroz Posavinu, izlaz na more, podela Sarajeva i zaključio: „Ja znam da mi ne možemo reći ne, ali mi sutra ne možemo doneti odluku da”.
Mladić u beleškama zaokružuje reči „da” i „ne” uglavnom zaokružuje, ali ne beleži svoje prvo obraćanje i pored njegovog prezimena stoji samo strelica i tri tačke. Odgovarajući Mladiću, za koga kaže da je dobro poentirao, Milošević predlaže zaključke koje treba da usvoji Skupština Republike Srpske. Zaključci su uredno zapisani u Dnevniku i posle njih nema nikakvog komentara.
Devet dana posle, 26. jula, Mladić u Beogradu razgovara s ruskom delegacijom koju predvodi general Pavel Gračov, ministar odbrane Rusije, i u Dnevniku beleži: „Pročitao pismo Jeljcina dr Karadžiću. Poruka Jeljcina da se plan prihvati i veći deo pisma je PRITISAK!!!”. Reč „pritisak” Mladić dva puta podvlači.
Gračov kaže da će se Rusija zalagati da se reše pitanja važna za Srbe (Brčko, Srebrenica, izlazak na more, otvaranje aerodroma) kao i na uspostavljanju srpskog entiteta, državnosti i udruživanja sa Srbijom. „H-M federacija (hrvatsko-muslimanska) nakon vašeg prihvatanja plana Kontakt grupe će se raspasti. I skidaju vam se sankcije. Posle toga imaćemo vojnotehničku saradnju”. Rus je u dahu nastavio: „Znam da je teško gospodinu Mladiću da napusti teritorije od 70 odsto na 49 odsto, ali on je pobednik. Ako se nastavi blokada i ako ga napadaju on će morati da se povuče”.
Mladić beleži i stav Karadžića: „Ako mapu ne možemo značajnije popraviti ja je ne bih nikada potpisao niti bi je narod prihvatio”.
Naredni sagovornici Mladića su dvojica Japanaca, Šinada i Jamaguči Ota. Šinada razume nezadovoljstva Mladića (izlaz na more, Ustav, Sarajevo) ali da je srpski odgovor razočaravajući. General ga je pitao šta će biti ako Srbi odgovore sa „da” a šta ako odgovore sa „ne”. Odgovor „da” znači da se razgovara o razmeni teritorija, Ustavu, izlasku na more, Sarajevu, da se ukidaju sankcije. Odgovor „ne” znači da će: „Situacija biti jako gadna po vas. Vaša matična zemlja Srbija hoće da prekine odnose s vama. Biće legalizovan uvoz oružja (za muslimane). Biće bombardovanja NATO”.
O planu Kontakt grupe ponovo razgovara vrh bosanskih Srba 4. avgusta u Han Pijesku. Mladić na skoro četiri stranice beleži reči Radovana Karadžića. Dve njegove procene su: „Ostaje nam kraći deo rata, moramo izdržati, ali je teži dio jer će nam prekinuti veze sa Jugoslavijom” i: „Amerika hoće da jedna vojska klone, nju nije briga koja će klonuti”. Situaciju opisuje ovako: „Kod nas je 190.000 penzionera na 150.000 zaposlenih, a tek koliko je vojnika. Nama 10 posto stanovnika (zaposleni) izdržava ostatak stanovništva”. A o svom odnosu s Mladićem Karadžić kaže da neki žele da naprave rascep među njima ali da neće uspeti: „Jer ja i Mladić bratski razgovaramo, u brk kažemo jedan drugom što mislimo, a cilj nam je isti i zajedno idemo ka tom cilju”.
Na komandno mesto koje Mladić ne navodi 12. avgusta dolazi i general Momčilo Perišić. Načelnik Generalštaba Vojske Jugoslavije ubeđuje Mladićev štab da prihvati plan Kontakt grupe. General Milovanović mu odgovara da ga boli što Jugoslavija i svet ne prihvataju pobedu Vojske Republike Srpske i da oni ne mogu da otkažu poslušnost rukovodstvu „kakvo je takvo je, narod ga je birao”.
Na kraju beleženja diskusije generala Đukića Mladić uokviruje rečenicu i pored nje stavlja zvezdicu „Nije se decidno izjasnio o porukama SM: ZAŠTO?.
Sedam dana kasnije vrh bosanskih Srba razgovara s Jasušijem Akašijem i delegacijom Ujedinjenih nacija. Mladić zapisuje rečenicu Karadžića: „Mi smo spremni da vratimo neke teritorije” i pored nje u zagradi „koje?”.
Ekipa „Politike”
[objavljeno: 30/05/2010]





