Izvor: Blic, 15.Apr.2007, 12:00 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Mamci i udice
Gledali ste, pretpostavljam, u djetinjstvu virtouza na trapezu. Publici dah zastaje dok on prekobacuje onu svoju stjuardesu s jednog kraja šatre na drugi. Ali ni to nadnaravno umijeće nije ravno vještini s kojom pojedini ambasadori predstavljaju svoje zemlje pred našim dječjim očima.
Ovih dana, na primjer, najmoćnija Ekselencija poziva u goste veliku grupu ovdašnjih srednjoškolaca (plaća put, boravak i smještaj) ne bi li oni stekli istinitu sliku o njegovoj prijateljskoj i nama >> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << sada više nego sklonoj zemlji. I mada se poklonjenom konju u zube ne gleda ni kad je raga i mada su neka spremna glasila odmah svesrdno pozdravila ovu inicijativu i mada bi se djeca sasvim sigurno dobro provela, čitava stvar (zamisao) ima u sebi sitnu falinku. Neodoljivo podsjeća na akrobaciju. Ekselencija, virtouz, pred očima omađijane publike izvodi dupli salto, čuveni salto mortale. Publika aplaudira, za sitne pare ona je, bar na trenutak, vidjela veliko čudo.
I tada kad su nas ti isti prijatelji zasipali bombama i raketama, kad su zavijale sirene i jurila vatrogasna i bolnička kola, jasno je bilo zbog čega nas ubijaju. Jedino što nije bilo jasno zbog čega se pogibija i razaranje smatra nečim humanim, pravednim. Zašto je anđeo smrti milosrdan? Evo je prošlo nekoliko godina i isti zločinci nastavljaju isti posao, otimaju Kosovo ali sad ne ruše mostove, škole ni bolnice, nego zovu djecu u goste.
Lansirne rampe, nevidljive avione i njihove smrtonosne tovare ovi su čovjekoljupci u međuvremenu premjestili u Irak gdje pomoću sličnih ili identičnih „humanih" zahvata već treću godinu rastavljaju tu zemlju na proste faktore, a nama ovdje sad žele pokazati svoje drugo lice, umiljato i uglađeno, kulturno i civilizovano. Ponudu ne treba odbiti (jer nismo bili nepristojni ni dok smo ginuli), već Ekselenciju valja uputiti da najprvo pohodi grob male Milice Rakić, tog simbola naše nesreće, i da tamo na grobu klekne, da zamoli Milicu za oproštaj. Otprilike kao što je Vili Brant dostojanstveno i pošteno otišao u varšavski geto ili Šuvar u Jasenovac.
Kad od djevojčice dobije oproštaj, kad prizna krivicu i pokaje se za zločin koji je počinio i mi ćemo mu oprostiti. Sve dotle svaki onaj roditelj koji prihvati njegovu podlu ponudu i pošalje svoje dijete u goste ubici ako i nije čovjek a ono je nečovjek.
