Izvor: novanasarec.org.rs, 25.Dec.2016, 18:46   (ažurirano 02.Apr.2020.)

MILIĆ :NAJLAKŠE DOKAZATI AUTORSTVO NAD FOTOGRAFIJOM

MILIĆ :NAJLAKŠE DOKAZATI AUTORSTVO NAD FOTOGRAFIJOM


LESKOVAC



Advokat Dragan Milić, za Novu Našu reč govori o zaštiti autorskih prava u novinarstvu

On kaže da je razlog zbog koga se postupci pred sudom za zaštitu autorskih prava najčešće pokreću za fotografiju, jeste zato što je tu najlakše dokazati autorsko pravo, iako se novinski tekstovi najčešće prepisuju i preuzimaju



NNR: Šta je pokazala sudska praksa, kada je reč o zaštiti autorskih prava u novinarstvu, kakvo je vaše iskustvo kao advokata?



MILIĆ: U principu sud primenjuje zakon i svakom sudiji su vezane ruke onim što piše u zakonu i ima tu slobodu da se kreće samo u domenu tumačenja. Odluke su različite, i iz godine u godinu imamo primetne razlike u sudskoj praksi, naročito oko naknada koje se dosuđuju. Od pre par godina nadležnost za ove sporove je prebačena na Viši sud u Beogradu, i na neki način time smo došli do toga da se sudije specijalizuju za autorsko-pravne sporove i sporove po Zakonu o javnom informisanju i medijima, što mislim da je bolje nego što je bilo ranije kada su nadležni bili sudovi po Srbiji. Ne zbog toga što mislim da sudije u unutrašnjosti znaju više ili manje nego kolege u Beogradu, nego prosto imaju mnogo manje dodira sa ovom tematikom. Drugačije je kada jedan sudija ima 200 – 300 predmeta u radu iz autorskog prava, a drugačije je kada jednom-dva puta godišnje dođe takav predmet.
NNR: Sudije su, dakle, sada upoznate sa ovom problematikom, kažete da ranije nije bilo tako?

MILIĆ: Ne mogu da kažem da nije bilo, ali smo imali taj problem da se ujednači sudska praksa, imali smo problem što sudije nisu bile dovoljno informisane ne sa zakonom, već nisu imale dovoljno iskustva u suđenju ovakvih predmeta.
NNR: Koliko traju sudski postupci, kada je reč o problematici zaštite autorskih prava?

MILIĆ: Zavisi od toga koliko je spor komplikovan, odnosno koliko se dokaza izvodi, pa recimo, godinu i po do dve, najmanje.
NNR: Što se tiče naknada za zaštitu autorskih prava, kolike su one i na osnovu kojih elemenata se utvrđuju?

MILIĆ: To zavisi od dosta parametara. Ako govorimo o fotografiji, imamo posebno naknadu nematerijalne štete zbog povrede moralnih autorskih prava, i posebne naknade za imovinske štete. Zavisno od vrste same fotografije, odnosno karakteristika, zavisno od toga koji mediji je objavio fotografiju, ceni se i visina same štete, a uzima se u obzir i ko je autor fotografije, da li je to neki nagrađivani fotograf sa dosta iskustva i nagrada ili je u pitanju neki amater, sve to utiče na naknade. Paušalo je teško to opredeliti, recimo nematerijalne štete se kreću od 10 do 50.000 najčešće u praksi, ali to u izuzetnim slučajevima može da bude i više za naknadu neimovinske štete zbog povrede moralnih autorskih prava. Imovinska šteta se u 95 posto slučajeva opredeljuje prema tarifniku ULPUS-a, gde ima tabela za korišćenje fotografija pod određenim uslovima i u određenim okolnostima, i određeno je kolika je naknada. Sudovi se pridržavaju tog tarifnika da bi izbegli skupa veštačenja i da ne bi pravili nepotrebne troškove.
NNR: Spomenuli ste kao primer fotografiju, da li je ona najčešće predmet povrede autorski prava, šta je sa ostalim novinarskim žanrovima?

MILIĆ: Najčešća je fotografija, zbog toga što je najlakše dokazati autortsvo na fotografiji. Postoji ustaljena sudska praksa i utaban put, što ne znači da se fotografije najviše preuzimaju. Naprotiv, mislim da se novinarski tekstovi najviše preuzimaju, da se ne izrazim drugačije, odnosno da mediji jedni od drugih doslovce prepisuju ili prerađuju već urađene tekstove i zbog toga prolaze nesankcionisani, samo zbog toga što se neko ne angažuje dovoljno da zaštiti svoje pravo, a i zbog toga što je zakon takav kakav je, što ne daje pravnu zaštitu svakom novinarskom tekstu, nego samo izuzetno novinarskim tekstovima kao što su kolumne, istraživačko novinarstvo, nešto gde postoji lični pečat samog autora. Tekuće, dnevno izveštavanje nije zaštićeno zakonom. Tu je možda malo problem da se napravi granica, gde je autorsko delo, a gde prestaje da bude. Kada bi se jasnije u sudskoj praksi opredelilo – ovakav novinarski tekst jeste autorsko delo, a ovakav nije, nego predstavlja tekuće izveštavanje, možda bi se ljudi više angažovali da štite svoja prava. Mislim da tu nešto mora da se uradi, da li će to biti promenom samog zakona, izgradnjom sudske prakse ili na drugi način, videćemo.

Nastavak na novanasarec.org.rs...