Izvor: Politika, 15.Jan.2012, 23:11 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Lepota nije naivna
Niko ne može da odgovori na pitanje zašto se možda najkvalitetnija likovna naiva na svetu „rodila” u Kovačici, ali u svako doba možete se uveriti da je tako
Okrečena u svetloplavo, baš kao i mnoge kuće u Kovačici, pogledu se u glavnom šoru gradića nudi Galerija naivne umetnosti. Ako slučajno ne vidite pano sa strelicom koji vas upućuje >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << na, tvrde svetski likovni eksperti, možda galeriju najkvalitetnijih „naivnih slikara”, mogli biste tražiti uzalud. Opštinska uprava je svojevremeno za potrebe galerije kupila ovu tipičnu banatsku kuću koja danas, i pored stalnih manjih ulaganja, vapi za temeljnom rekonstrukcijom.
– Kako se dogodilo da se baš među kovačičkim Slovacima „rodi” tako kvalitetno naivno slikarstvo? Ima u Vojvodini i na drugim mestima velike, veće nego u Kovačici, koncentracije Slovaka, a ipak tamo toga nema, formuliše svoju dilemu u obliku pitanja Marija Raspir, direktorka Galerije naivne umetnosti u Kovačici, i odmah nudi odgovor: „Niko još na ovo nije uspeo da odgovori. Radi se jednostavno o fenomenu”.
Direktorku i kustosa galerije, Anu Žolnaj Barca pitamo, zna li se koliko danas ljudi u Kovačici slika, imajući pri tome u vidu prizemnu pretpostavku da bi to za mnoge mogao postati unosan biznis, pa su se latili kičice. Sledio je odgovor koji nas uverava da je galerija kojom one rukovode svojevrsni zaštitnik kvaliteta kovačičke naive. Ovi „naivci” biraju se kao akademici.
– Član galerije ne može postati bilo ko. Da kriterijumi za takvu privilegiju nisu neznatni svedoči i podatak da imamo sada 21 člana. Nisu svi iz Kovačice, ali iza njihovog rada možemo da stojimo. Povremeno se raspisuje konkurs za izbor članova galerije. Poslednji put to je bilo 2008. godine. Konkurisalo je tada 13 slikara, a primljeno troje. Članovi galerije o svakom se izjašnjavaju tajno. Bilo je konkursa da nijedan od kandidata nije izabran kaže za „Politiku” Ana Žolnaj Barca.
Posle takvog izbora svi su sigurni da člana kovačičke galerije mogu pozvati da izlaže u Londonu, Parizu, Njujorku, na „neviđeno”.
Platno Jana Glozika, posvećeno dvestotoj godišnjici doseljavanja Slovaka u Kovačicu (Foto M. Šašić)
Iako mnogi ne znaju da slike kroz vrata ove galerije ulaze toliko teško, jasno im je, ako se u ovu vrstu umetnosti bar malo razumeju, kada postavku vide, da ovde nema ni loših slikara ni loših slika. Kako svaki član galerije godišnje po jedan rad ostavlja fundusu galerije, to je ovde pohranjeno sada oko 700 vrednih slika kovačičke naive, ali ne samo nje.
Teško da u ovoj državi postoji ustanova kulture te veličine sa takvom posetom. Prostor veličine ovećeg stana godišnje, kako kažu naše domaćice, pohodi oko deset hiljada posetilaca koji plate kartu, ali i još nekoliko hiljada onih od koji se takav izdatak ne traži. U ovu drugu grupu spadaju posete školske dece.
U aktuelnoj postavci posetioce najviše impresionira platno orijaških dimenzija Jana Glozika, posvećeno dvestotoj godišnjici doseljavanja Slovaka u Kovačicu, ali i još nedovršeno platno koje zajednički slika 11 članova galerije. Ono će, kada bude završeno, biti prodato, a tako dobijen novac biće upotrebljen za rekonstrukciju zgrade galerije. Donatorstvo i dobročinstvo oduvek su krasili, kažu Marija Raspir i Ana Žolnaj Barca slikare, članove galerije. Najviše posvećena dobročinstvu bila je Zuzana Halupova, najpoznatiji slikar kovačičke škole naive. Njena bronzana bista zauzima centralno mesto galerije čijim je vrednostima toliko bila predana.
Miodrag Šašić
objavljeno: 16.01.2012.
Slike otisnute u zlatu
Izvor: Politika, 15.Jan.2012
Naiva umetnost na prostoru bivše Jugoslavije je nastala gotovo istovremeno u podravskom selu Hlebine, pomoravskom Opariću i banatskoj Kovačici. Teoretičar naivne umetnosti, Anatol Žakovski, isticao je da su...
Strah /ni/je vizija sveta
Izvor: TvojPortal.com, 16.Jan.2012, 01:12
Izvor: dnevnik.rs. Nakon velikog uspeha širom Evrope u protekle dve godine, nedavno je i kod nas izašla najnovija knjiga Hansa Magnusa Encensbergera, živog klasika savremene nemačke i evropske književnosti. To je „Hamerštajn...








