Izvor: TangoSix.rs, 08.Nov.2016, 10:31 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Kreću prekookeanski letovi Ryanaira
Ryanair je bitno izmijenio svoje osnovne principe poslovanja u prošlih nekoliko godina. Prvenstveno u odnosu prema putnicima koji je prije bio katastrofalan i demotivirajuć (a takav je bio radi što veće zarade po putniku pa i pod cijenu doslovnog mrcvarenja putnika, primjerice, radi ručke kofera koja je izvan propisanih dimenzija), novim proizvodima koji motiviraju poslovne putnike, toleriranju umjereno predimenzionirane prtljage, toleriranju manjeg drugog ili čak trećeg komada >> Pročitaj celu vest na sajtu TangoSix.rs << ručnog prtljaga (prije nisu dozvoljavali čak ni unos fotoaparata kao drugog komada ručnog prtljaga), daleko manjim „sankcijama“ za one koji prethodno ne obave check in ili unaprijed ne plate prtljag.
U posljednjih godinu dana Ryanair je otvoreno krenuo u ratovanje sa Easy Jetom i Wizz Airom, što je više nego očito. Ryanair naime napadno otvara baze upravo u najvećim bazama ovih tvrtki. No, istovremeno Ryanair nudi suradnju donedavno zakletim neprijateljima poput Britisha i Lufthanse predlažući im da bude njihov feeder interkontinentalnih linija. Još je više očito kako Ryanair ne dira u Norwegian (zanemarivo je mali broj linija prema Skandinaviji), za razliku od udara na Easy Jet i Wizz Air. Upravo suprotno, Norwegianu nudi najbližu suradnju prvenstveno na interkontinentalnim konekcijama.
Ryanair je krenuo letjeti na veće aerodrome i, iako i dalje ima niz linija na sekundarne i tercijalne aerodrome, sve je više linija na primarne velike hubove. Tako je Ryanair najavio baze u Frankfurtu, Parizu CDG, Munchenu, a već ima baze u Ateni, Barceloni, Berlinu, Briselu, Bukureštu, Dublinu, Lisabonu, Madridu, Milanu MXP, Pragu, Rimu FCO, Sofiji, Varšavi.
Ogromno iznenađenje Ryanair je napravio najavom konekcija u prvoj fazi preko London Stansteda i Barcelone. Iako Ryanair nije prvi LCC (Low Cost Carrier) koji je omogućio konekcije (Eurowings, Vueling, Wow), količina potencijalnih konekcija koje će imati Ryanair preko Stansteda i Barcelone, a kasnije i preko svojih 84 baze u 33 države je više nego fascinantna, pa čak i zastrašujuća. To je ogroman potez koji će bitno izmijeniti budućnost LCC-a, te još više naštetiti legacy carrierima. Ovo otvara neslućene mogućnosti za Ryanair. Povezivanjem baza/hubova povećava se broj mogućih letova na nekoliko tisuća. Sa stotinjak baza i tisućama letova čak i slučajne, nesustavne konekcije biti će ogromna brojka, tj. mogućnosti su enormne, posebno u kombinaciji hubova kao npr. ZAD-STN-MAN-BCN-ZAD.
Pravi cilj novog poslovnog modela Ryanaira je long-haulSvi ti novi potezi Ryanaira koje sam gore naveo odrađeni su u vrlo kratko vrijeme, a za cilj imaju pripremu terena za long-haul letove. Zapravo je jedina poveznica ove nove politike Ryanaira priprema za skore long-haul letove. I upravo zato daleko bolji odnos prema poslovnim putnicima, sukob sa konkurencijom radi pozicioniranja, letovi prema velikim hubovima, te konekcije preko Stansteda i Barcelone, a kasnije i preko drugih baza.
Ryanair je trebao krenuti sa long-haul letovima davne 2010. godine, a čak je i pregovarao sa Airbusom i Boeingom oko nabave širokotrupnih aviona. No, realizacija je prolongirana iako je više puta ponovo najavljivana. U međuvremenu su tri europska LCC krenula sa long-haul letovima (Norwegian, Wow i Eurowings), a long-haul leti i kanadski LCC Air Canada Rouge, dok je Air Asia X najavila obnovu letova prema Londonu i Parisu.
Iz visokih krugova same kompanije rečeno mi je da Ryanair planira suradnju sa Norwegianom ili nekom drugom kompanijom radi long-haul letova, no da i sam Ryanair ima vlastiti plan long-haul letova. Ali ovaj puta po potpuno novom konceptu.
Naime, Ryanair planira krenuti sa long-haul letovima, ali sa uskotrupnim avionima Boeingom 737 MAX 8 (isporuke kreću od 2019. godine). Ryanair ih je naručio 100 primjeraka i to u inačici „200“, tj. sa high densiti konfiguracijom (čak 200 sjedala). Iskreno, ova konfiguracija bi bila više nego iznenađujuća za interkontinentalne letove. Ili Ryanair ima drugačiji poslovni model, pa će potpuno isključiti business klasu iz long-haul linija, ili će dio tih aviona biti isporučen sa business klasom, manjim brojem sjedala i većim doletom, tj. u osnovnoj MAX 8 verziji. Ovaj koncept nije stran drugim LCC-ima, pa je tako islandski Wow leti za SAD i Kanadu sa A320, a Norwegian je naručio Airbus A321LR (naručili su ih 30 sa isporukom od 2019. godine) sa kojim će obavljati kraće prekookeanske letove, uz one duže za koje će koristiti postojeću flotu Boeinga 787.
Ryanair već sada ima iskustva sa dugačkim letovima. Neki od najdužih Ryanairovih letova svakako su Copenhagen-Teneriffi, Billund-Teneriffi, London-St.Petersburg, London-Cipar, Dublin-Moskva.
737 MAX će imati dolet od čak 6.510 km. Čak i da ostanu isključivo na varijanti 200 za interkontinentalne letove dolet će biti dostatan za popriličan broj sjevernoameričkih destinacija iz Londona, Dublina, Lisabona, pa čak i Barcelone. Konačno, Ryanair ima još 100 opcija za 737 MAX 8, što znači da je moguća da će obavljati kraće prekoatlantske letove sa varijantom „200“ sa manjim doletom i sardina-konfiguraciji, a kasnije da naručio osnovne MAX 8 varijante za nešto duže letove sa manjim brojem sjedala.
Ako ovaj model uspije nije nevjerojatno da će Ryanair natjerati Boeing da napravi 737 MAX 9 LR sa još dužim doletom. Svima je jasno da će uspjeh A321LR, ali i eventualna velika narudžba takvih aviona, kakvu Ryanair može napraviti, biti motivator da Boeing napravi ili MAX 9 LR ili novi avion na temeljima bivšeg 757. I bez Ryanaira se već naveliko priča o Boeingovom odgovoru na A321LR. Konačno, ako prekooceanski letovi stvarno i uspiju što bi spriječilo Ryanair da nabavi i širokotrupne aviona u daljoj fazi razvoja?
Jedno je jasno. Tržište Europe je zasićeno, malo je ostalo visokoprofitabilnih nepokrivenih linija, otvaraju se linije koje u startu imaju veći rizik i manji prihod, te su potrebne vrlo niske cijene da se može napuniti load faktor od 90% i više. Ne ulazi Ryanair u neizvjestan i skup rat sa Easy Jetom i Wizz Airom radi svog lošeg karaktera nego egzistencijalnih razloga. Od Boeinga je naučeno 205 aviona. Treba ih negdje i zaposliti. U idućih 5 godina LCC će u Europi imati preko 2.000 aviona, od čega će Ryanair imati flotu od 500 aviona. Prekookeanske linije svakako su odličan odgovor za zapošljavanje aviona koji ne samo da će na njima zapošljavati avione, nego će puniti i feeding avione, tj. povećavati feeding linije i frekvencije prema hubovima iz kojih će se letjeti preko okeana.
Gdje bi Ryanair mogao letjeti na prekooceanskim linijama?Genijalnost ovog projekta očituje se u odabiru 737 MAX 8 aviona. Prvenstveno Ryanair ovime ne riskira gotovo ništa. I dalje ima jedan tip aviona, ne mora nabavljati širokotrupce, a linije će otvarati kao i diljem Europe i Afrike, samo što će biti nešto dulje. No, princip će biti potpuno isti. Dakle rizik je minimalan, ništa veći nego u Europi, čak i manji zbog daleko većeg potencijala nego otvaranje novih linija niske zarade u Europi, dok su operacije i dalje maksimalno unificirane i visoko isplative. Interkontinentalne linije će se feedati sa brojnim linijama prema hubovima odakle će se obavljati interkontinentalni letovi. Vrlo vjerojatne baze za interkontinentalne letove će biti:
– London Stansted za letove prema središnjoj i sjevernoj Istočnoj obali SAD-a i Istočnu Kanadu (sve do Toronta)
– Dublin za iste linije kao i London, no uz još dublje destinacije u središnjoj SAD
– Barcelona za letove prema središnjem dijelu Istočne obale SAD-a
– Lisabon za letove prema središnjem i južnom dijelu Istočne obale SAD-a i Karibima
– Atena za letove prema Aziji i Africi (737 MAX može doletjeti do Indije, čak i do Kalkute, te do Kenije, pa čak i do Hararea u Zimbabveu)
No, vrlo su vjerojatne i neke izdvojene linije prema najvećim destinacijama u SAD-u iz drugih baza u Velikoj Britaniji, Irskoj, Portugalu i Španjolskoj (Belfast, Birmingham, Cork, Edinburgh, Faro, Glasgow, Ibiza, Leeds, Liverpool, Madrid, Manchester, Ponta Delgada, Porto, Seville, Shannon, Valencia). Ne bi bilo nevjerojatno i da iz Teneriffa krenu letovi prema sjeveroistočnoj obali Južne Amerike, te Karibima.
U svakom slučaju long-haul low cost je danas realnost. Preko Atlantika već postoji stotinjak LCC linija, a LCC-i ubrzano nabavljaju širokotrupne i long range uskotrupne avione za nove linije i povećanje frekvencija. No, ulazak Ryanaira na ovo tržište sa bezbrojnim feeding konekcijama svakako će biti nova revolucija u zračnom prometu, dodatan poticaj za omasovljavanje zrakoplovnih putovanja, ali i nova glavobolja za legacy carriere kojima je long-haul jedini ozbiljan i netaknut izvor prihoda. Za sada.
#mc_embed_signup{background:#fff;clear:left;font:14px Helvetica,Arial,sans-serif} Pretplatite se na nedeljni pregled vesti Tango Six portala. Svakog petka u vašem inboxu.* indicates required
Email Address *
First Name *
Last Name *
Occupation
Company
The post Kreću prekookeanski letovi Ryanaira appeared first on Tango Six.
