Izvor: Glas javnosti, 07.Jul.2009, 12:40 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Komanda devetog kruga
„Maksimalno korišćenje obavještajne službe odnosi se na korišćenje podataka kao osnove za sve akcije. Unutrašnja sigurnost zahtjeva organizaciju... kako bi se procijenila prijetnja, upozorila vlada, prodrlo u određenu organizaciju i pomoglo prilikom njenog neutraliziranja. Vlada mora unaprijediti i poboljšati sposobnosti dobijanja obavještajnih podataka od svih sigurnosnih snaga.
Ugrožena vlada mora pažljivo ispitati sve vidove akcija... treba ukazati na minimalno korišćenje >> Pročitaj celu vest na sajtu Glas javnosti << nasilja za očuvanje reda... postupati sa oprezom... ograničavati intenzitet i obim represije. U svakom slučaju, diskretno i razumno korišćenje snaga jeste ideja vodilja.
Pozitivne mjere su nužne da bi se osigurala fleksibilna vlada. NJena sposobnost da mobilizira ljude i resurse, te da ih motivira, odražava njene administrativne i rukovodeće sposobnosti. U mnogim slučajevima vladajuća elita mora osigurati dodatnu obuku, nadgledanje, kontrolu i naknadne aktivnosti, kako bi se omogućilo da vladin personal odgovori na adekvatan, poželjan i tražen način...“ smjernice su iz već citiranih američkih Vojnih pravila.
Dakle, suština je samo naći odgovarajuće aktere i postići zadovoljavajući nivo kontrole sigurnosnog aparata. Kako, međutim, protumačiti nedavnu izjavu ministra vojnog Dragana Šutanovca da „u ovom trenutku ne postoji efikasan mehanizam kontrole tih službi“? Doduše, ministar lično vjeruje „ljudima koji ih vode, ali je moguće da se zloupotrebe metode i mere tih službi“. Imajući na umu Staljinovo pravilo da je na specijalne večere pozivao ljude koje je najviše hvalio, uživao u gledanju i primanju njihove zahvalnosti, a jutrom ih smjenjivao i „odstranjivao“, čak bi i skeptik mogao zaključiti da bi direktor Vojno-bezbednosne agencije, general Svetko Kovač, bude li se pitao Šutanovac, uskoro mogao ponovo u mirovinu. Upućeni kažu da bi se, ovog puta, ministru moglo čak i vjerovati!
Kako nije tajna da je uticaj hrvatskih službi izrazito rasprostranjen kroz sve državne, sudske i nevladine segmente, odlazak generala mogao bi se potražiti u njegovoj izjavi kako nas najviše „buše“ Hrvati. „Oni u pokušajima vrbovanja koriste rodbinske i prijateljske veze. Međutim, aktivni su i agenti SAD, Britanije, Rusije, ali i Bugarske...“ Pitanje je samo do kog smo nivoa „probušeni“? O tome do sada nitko javno nije progovorio.
Možda bi to mogao učiniti „glavni kontrolor“ svih obavještanih službi Miodrag Rakić, šef kabineta Borisa Tadića i sekretar Saveta za nacionalnu bezbednost. U Predsjednikovom kabinetu, usput rečeno, dan nakon diplomiranja, zaposlila se i kćerka generala Kovača, Sanja Kovač, što je od nekih američkih zvaničnika prokomentirano kao dokaz o „najtješnjim vezama vojne službe i vrha države“, mada se takve, slučajne ili namjerne veze, od strane američke administracije u nekim sličnim situacijama nisu pominjale.
Ovoga puta, to pitanje se pominje zbog činjenice da je „kao sekretar Saveta za nacionalnu bezbednost, Rakić praktično već upoznat sa poslovima tajne službe i situacijom unutar nje. Direktoru BIA Saši Vukadinoviću, koji o tajnoj službi ne zna ništa, značajnu pomoć pruža upravo šef kabineta predsednika Srbije...“, smatraju „dobro obavješteni krugovi“.
Srbija je, čini se, zemlja djelomično vidljivog političkog prostora, ali i potpuno nevidljivih misli i djela političara, tajkuna, pseudo-inteligencije i, nažalost, konzumenata politike. Stoga i nije svejedno tko kontrolira obavještajne službe, jer kontrolirajući njih, kontroliraju i državu!
Čini se da je pouka Danteovog Devetog kruga Pakla zanemarena - naime, na njegovom samom dnu nalaze se - izdajnici!
