
Izvor: Politika, 27.Maj.2013, 14:38 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Karađorđevići počivaju u Srbiji
Državnoj sahrani kralja Petra Drugog, kraljice Marije, kraljice Aleksandre i kraljevića Andreja, u Crkvi Svetog Đorđa na Oplencu, prisustvovalo 3.000 zvanica iz zemlje i inostranstva. – Govor premijera Dačića propraćen salvama zvižduka
Topola, Oplenac – Pod oplenačkim nebom, koje je posle jutarnje kiše osvojilo sunce, od juče u podne počivaju i poslednji Karađorđevići, članovi naše kraljevske loze kojima sudbina nije dala da žive i umru u svojoj otadžbini, >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << koju su „od neba dobili i krvlju branili”, kako je to u svojoj besedi rekao Njegova svetost Patrijarh srpski Irinej.
Zemni ostaci kralja Petra Drugog, kraljice (majke) Marije, kraljice (supruge) Aleksandre i kraljevića (mlađeg brata) Andreja, u kriptu Crkve Svetog Đorđa, porodičnu grobnicu Karađorđevića, položeni su oko 12.30 časova. Time je ispunjen njihov životni san, a samim tim i želja više hiljada građana Srbije, koji su juče izjutra osvanuli u Karađorđevoj Topoli, da uz dužno poštovanje do poslednjeg konačišta isprate njegove pretke.
U subotu su kovčezi sa posmrtnim ostacima ovih članova dinastije preneti iz beogradske Saborne crkve, takođe uz državne počasti, kojima je i juče bila obeležena ceremonija upokojenja poslednjeg jugoslovenskog kralja, njegove majke, supruge i brata.
Državnoj sahrani Karađorđevića prisustvovali su njihovi potomci, prestolonaslednik Aleksandar Drugi sa porodicom, predsednik Srbije Tomislav Nikolić, premijer Ivica Dačić, predsednik Republike Srpske Milorad Dodik, predstavnici brojnih evropskih i svetskih vladarskih porodica, diplomatskog kora, crkvenih i verskih zajednica, naši ministri i poslanici, ugledne ličnosti javnog i kulturnog života, brojne partijske delegacije. Prema protokolarnim podacima, na Oplencu je juče bilo oko 3.000 zvanica.
Ceremonija je počela u 10 časova Svetom arhijerejskom liturgijom koju je, uz sasluženje vladika Srpske pravoslavne crkve, služio patrijarh Irinej. Za vreme liturgije, na kovčeg kralja Petra Drugog, sinovi Aleksandra Drugog Karađorđevića, prinčevi Petar, Filip i Aleksandar, položili su krunu, skiptar, šar i dijamantsku sablju kralja Petra Prvog (Oslobodioca).
Kovčeg kralja Petra Drugog u kriptu Crkve Svetog Đorđa preneli su gardisti Vojske Srbije, ostale su nosili u narodnu nošnju obučeni članovi različitih kulturno-umetničkih društava, među njima i „Čuvari Hristova groba” iz Vrlike u Kninskoj Krajini.
U masi znatiželjnog naroda, koji se juče okupio na Oplencu, izdvajala su se svojim obeležjima formalna i neformalna udruženja tradicionalističke i monarhističke orijentacije, poput ravnogorskih pokreta Srbije i Republike Srpske, Sokolskog udruženja „Kragujevac”, „Svibora”...
Pred Crkvom Svetog Đorđa bilo je i naše stare emigracije, ali i njihovih potomaka, drugog, pa i trećeg kolena. Neki su ka Topoli krenuli još u noći između subote i nedelje, da bi, kako nam rekoše, na vreme bili tu da odaju poslednju počast svome kralju. Svi skupa stajali su iza ograde kojom je bio oivičen plato ispred oplenačke crkve, rezervisan za visoke zvanice iz zemlje i inostranstva.
Iz gužve koja se napravila po završetku liturgije, sa pojedinih mesta začuli su se uzvici: „Živeo kralj, živela kraljevina!” U napetoj atmosferi iščekivanja da se pred Crkvom Svetog Đorđa pojave zvaničnici i održe najavljene govore, došlo je do komešanja, pa je obraćanje premijera Ivice Dačića propraćeno žestokim uzvicima nezadovoljstva i salvama zvižduka. Iako se predsednik Vlade Srbije pozivao na preko potrebno nacionalno jedinstvo, njegovo obraćanje mnogi nisu želeli da slušaju, uporno praveći zaglušujuću buku. Tražeći da se narod smiri i dostojanstveno sasluša govor premijera Srbije, prestolonaslednik Aleksandar je u jednom trenutku podigao stisnuti pesnicu, što, kako se ispostavilo, nije bilo dovoljno.
Povremeni zvižduci su se čuli i tokom govora predsednika Nikolića, zbog čega je on nakratko prekinuo svoje obraćanje, a najglasnijima je poručio: „Smirite se, pred crkvom smo.”
„Mi više ne možemo da dozvolimo podele. Ovo mora da bude korak ka jedinstvu da bismo krenuli putem velikih naroda. Kad je jedan narod jedinstven, on ne može i nikad neće biti mali. Moje je da doprinesem pomirenju, učinio sam i činiću sve što mogu da do pomirenja dođe, ali da li ste i vi spremni da činite isto?” – upitao je predsednik, prethodno podsetivši na tragičan sukob pripadnika četničkog i partizanskog pokreta koji je kulminirao krajem Drugog svetskog rata.
Napominjući da je prenos zemnih ostataka Karađorđevića „otklanjanje velike istorijske i ljudske nepravde”, patrijarh Irinej je podsetio da je izgnanstvo članova ove dinastije pratilo i oduzimanje njihovog „celokupnog imetka”, budući da su bili lišeni svih prava, pa i prava na povratak u rođenu zemlju, „koju su od neba dobili i krvlju branili”.
„Sada je vaspostavljena pravda, ispunjena je njihova životna želja da ako nisu mogli da žive u svojoj zemlji, bar počivaju u njoj”, naglasio je srpski patrijarh.
Govoreći o Karađorđevićima koji su juče sahranjeni u porodičnoj grobnici, prestolonaslednik Aleksandar Drugi je naveo da je sudbina njegovih predaka „bila tesno povezana sa sudbinom celog naroda, ali i sa nastankom moderne srpske države”.
„Njihovi životi su odraz onoga što se u to vreme događalo njihovom narodu i njihovoj otadžbini. Predugo je trajalo njihovo lutanje, njihovo izgnanstvo. Živeli su i umirali na različitim stranama sveta. A danas su ovde, na Oplencu, među svojim Karađorđevićima i među svojim Srbima”, zaključio je prestolonaslednik, kojeg je patrijarh u jednom trenutku nazvao „kraljem”. Ostalo je nejasno da li je reč o lapsusu ili nameri.
Brane Kartalović
objavljeno: 27.05.2013.