Izvor: Blic, 24.Dec.2003, 13:00   (ažurirano 02.Apr.2020.)

Kako birate društvo

Kako birate društvo

Imamo više poverenja u one ljude s kojima imamo nešto slično u izgledu, koji pomalo liče na nas. Ovo je rezultat studije koju je sprovela Liza Debrin, psiholog sa Hamilton univerziteta u Kanadi. Poreklo sličnog ponašanja treba potražiti u počecima ljudske istorije.

- Potpuno isti mehanizam nas prati tokom čitave ljudske istorije - objašnjava dr Debrin. - To je onaj mehanizam koji je mogao da pomogne našim precima da sačuvaju svoje pleme.
>> Pročitaj celu vest na sajtu Blic << />
Da bi došla do ovog zaključka, Debrinova je sprovela interesantan eksperiment. Tražila je od nekoliko osoba da igraju video-igricu uz pomoć nepoznate osobe koja fizički nije bila prisutna. Radilo se o tome da će podeliti izvesnu sumu novca s tom osobom, ili da njoj prepuste kako da se igra igrica. Svakom učesniku je pokazana fotografija saigrača, s kojim je bilo moguće povezati se putem Interneta. Zapravo se radilo o virtuelnom partneru kojeg je napravio kompjuter. U slučajevima kada se u taj lik unese nešto od lica dotičnog učesnika, rezultat je bilo veće poverenje koje je stvarna osoba ukazivala 'nevidljivom' partneru. Suprotno se dešavalo kada je virtuelni lik bio potpuno različit od lika stvarne osobe.

- Mnoge životinje, među njima pavijani i rezus-majmuni, čini se da su u stanju da preko čula mirisa prepoznaju nekog srodnika i razlikuju ga od potpunog stranca. Moguće je da i kod čoveka postoji sličan mehanizam, ali baziran na čulu vida. A to smo nasledili od naših predaka - objašnjava dr Debrin.

CDC/IF

Nastavak na Blic...



Napomena: Ova vest je automatizovano (softverski) preuzeta sa sajta Blic. Nije preneta ručno, niti proverena od strane uredništva portala "Vesti.rs", već je preneta automatski, računajući na savesnost i dobru nameru sajta Blic. Ukoliko vest (članak) sadrži netačne navode, vređa nekog, ili krši nečija autorska prava - molimo Vas da nas o tome ODMAH obavestite obavestite kako bismo uklonili sporni sadržaj.