Izvor: Danas, 20.Okt.2015, 09:52 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Kad se obraćate javnosti, treba priheftati i mozak
Nevoljno se javljam povodom krajnje neuobičajene reakcije izvesnog Ivana Džidića na moju razložnu kritiku memoara Mirjane Marković, objavljenu u Danasu 14. oktobra ove godine. Ne zna se šta je gore i neobičnije u reakciji g. Džidića. Da li to što mu je povod za napad na mene bio moj kritički tekst o memoarima M. M., a da on o tom mom tekstu nije rekao ni jednu jedinu reč. I što ga, kako sam kaže, izuzev prve od pedesetak rečenica, uopšte nije pročitao? Ili je u pitanju nešto >> Pročitaj celu vest na sajtu Danas << drugo?
Elem, narečeni gospodin me, da bi me što više diskvalifikovao, čitaocima Danasa predstavlja kao "povjesničara-diletanta". Sebe nisam nikad nazivao "povjesničarom", a diletantom me za ovih 47 godina, koliko sam novinar, nikad niko nije zvao. Tako me je, kao novinara i autora knjiga o Josipu Brozu Titu, uz kritiku memoara M. M. predstavio i Danas.
A to što sam pored novinarstva napisao i objavio i 19 publicističkih i istoriografskih knjiga ne bi trebalo da bude razlog za moju bilo kakvu apriornu diskvalifikaciju. Tim pre što su neke od tih knjiga, kao što je Titova biografija objavljene na svim jezicima naroda bivše Jugoslavije i prevedena na poljski, bugarski i nemački jezik. I što su o mojim istraživanjima tamnih mrlja Titove karijere i istorije bivše Jugoslavije još pre 25 godina, pored niza drugih svetskih listova, pozitivno pisali i Njujork tajms i Sidnej morning herald.
U istoj rečenici g. Džidić obmanjuje čitaoce kako ja, navodno, "ulazim u sve svjetske, posebice sovjetsko-ruske arhive kroz širom otvorena vrata", a ja nikad nisam ni pisao ni govorio da sam nepoznatu i manje poznatu arhivsku građu o Titu istraživao u "svim svjetskim arhivima". To je, prosto rečeno, nonsens, jer je i fizički nemoguće. I zbog toga takvu ambiciju nikad nije imao nijedan normalan istraživač. Laž je i da su mi ne samo "u svim svjetskim arhivima", u kojima nikad nisam bio, "posebice u sovjetsko-ruskim arhivima" bila "širom otvorena vrata". U predgovoru trećeg srpskog izdanja Titove biografije, na proverljiv, svima dostupan način, najdetaljnije sam opisao uz koje sam teškoće i prepreke odlazio na istraživanja u Moskvi, pa je priča o "širom otvorenim vratima" Džidićeva čista izmišljotina.
Šta tek reći o Džidićevom priznanju da od prve rečenice moje kritike memoara M. M. nije išao, jer jer "imao mazohizma taman za Simića". I da mu je taj neobjašnjivi mazohizam bio sasvim dovoljan da me nazove smradom. Pitam se da li g. Džidić i onaj koji mu je u Danasu pustio ovaj skandalozni tekst zna da je mazohizam po definiciji bolest?
Ostalo je da nagađam da li me je g. Džidić proglasio smradom zbog mojih kritičkih knjiga o Titu, u kojima sam naveo više od hiljadu istorijskih izvora, koje lako može proveriti svako koga interesuje istorijska istina? Ili je ogorčen što sam u tekstu u Danasu napisao da je Mirjana Marković, uz brojne greške i previde, u dve stvari ipak u pravu? Da primarna odgovornost za građanske ratove u SFRJ pripada tzv. međunarodnoj zajednici i da su srpski političari i intelektualci borbu protiv srpskog nacionalizma već odavno pretvorili u (profitabilnu) sistematsku negaciju legitimnih srpskih nacionalnih interesa. Ili mu, možda, smeta neka od mojih brojnih zamerki Mirjani Marković i njenim memoarima "Bilo je to ovako"?
O čemu god se tu radilo, ne sećam se da je neko nekoga zbog bilo kog principijelnog neslaganja javno nazvao smradom, a da, pri tom, nije naveo nijednu jedinu reč, šta mu to zamera. Sve u svemu, sve što je g. Džidić u Danasu rekao, ne govori ništa o meni. Govori samo o njemu, ali, nažalost, i o uredništvu Danasa, koje je pustilo ovako paušalan, uvredljiv tekst. Zato mi je bilo kakva rasprava sa takvim autorom i dalja saradnja sa Danasom besmislena.
.jpg)
