Izvor: TangoSix.rs, 13.Mar.2018, 09:59   (ažurirano 02.Apr.2020.)

[KOLUMNA АLENA ŠĆURICA] Koji su istinski hubovi regije?

Već skoro tri desetljeća slušamo kako će neke zračne luke postati regionalni hubovi. I pritom se uvijek spominju Zagreb i Beograd, a vrlo često i Ljubljana. Pokoji šaljivđija spomene i neke druge aerodrome regije kao potencijalne regionalne hubove.
Hub ili sjecište je aerodrom koji koristi jedna ili više avio-kompanija da bi konektirala putnike iz drugih aerodroma preko tog sjecišta na treće aerodrome. Hub je tako stop-over iz početnog aerodroma do finalne destinacije >> Pročitaj celu vest na sajtu TangoSix.rs << na način da putnik presjeda iz jednog aviona u drugi avion iste kompanije ili kompanije koja surađuje sa kompanijom prvog leta. No elementarna odlika huba je da on u istom momentu, tj. valu, objedinjuje više aviona sa više linija, te nakon proteka vremena prihvata i otpreme svi ti avioni odlaze na druge linije. To omogućava da po par putnika iz aerodroma A putuje preko huba u aerodrome S, T, U, V i Z. Istovremeno na ove aerodrome putuje i po par putnika iz aerodroma B, C, D, E. Da samo putnici iz aerodroma A putuju dalje prema destinacijama S, T, U, V i Z ne bi bilo dovoljno putnika na tim linijama, no na ovaj način u hubu se prikupi dovoljno putnika za finalne destinacije.
Hub and spoke sustav prvi puta je uporabila Delta u Atlanti 1955. godine. Hub and spoke sustav suprotnost je point-to-point sustavu u kojem kompanija isključivo prijevozi putnike iz aerodroma A u aerodrom B, bez prikupljanja konektiranih putnika, a što je osnova funkcioniranja LCC. Aerodromi sa tek nekoliko linija i pokojom konekcijom nazivaju se fokus aerodromi i ne treba ih miješati sa hubovima koji predumijevaju velik broj linija i mogućih realnih koncekcija (nije realno očekivati da putnik čeka idući let više sati).
Iako postoji mogućnost huba bez nacionalnog ili bar baziranog prijevoznika, ipak je ogromna većina hubova zapravo sjecište jedne velike kompanije i njenih code-share partnera. Najveći hubovi imaju i nekoliko kompanija koji vrše konekcije preko njih. Tako je u London Heathrowu terminal 2 namijenjen Star Alliance kompanijama koje se preko njega konektiraju, terminal 4 SkyTeamu (uz izuzetak Delte i Virgina), terminal 5 Britishu i ostalim IAG-ovim kompanijama, dok je terminal 3 namijenjen ostalim oneworld kompanijama.
Najveći hub na svijetu je Atlanta gdje od 103,9 milijuna putnika Delta ima 64,9 milijuna (72,7%), a od čega je čak 47,4 milijuna konektiranih putnika.
U Europi glavni hubovi su London Heathrow, Frankfurt, Paris CDG i Amsterdam, a manji, ali još uvijek globalni hubovi su Dublin, London Gatwick, Paris Orly, Brussels, Madrid, Lisabon, Milano, Rim, Zurich, Beč, Munich, Dusseldorf, Berlin, Copenhagen, Oslo, Stockholm, Helsinki, Raykjavik, Atena, Istanbul, Bucharest, Prag, Varšava, Kiev i Moskva. Budimpešta je bila na ovoj listi, no bankrotom Maleva ova luka izgubila je ulogu huba.
Regionalni hubovi U regiji određenu konektiranost imaju tek tri aerodroma, Beograd, Zagreb i Ljubljana. Ostali aerodromi svakako nisu sjecišta iako neki čak i imaju poneku, vrlo limitiranu mogućnost konekcija. Tako Split u neke dane u tjednu ima mogućnost konektiranja putnika iz Dubrovnika, Pule, Rijeke, Osijeka i Zagreba za letove prema Rimu, Frankfurtu, Parizu, Amsterdamu, Londonu i Zurichu. No, kao što sam već naprijed napomenuo, tak pokoja moguća konekcija ne čini aerodrom hubom, a konačno osim linije iz Zagreba sve ostale linije imaju tek jedan do dva tjedna polaska, što nikako nije dostatna konekcija za hub. Ni Podgorica, iako ima nacionalnog prijevoznika, nikako nije hub, a nije to bila čak ni kada je imala linije iz Skopja, Prištine, Niša i Beograda sa konekcijama prema daljim destinacijama, upravo radi limitiranosti tih konekcija. No, sada više ni toga nema. Naravno neke od tih konekcija nisu logične niti isplative (npr. Beograd-Podgorica-Ljubljana ili Beograd-Podgorica-Beč), no neke su bile moguće, poglavito konekcije na liniju za Rim.

Beograd ima, kao i Zagreb, 10 feeding linija u regiji, 7 cjelogodišnjih (Zagreb, Ljubljana, Banja Luka, Sarajevo, Tivat, Podgorica i Skopje), te tri sezonske (Dubrovnik, Split i Pulu). No, Beograd ima i feeding linije iz šire regije, pa čak i Bliskog Istoka, te ima bitno veći broj linija koje se konektiraju na feeding linije, od ostalih sjecišta.

Zagreb ima jednu cjelogodišnju liniju u regiji više od Beograda, njih 8 (Pula, Zadar, Split, Dubrovnik, Osijek, Sarajevo, Mostar, Skopje), te 2 sezonske (Priština i Brač). Zagreb ima i bitno veću povezanost sa glavnim hubovima od Beograda kroz više frekvencija poglavito sa Frankfurtom (5 dnevnih letova), Bečom (5 dnevnih letova), Munichom (4 dnevna leta), Zurichom (2,5 dnevnih letova), Parisom (2 dnevna leta), Amsterdamom (2 dnevna leta) i Bruxellesom (2,5 dnevnih letova). Beograd je dominantan u povezanosti sa Moskvom (3,5 dnevna leta), Atenom (2,5 dnevnih letova) i Rimom (2 dnevna leta). Ovdje je važno spomenuti da je Beograd povezan sa Bečom jednako kao i Zagreb, no kako Air Serbia i Austrian, za razliku od Austriana i Croatie, nemaju code-share onda je konektiranost na Air Serbiu dva dnevna leta, a na Austrian 3, dok je iz Zagreba konektiranost na oba prijevoznika 5 dnevnih letova.

Ljubljana je najmanje sjecište u regiji, sa tek 5 cjelogodišnjih linija (Sarajevo, Priština, Skopje, Podgorica i Beograd, pri čemu je posljednja u code-share na Air Serbiu), te dvije sezonske (Dubrovnik i Brač). Ljubljana ima i najmanje konektiranih linija. No, dok Croatia svake godine otvori 2 do 4 nove linije, a Air Serbiji već 2 zime i 2 ljeta pada u broju linija i frekvencija, Adria je ekstremno povećala broj linija ove godine u želji da dostigne ostala dva konkurenta.

Pravi hubovi regije su izvan nje Pravi i istinski hubovi regije, nažalost, nisu u njoj. Najveći broj putnika regije se konektira preko Municha, Beča, Istanbula, Frankfurta i Zuricha, a od nedavno putnike odvode i brojne linije LOT-a za Varšavu i Aegeana za Atenu. Sve više se profilira i Dubai za koji ima 5 linija Flydubaia i jedna Emiratesa (Zagreb), no oba prijevoznika su u code-share na svim linijama za regiju.








Povezanost sa svojim hubovima još imaju i kroz vlastite ili code-share linije Air France u Parizu (cjelogodišnje: Zagreb, Beograd, Ljubljana, te sezonska: Dubrovnik i Tivat), KLM u Amsterdamu (cjelogodišnje: Zagreb, Beograd, Ljubljana, te sezonske: Pula i Dubrovnik), British u Londonu (cjelogodišnje: Zagreb i Dubrovnik, te sezonske: Split i Pula), SAS u Copehnagenu, Stockholmu i Oslu (cjelogodišnje: Zagreb, Ljubljana, sezonske: Dubrovnik, Split, Pula, Sarajevo, Tivat, Priština), Aeroflot u Moskvi (cjelogodišnje: Beograd, Zagreb, Ljubljana i Tivat), kao i sa manjim brojem linija ČSA (Prag), Iberia (Madrid), Bucharest (TAROM), Rim (Alitalia), Brussels (Bruxelles), Finnair (Helsinki), TAP (Lisabon), kao i LCC koji imaju opciju konektiranja, a to su Eurowings, easyJet, Vueling, Transavia i Norwegian.

Upravo iz toga je vidljivo da tri najveća aerodroma regije iako imaju gotovo isti broj feeding destinacija u regiji kao i ostali prijevoznici, zapravo imaju vrlo malo daljih konekcija, neusporedivo sa istinskim hubovima regije.

Jednako tako je jasno da niti jedan od tri najveća aerodroma regije u stvari ni nije hub u pravom smislu riječi. Također jasno je da niti jedan od tih aerodroma ne može konkurirati stvarnim hubovima i da bi morao povećati broj linija barem 500% da bi im bar donekle morao konkurirati. Ova analiza jasno pokazuje koje su naše istinske relacije, te da su pravi hubovi naše regije u stvari daleko od nje.

The post [KOLUMNA АLENA ŠĆURICA] Koji su istinski hubovi regije? appeared first on Tango Six.

Nastavak na TangoSix.rs...