Izvor: TangoSix.rs, 09.Jan.2018, 11:33   (ažurirano 02.Apr.2020.)

[KOLUMNA ALENA ŠĆURICA] Sve što treba da znate na jednom mestu: Kako pronaći povoljnije i jeftinije karte?

U ovom članku želim sa čitateljstvom podijeliti svoja iskustva kako bi u budućnosti prolazili povoljnije i što jeftinije putovali. Očekujem i da će čitateljstvo u komentarima podijeliti svoja iskustva te nam svima omogućiti da naučimo još jeftinije putovati.
Kupovina jeftine avionske karte može biti puka sreća, naletavanje na akcije, pogrešne tarife, specijaliziranu stranicu. No, kupovina jeftine avionske karte najčešće je stvar dugotrajnog istraživanja, postupka koji traje >> Pročitaj celu vest na sajtu TangoSix.rs << više sati, uspoređivanja, kalkuliranja i korištenja višegodišnjeg iskustva. Stoga čitatelji moraju učiti i naučeno uporabljati, kao i konstantno usavršavati svoja znanja i pratiti promijene na tržištu.
Istraživanje Prije kupovine karata prvo na wikipediji istražim koje kompanije lete na aerodrom destinacije kamo moram otputovati. Pritom eliminirate kompanije koje nemaju baš nikakve logike jer je početni aerodrom predaleko od vaše početne destinacije (npr. Germania leti iz Dubrovnika za Toulouse, no putovanje od Zagreba do Dubrovnika automobilom bilo bi preskupo i predugo), konekcija je nemoguća (flybe iz Birminghama do Toulousea mi nije od nikakve pomoći jer ne postoji veza iz Zagreba do Birminghama), ili pak nije logična (sigurno nećete Air Transatom putovati iz Zagreba preko Toronta za Toulouse).
Stoga popišem sve realne opcije iz destinacije i potom uspoređujem kako konektirane karte, tako i direktne letove iz obližnjih aerodroma.
Kod realnih opcija uzmite u obzir da neka „nelogična“ devijacija koji puta može biti najpovoljnija. I ovdje ne mislim samo na akcije nego na činjenicu da neke kompanije i sa daleko lošijom devijacijom imaju dumping cijene.
Redovno dobre opcije sa legacy carrierima Vrlo česta pojava je da dobru opciju dobivate sa Brusselsom. Kompanija redovno iznenadi svojim cijenama. Čak i nakon što je Lufthansa kupila preostali dio do 100% Brusselsa opcija preko Bruxellesa često ispada najjeftinija u Lufthansa grupi. Nelogično je da je najbolja cijena iz Zagreba preko sjeverozapadnog Bruxellesa za jugozapadni Toulouse, no nemalo puta upravo mi je ovo bila the best opcija.
Još je više iznenađujuće da preko istoka putujete na zapad, pa je nemalo puta Turkish dobra opcija čak i za putovanje za Zapadnu ili Sjevernu Europu. Neiskusni putnik ovakvu devijaciju (na zapad preko istoka) ne bi ni istraživao, no Turkish nemalo puta ima dumping upravo na ovim pravcima, te si time povećava prodaju i LF. Kod većine destinacija putovanje sa zapada (a to su sve zračne luke regije za Turkish) prema zapadu znače letove u istom valu, dočim isto pretpostavlja boravak u Istanbulu preko noći, od 12, pa i više sati.
No, ako vam se ne žuri, nego vam je cijena bitna, ili možete u Istanbulu napraviti neki short break (kraći obilazak Istanbula, ili čak i duži ako napravite konekciju sa dužim ostankom u Istanbulu zbog posla ili turizma) onda je ova opcija za vas kao naručena. Turkish ima neke destinacije u Zapadnoj Europi sa više od dva dnevna polaska, pa bar jedna ulazi u „istočni val“ dočim je moguće da vam vrijeme konekcije u Istanbulu bude prihvatljivo.
Često sam nailazio na dumping koji provodi Lufthansa grupa. Ne samo da u Lufthansa grupi možete konekcije raditi preko Frankfurta, Municha, nego i preko Zuricha, Beča i Bruxellesa. Dešavalo mi se da kupim kartu preko Lufthanse da ne vidim Njemačke ni prema destinaciji, ali ni na povratnom letu. I vrlo često upravo Lufthansa ima najpovoljnije tarife. No, ono što neiskusan putnik neće provjeravati je konektirani let preko Lufthanse kada ima jednu ili više kompanija na direktnom letu. A upravo tamo Lufthansa najčešće provodi dumping.
Nekoliko puta sam tako letio Zagreb-Paris preko nekih od Lufthansa hubova. Nevjerojatno, ali Croatia i Air France imali su cijene oko 250 EUR, a Lufthansa je konektirani let preko Frankfurta prodavala za 109 EUR. I malo koji putnik će se odlučiti za 140 EUR produžiti put, ali ako na put ide 3 ili više putnika govorimo o uštedi od preko 400 EUR, a to je već ozbiljna cifra. I to što Lufthansa dumpingira Air France na direktnoj liniji je čak i razumljivo, ali da toliko dumpingira svog „partnera“ u Star Alliance je tužno i zabrinjavajuće. Naravno, ne i za vas, putnika koji želite proći jeftinije.
Često su najpovoljnije tarife sa Air Franceom i u kombinaciji sa KLM-om / Foto: Air France No, ne da se ni Air France. Često su najpovoljnije tarife sa Air Franceom i u kombinaciji sa KLM-om koja kombinacija je jednaka kao i kod Lufthansa grupe, svejedno je letite li preko Pariza ili Amsterdama, to je jedna kompanija. Air France-KLM vrlo često ima najpovoljnije interkontinentalne konekcije. Ovdje dodatnu pogodnost daje BlueBiz o kojem nešto kasnije.
Interkontinentalne konekcije, te konekcije prema Sjevernoj i Istočnoj Europi vrlo povoljne ima LOT, koji svakim danom raste, povećava broj linija, ali i otvara destinacije u regiji. Do nedavno LOT nije bio prisutan u regiji, ali danas leti za Zagreb, Beograd, Ljubljanu, Dubrovnik, Podgoricu, Pulu, Split i Zadar.
Na konekcijama prema Aziji često je vrlo povoljan Finnair koji je upravo na konekciji Europa-Azija napravio „posao“ i pronašao svoju nichu. Finnair tako iz Helsinkija leti za Astanu, Bangkok, Peking, Chongqing, Delhi, Dubai, Fukuoku, Gou, Guangzhou, Ho Chi Minh, Hong Kong, Krabi, Nagoyu, Nanjing, Osaku, Phuket, Seoul, Shanghai, Singapore, Tokyo, Xi’an. Fascinantnu 21 azijsku liniju. No, Finnair leti i za SAD, Meksiko i Karibe, gdje također znaju iznenaditi sa cijenama.
I ČSA zna iznenaditi sa povoljnim tarifama, pa sam nemalo puta preko Praga letio za vrlo „čudne“ destinacije zbog nelogične devijacije (preko sjeverozapada na jugoistok). Jednom sam čak i na letu Zagreb-Prag-Bucharest dobio complimentary business klasu za smiješno nisku cijenu ekonomske karte.
Odlične cijene preko Reykjavika ima Icelandair koji iz Europe preko Icelanda leti za brojne destinacije u Sjevernu Ameriku i to sa uskotrupcima i tek 4 širokotrupca. Icelandair je ovdje pronašao svoju nichu i ima vrlo povoljne karte. No, potencijalni putnici iz regije ili se moraju konektirati na neku od zapadnoeuropskih destinacija, što bitno poskupljuje kartu i čini je nekonkurentnom, ili ako su iz Slovenije i Hrvatske, mogu autom potegnuti do Municha ili Milana odakle Icelandair leti. Identičan model provodi i islandski LCC Wow.
Moguće je naletjeti i na letove sa više stopova koji u načelu nemaju tu svrhu, ali su nenamjerno povezani letovi iste kompanije. Pa tako Trade Airov let Dubrovnik-Split-Rijeka-Osijek zna biti jeftiniji od direktnog Croatijinog leta Dubrovnik-Osijek. Iskreno u J32 letjeti sa 2 stopa poprilično je nastrano, no entuzijasti ili oni kojima je cijena najbitnija to čine. Znam neke putnike koji su letjeli i let Pula-Osijek-Zagreb, pa čak i Split-Pula-Osijek-Zagreb sa Trade Airom.
Kombinacija sa LCC London je grad preko kojeg možete ostvariti niz dobrih konekcija, u prvom redu radi ogromnog broja linija i prijevoznika koji polaze iz nekog od londonskih aerodroma, a posebno LCC. Ryanair ima ogromne baze u Lutonu i Stanstedu dok easyJet ima najveću bazu u Gatwicku, te ogromne baze u Lutonu, Stanstedu i Southendu.
Uz njih baze još imaju i Norwegian (Gatwick), Wizz Air (Luton), flybe (Southend i London City), Jet2 (Stansted), a i mnogi drugi LCC imaju brojne letove iz Londona (Vueling npr. ima čak 13 linija iz Londona iako nema bazu, dok WestJet leti na čak 7 destinacija u Kanadi iz Gatwicka). Svi ovi LCC znače vrlo jeftinu konekciju preko Londona.
No London je i povoljan radi jeftinih hotela (izvan sezone možete dobiti čak i hotel sa 4**** i 5***** na nekom od aerodroma za tek 35-40 EUR za dvokrevetnu sobu), u kojima možete pričekati konekciju. London je moj osobni odabir upravo zato što obožavam taj grad pa mi nije problem u njemu ostati nekoliko sati i posjetiti svoj najdraži pub Silver cross blizu Trafalgar square ili neku od velikog broja mojih omiljenih londonskih atrakcija. Stoga mi i više sati, pa i dana u Londonu neće teško pasti, upravo suprotno.
Prilikom takvih konekcija (iz grada regije jednim prijevoznikom do Londona, a potom separatnom kartom na konekciju) budite sigurni da si ostavite više sati za konekciju zbog možebitnih kašnjenja prvog leta i vrlo možebitnog gubitka druge karte. Jednako tako razmislite da prijevoz između aerodroma nije jeftin a što morate ukalkulirati u cijenu, te da traje prilično vremena, za neke aerodrome i preko sat vremena vožnje vlakom.
U slučaju potrebe za hotelom i njega treba ukalkulirati u cijenu, no i hranu za takav produženi boravak, ali i prijevoz do hotela (taxi ili bus) obzirom da tek neznatan broj hotela uz londonske aerodrome ima besplatan shuttle. Stoga radije birajte nešto skuplje hotele koji su uz same terminale i možete ih dohvatiti pješice.
Za razliku od Londona u Parizu gotovo svi hoteli uz aerodrome imaju besplatan i vrlo čest shuttle. No, neki od njih voze do 20:00 sati (posebno na Orlyu), pa ako vam let dolazi kasnije morate platiti prilično skup taxi.
Čak i ako imate opciju letova sa nekim LCC do Amsterdama, Londona ili Pariza, te konekciju istim tim LCC dalje, računajte da LCC na većini aerodroma nema mogućnost konekcija, tj. da zapravo kupujete dvije separatne karte. Ovakvu opciju ima Eurowings, no tada je karta poprilično skupa. Eurowings se čak konektira i na Lufthansu, Swiss i Austrian, a uskoro će i na Brussels.
EasyJet ima opciju GatwickConnects, no ista nije besplatna. Ova konekcija košta 35 GBP po putniku i po odlasku sa Gatwicka. Nimalo jeftino, i kada se to doda na dvije karte poprilično čini konekciju nekonkurentnom. EasyJet se konektira i na letove Norwegiana i WestJeta, te Loganaira, a uskoro i na aurigny, Corsair, La Compagnie i neos, te će ovu opciju imati i preko drugih svojih hubova. Više informacija o konekcijama preko Gatwicka možete naći na sajtu easyJeta.
I Ryanair je od travnja (aprila) 2017. započeo konekcije preko nekih od svojih hubova (za sada samo Rim FCO, ali vrlo skoro će isto biti moguće i na drugim velikim bazama). Konekcije su moguće na nekim aerodromima sa Vuelingom, Blue Airom, te Transaviom.
Na što paziti kod LCC? Low Cost Carrieri (LCC) su jeftin način prijevoza ako znate zaobići sve opasnosti, cake i zamaskirane troškove, te dodatne naplate koje vam vrebaju. Ukoliko to ne znate može vam se desiti da platite bitno više nego što ste prvotno mislili, te samo za prtljagu, koju niste unaprijed najavili i platili, platite bitno više nego cijelu avionsku kartu.
LCC modus operandi je ponuditi što jeftiniji osnovni, do krajnjih granica oguljeni proizvod, a potom nastojati naplatiti što više tijekom prodaje karte i tijekom putovanja. LCC će vam stoga nuditi sve i svašta, naplatiti će vam sve što nije u toj ogoljenoj tarifi i to nekoliko puta više od osnovne tarife, a konstantno, pa i tijekom puta, će vam pokušati prodati primamljive stvari, ali i niz toga što ne trebate. LCC upravo zarađuje na „dodatnim“ uslugama i prodaji.
LCC tarife su jeftine samo ako je kupite bitno prije leta, nekoliko mjeseci prije. Što ste bliže letu to je cijena karte skuplja. Legacy u načelu prodaju skupe karte par mjeseci prije leta, i time naplaćuju danak ziherašima i paničarima, koji se boje da ne „izgube“ mjesto u avionu. No, potom cijena karte naglo pada nekih mjesec do tri tjedna prije leta i takva ostaje neko vrijeme dok se ne prodaju jeftinija mjesta, da bi potom ponovo naglo rasla kako se prodaju sve skuplja i skuplja mjesta.
Viz er od nedavno dozvoljava standardni kofer u ručnoj prtljazi Što manje mjesta u avionu to je sjedalo skuplje. LCC logika je drugačija. Oni žele novac što ranije, te se time doslovce beskamatno kreditiraju. Dobar dio LCC putnika, da bi prošli što jeftinije, kupuju kartu i po godinu dana ranije. Novac tako leži kod LCC, beskamatni novac. Uz to niz putnika u tih nekoliko mjeseci, pa i godinu dana, odustane od putovanja (smrt, bolest, promjena plana, preseljenje, poslovne obveze) dočim kompanija dodatno zaradi. Što prije se proda karta to je manja šansa da će se ista iskoristiti.
Upravo zato LCC par dana prije puta često kada imaju i višu tarifu nego legacy carrieri, jel su prodali 85-90% aviona, te su preostale karte ekstremno skupe i tu kompanija ima pravu zaradu. Stoga se ne treba čuditi ako karta kupljena kod LCC za let od 2 sata košta i preko 400 EUR iako je početna karta koštala tek 15-tak EUR za isti let.
LCC imaju akcije koje su zapravo reklama. Tako se nude milijuni karata po 0,99 EUR godinu dana prije leta, najčešće u niskoj sezoni. Na ovoj način LCC se vrlo jeftino reklamiraju. Umjesto da novac za reklamu plaćaju televiziji i drugim medijima, oni daju de facto besplatna mjesta u avionu. To se širi internetom, o tome se piše, to stvara naviku kod potencijalnog kupca da odlazi na stanicu LCC i provjerava akcije i jeftine tarife.
Prije 10 godina sam letio Germanwingsom (današnji Eurowings) na liniji Zagreb-Berlin-Zagreb za samo 0,01 EUR po karti (kupio sam tri za moju obitelj). Karta je kupljena doslovce 364 dana prije puta (dan manje od godine dana). I reko, nek se baci ako neću biti slobodan taj datum. No, bio sam slobodan. I odletio sam u Berlin. Zajedno sa taksama, put za tri osobe koštao me 18 EUR (6 EUR po osobi). No, o ovome stalno pričam, radim reklamu Eurowingsu, te imam naviku provjeravati postoje li i dalje takve akcije.
Da bi ostvarili jeftinu tarifu na LCC morate putovati samo sa ručnom prtljagom, preuzeti sve rizike na sebe, ne koristiti bilo kakve dodatne usluge, te imati mogućnost plaćanja sredstvom koje ima najmanje provizije.
Niz kompanija pod ručnom prtljagom smatra samo jedan omanji kofer veličine 55 cm x 40 cm x 20 cm težak do 10 kg. Neke kompanije (Ryanair npr.) uz to dozvoljavaju još i manju torbicu poput torbe za laptop ili ženske torbice koja ne prelazi dimenzije 35 cm x 20 cm x 20 cm.
Uz to većina LCC dozvoljava unošenje kaputa, kišobrana, knjige (ili novina) za čitanje, mobitel, štake, te osnovnu opremu za bebu. No, i ovdje oprez, neke kompanije ne dozvoljavaju ni to. Ryanair npr. za opremu za bebu naplaćuje 10 EUR ako to napravite unaprijed, ili 100% skuplje (20 EUR) ako zaboravite da vaša beba ima kolica ili sjedalicu, pa to napravite na aerodromu.
Oprez neke kompanije čak i torbicu oko struku (tzv. „pederušu“) ne dozvoljavaju unijeti jer je smatraju dodatnom prtljagom. Radi toga sam imao nekoliko puta probleme. No, dovoljno je da isto prekrijete jaknom ili majicom, pa nitko neće posumnjati u vaš „povećani trbuh“.
Wizz Air je do nedavno imao minijaturnu torbicu kao ručnu prtljagu, no od nedavno i oni dozvoljavaju standardni kofer u ručnoj prtljazi, čak nešto veći od Ryanairova, dimenzije 55 cm x 40 cm x 23 cm, težak do 10 kg. Wizz ne dozvoljava dodatnu torbicu, osim ako nemate plaćenu uslugu Wizz prioriti kada možete uzeti i torbicu veličine 40 cm x 30 cm x 18 cm.
No, ukoliko vam ručna prtljaga prelazi navedene dimenzije samo za par centimetara kompanija će vam naplatiti 50 EUR (Ryanair), neke LCC i više, kako bi istu smjestila u prtljažnik. Neke kompanije prodaju „garantiranu torbu“ koju kada imate garantirano vas puštaju u avion, ako ne prelazi 10 kg težine.
Na tržištu postoje specijalizirane jakne sa ogromnim i brojnim džepovima dizajnirane za „švercanje“ u LCC, u koje stane do 30 kg stvari, a volumenom kao u normalan kofer. Ako već nemate takvu jaknu, što vas priječi da džepove svoje jakne napunite stvarima i tako u kombinaciji sa ručnom prtljagom anulirate potrebu za predanu prtljagu.
Predanu prtljagu (za prtljažnik) kompanije naplaćuju u načelu 20-35 EUR po pravcu (Ryanair 25, Volotea 31 EUR). No, oprez, to je cijena ako ju plaćate unaprijed, prilikom kupnje karte on-line. No, ako je plaćate naknadno, na aerodromu, onda će vas to koštati 40 EUR kod Ryanaira (15 EUR dodatno). Isto toliko naplaćuju danas i legacy (Lufthansa 20 EUR), no u nekim slučajevima kod ff programa imate gratis predanu prtljagu.
Predana prtljaga ne smije prelaziti 20 kg (kod nekih kompanija 23 kg), a neke imaju i limite veličine, najčešće 149 cm x 119 cm x 171 cm. Kompanije vam dozvoljavaju do 3 takva kofera maksimalno, a neke i do 6 (Wizz dozvoljava do 3 kofera preko interneta, no još 3 možete po višoj cijeni nadoplatiti na aerodromu).
Ukoliko vam prtljaga prelazi limit od 20 (23) kg, kompanija će vam naplatiti 10 EUR po svakom dodatnom kilogramu.
Ali tu nije kraj. Kada mislite da ste sve platili LCC će vam naplatiti 2-10 EUR, ili postotak na ukupan iznos od 1-3%, za plaćanje preko kartice, ovisno o kartici (debitne kartice manje, kreditne više, najčešće je najskuplji American Express i Diners). Unaprijed provjerite koje kartice koliko „koštaju“ te pokušajte izvršiti uplatu sa nekom jeftinijom karticom. Za vas to može napraviti i netko drugi tko posjeduje takvu jeftiniju karticu, a vi mu isto refundirate gotovinom.
Neke kompanije imaju opciju kupnje više karata konektiranih letova (iako se isti smatraju kao zasebne karte) uz samo jednu naplatu kreditne kartice (easyJet npr.). Jednako tako ako više putnika koji putuju odjednom plate kartu (kompanije ne dozvoljavaju više od 9 putnika na jednoj karti) kompanija naplaćuje samo jednu taksu za naplatu karticom. Stoga kod takvih LCC nastojte imati što manje transakcija i što više karata platite odjednom.
Neke kompanija (npr. Ryanair) naplaćuju odabir sjedala. Ovo je malen iznos od tek 2 EUR, no ako to ne učinite kompanija će vas automatski staviti u srednji red, ili, još gore, putnike koji putuju zajedno namjerno će razbacati po avionu, npr. suprug naprijed, supruga 15 redova dalje. I ovo nije izuzetak, ovako što se sustavno radi da bi vas uvjerili da „samoinicijativno koristite“ ovu uslugu.
Kompanije imaju i neke zakulisne „opasnosti“. Pa tako ako ne izvršite online check-in, nego to želite napraviti na aerodromu, kompanija će vas doslovce oderati za ovu „uslugu“, te vam naplatiti 50 EUR, više nego što najčešće košta sama Ryanairova karta. Booking za telefonsku rezervaciju Ryanair će naplatiti 20 EUR.
Ne isprintate li svoj boarding pass kod kuće (ili u hotelu) Ryanair će to rado učiniti za vas na aerodromu, za „sitnu“ kompenzaciju od 15 EUR. Neke LCC to naplaćuju i više.
Pogriješite li prilikom upisa imena, pa čak i samo jedno slovo, kompanija će vam naplatiti 110 EUR (160 ako grešku otkrijete na aerodromu). Neke kompanije imaju vrijeme od par sati kada možete par znakova u imenu, no nakon toga morate platiti opak novac.
Uz to LCC će vam konstantno nuditi dodatnu prtljagu, osiguranje putovanja, veći razmak sjedala, prioritetan ulazak, niz dodatnih usluga. I to će vam nuditi nekoliko puta tijekom prodaje karte. Koji puta kompanije znaju uvaliti ovako nešto na prevaru, pa umjesto da pitaju „želite li kupiti prioritetan ulazak: da – ne“, oni napišu „ako u ovoj fazi ne želite prioritetan ulazak pritisnite ne“. U šumi podataka vi to ne primijetite i kompanija vam „automatski“, temeljem vašeg pristanka naplati ovu dodatnu uslugu.
Razni paketi usluga gotovo uvijek su prevara. Uvijek vam na ovaj način utrampe i nešto što ne želite ili ne trebate, a usluge koja izgleda bajkovito najčešće to nije. Nemalo puta takvi paketi koštaju više nego da pobrojane usluge platite zasebno. Prioritetan ulazak znači tek razliku od 5-10 minute za ulazak u avion, a veći razmak sjedala i nije baš toliko velik kod LCC.
No, Volotea ima jedan zanimljiv proizvod „Supervolotea“. Učlanjenje u ovaj program košta 49,99 EUR. No, po pravcu tada plaćate 10 EUR manje, tj. 20 EUR za povratnu kartu. To znači da na 5 letova ovaj program se isplati. Uz to sa Supervoloteom dobivate i neke sitne pogodnosti.
Tijekom prodaje karte kompanije vam pokušavaju prodati i rent’a’car, usluge bus prijevoza sa aerodroma, hotele, unaprijed kupljenu hranu i piće u avionu isl. No, ovo je jasno navedeno kao dodatna usluga i kompanija vam ovo ne pokušava „utrampiti“ kao neke druge usluge.
Popis Ryanairovih obveznih naplata, unaprijed i na aerodromu:

Popis Ryanairovih fakultativnih usluga, unaprijed i na aerodromu:

Dakle oprezno, polako i pažljivo, dobro čitajte svaki red kod kupnje karte. Jel jeftina LCC karta, neopreznom kupnjom i „pogreškama“ koliko god one bile prirodne, može postati daleko skuplja nego kod legacy carriera i može višekratno povećati „jeftinu“ tarifu.
Akcije kompanija Neke kompanije imaju stalne akcije, tzv. vrući dan (petkom je to imala Air Serbia), kada tijekom jednog dana ili nekoliko sati u toku dana prodaju neke letove koji im se slabije prodaju po nižim cijenama. Iskreno, ovo se isplati pratiti, pa čak i pričekati kupnju dan-dva da se „uskoči“ u takav povoljniji aranžman. No, tako ćete teško nabasati baš na onaj let koji vam treba.
Ali ako želite negdje otputovati, niste posebno vezani uz destinaciju, tj. prilagodljivi ste (npr. idete na kraći odmor), onda su ove akcije odlična opcija za vas. Naglašavam da ove akcije često idu za interkontinentalne letove, kod velikih kompanija čak i češće nego europski letovi, a znaju biti i vrlo primamljive (npr. let Pariz-New York za samo 300 EUR). No, ove akcije uvijek idu za letove izvan sezone (od 10. do 5. mjeseca, bez novogodišnjih praznika).
Kompanije imaju i masovne akcije za sve ili većinu svojih letova izvan sezone koja akcija traje par dana. Na ovaj način kompanije povećavaju svoj LF putnicima koji znaju da će putovat u tom vremenu pa kartu kupe bitno unaprijed ili čak riskiraju da kartu neće iskoristiti jer je dovoljno jeftina, a velika je vjerojatnoća da će to učiniti. Takve akcije najčešće ima Croatia, Adria i Air Serbia u ranoj jeseni za letove od 10. do 5. mjeseca bez novogodišnjih praznika i Uskrsa, a karte za letove od sat i pola koštaju 99 EUR, oni duži 109-129 EUR.
Ove akcije najčešće koristi dijaspora, političari u Bruxellesu, migracije Zagreb-Jadran i Beograd-Crna Gora, poslovnjaci (poslovnice, sastanci, trajni partneri na destinaciji), estradnjaci, znanstvenici ili sportaši koji često putuju na nekoj liniji, te turisti na zimskim short breakovima.
Ove akcije često imaju EUB3 (British, Air France, Lufthansa), Turkish, te MEB3 (Qatar, Emirates i Etihad), ali i LCC krajem ljeta i rane jeseni. Iskreno, ako spadate u gore spomenutu kategoriju putnika bilo bi dobro upisati za news letter navedenih kompanija koje će vas potom redovno izvještavati o ovakvim i sličnim akcijama putem interneta.
Sve su ovo ozbiljne kompanije koje ne siluju preko svake mjere, nego stvarno promoviraju dobre i korisne akcije  u načelu jednom tjedno. U svakom momentu možete otkazati news letter i nećete imati daljih objava ili neugodnosti navedenih kompanija ili trećih kompanija kojima će ove kompanije ustupiti vaše kontakte.
Ff programi kao ušteda Gotovo svaka legacy kompanija ima ff program, a i neke LCC imaju određeni vid motivacije vjernosti putnika. No, za putnika koji radi 10-20 letova godišnje, naravno ne sve sa istom kompanijom, ff program ne uspijeva omogućiti dovoljno bodova za besplatne karte koje bi na neki način smanjile trošak putovanja.
Osobno sam u 20 godina članstava u Croatijinom ff i kasnije automatskog prijelaza u Miles and More ostvario tek jedan besplatan let iako ostvarim 30-tak letova godišnje, ali različitim kompanijama. No, nedavno sam bodove u frankfurtskoj Miles and More trgovini zamijenio za kofer, da mi ne propadnu. Stoga ipak ima neke koristi od ff programa.
Putnici koji imaju velik broj letova sa Lufthansom i drugim brojnim kompanijama Miles and More programa, ili nekog drugog ff programa ipak ostvaruju stanovite benefite, od besplatnih karata, preko besplatnih pristupa ložama, upgrate, popusta isl. No takvih je vrlo malo.
Ipak ima jedan odličan program, koji je uz svoj FlyBlue ff program, pokrenuo Air France. Program se zove BlueBiz. Učlanjenje je vrlo jednostavno i brzo, te je namijenjeno kompanijama. Dakle, moje poduzeće svaku kartu koju kupi za bilo kojeg svog djelatnika ili suradnika, preko internetske stranice Air France Hrvatska (u nekim slučajevima priznaju i kupovinu preko drugih Air France stranica), registrira preko BlueBiz i skuplja bodove.
Prednost je što taj djelatnik (pa i ja sam) i dalje ima FlyBlue na kojem paralelno registrira bodove za sebe samog (jedan program ne isključuje drugi). Obzirom da moja kompanija dosta leti sa Air Franceom i KLM-om (a u programu je i Delta) uspio sam do sada skupiti oko 1.000 bodova (čitajte: EUR) koje sam do sada zamijenio za tri besplatne povratne karte unutar Europe (oko 800 EUR) te imam još nešto bodova na lageru.
Iako je realizacija besplatnih karata malo „nategnuta“, pa su tarife skuplje od onih koje možete kupiti na stranicama Air Francea (najpovoljnije vam jednostavno ne želi ponuditi), a i kod transakcija ima par loših stvari poput uvjeta da je jedna karta za Toulouse preko Orlya uz transfer CDG-Orly koji morate platiti, ipak sam na koncu ostvario jednu kartu za Toulouse i dvije za London, sve iz Zagreba.
Uz to moram pohvaliti zagrebački ured Air Francea koji i te kako pomaže u realizaciji prava iz BlueBiza, pa čak su mi i naglasili da ako nedostaje 50-tak EUR, oni uvijek mogu „pokloniti“ tih 50 EUR za kartu. Jednako tako svake godine dobijem bar jedan ili dva poklona preko BlueBiz i to prilično vrijedna. Stoga iskreno preporučam ovaj projekt svim kompanijama koje će na taj način u konačnici uštedjeti oko 5% na cijenu karte, kroz besplatne karte. Uz to ako je karta kupljena kod BlueBiza dobivate besplatnu predanu prtljagu što je oko 40 EUR uštede za povratni let. Vrlo motivirajuć program.
Internetski alati, tražilice, on-line jeftinije kupnje Putnici više gotovo ni ne kupuju karte preko agencija, jer su ustanovili da je brže, jednostavnije, ali i jeftinije kupovati on-line kod samih kompanija. No, i od jeftinog postoji jeftinije. Niz internetskih alata, tražilica i specijaliziranih stranica omogućuju jeftinu kupovinu.
I dok su kupci potpuno navikli kupovati hotelske sobe preko booking.coma, rent’a’carove preko Autoeurope i sličnih alata, avionske karte se još uvijek najviše kupuju preko samih avio-kompanija. Ipak, ovaj trend se mijenja, pa su čak i same avio-kompanije najavile jače akcije da prodaju više karata preko svojih stranica, te smanje prodaju preko specijaliziranih stranica i tražilica.
Skyscanner nudi izvrsne cijene, velik broj kompanija koje uključuju sve najvažnije legacy carriere, LCC i leisure prijevoznike Treba razlikovati dvije vrste alata, stranice koje uspoređuju i pretražuju, te iznose najbolje opcije kao savjet gdje kupiti najpovoljniju kartu, i stranice koje prodaju povoljnije karte. U idućim redcima iznijet ću svoja vlastita iskustva, ali i iskustva ljudi iz moje neposredne okoline, no naglašavam da su ovo samo savjeti i da potencijalni putnici koji će uporabiti ove savjete kupuju na vlastitu odgovornost, sami snose možebitne posljedice i ne mogu se pozivati na ove savjete.
Kako radi činjenice da sam ja do sada mogao imati sreće da nisam naišao na sakrivene troškove ili ograničenja, te da nisam iskusio probleme koji su mogli nastati, no to ne znači da putnici koji bi koristili ove alate isto neće iskusiti na svojoj koži. Stoga, pamet u glavu, dobro proučite pravila i krenite prvo sa manje skupim kartama, a tek onda sa eventualnim interkontinentalnim letovima.
Edreams je izvrsna stranica za prodaju karata koja pokriva čak 450 avio-prijevoznika. Osim legacy carriera kompanija prodaje i LCC letove, pa čak i easyJeta, Ryanaira i Wizz Aira, kao i leisure letove (Air Transat, Condor, TUI idr.). Stranica kombinira i letove u jednu stranu sa jednim prijevoznikom, nazad sa drugim. Stranica je pouzdana i jedan je od najvećih prodavača avio-karata u svijetu.
Skyscanner jedna je od najboljih stranica za prodaju avio-karata, po prodaji manja od Edreamsa, no sa nešto više opcija. Prošle godine prodani su velikoj kineskoj turističkoj kompaniji, a svaki mjesec posjeti ih 60 milijuna putnika. Izvrsne cijene, velik broj kompanija koje uključuju sve najvažnije legacy carriere, LCC i leisure prijevoznike. Stranica kombinira letove, mogući su letovi različitih prijevoznika u odlasku i povratku.
Velika prednost je opcija odabira letova iz obližnjih aerodroma željenome, kao i na obližnje aerodrome željene destinacije. Tako možete uspoređivati cijene ako poletite ili sletite na druge aerodrome u blizini polazišta i/ili odredišta. Postoji čak i opcija Zagreb-Portugal ili Lisabon-Hrvatska, pa će alat staviti najpovoljnije aerodrome tih država. Skyscanner ima i opcije pretraživanja cijene u cijelom mjesecu, a ne samo za tražene dane. Skyscanner ima čak i opcije konekcija sa LCC.
Kayak je slična stranica kao i Skyscanner, osim što ima nešto više filtera kojima se može smanjiti broj opcija, kompanija (npr. ne želite LCC), stopova, dužina trajanja puta ili drugih opcija tijekom leta. I ova stranica ima legacy, LCC i leisure kompanije i kombinira više kompanija, te opcije odlaska i dolaska ne moraju biti istim kompanijama.
No, za razliku od Skyscannera Kayak nema opcije polaska ili dolaska na obližnje aerodrome. I kod Kayaka i kod Skyscannera cijene nisu momentalne, nego usporedne temeljem obavljenih kupnji, a tek kad se kupovina krene ostvarivati dobit će se stvarna cijena koja može biti viša, ali i niža. No, najčešće se bitno ne razlikuje od navedenih istraženih cijena obavljenih prodaja.
Kiwi je dobra tražilica koja odmah pretražuje baš sve kombinacije sa aerodroma u neposrednoj blizini, uključujući i presjedanja sa LCC. Tako za let Zagreb-Toronto nudi sve konekcije legacy carriera, direktne letove Air Transata i Air Canade Rougea, ali i niz opcija sa LCC iz Trsta i drugih okolnih aerodroma. Primjerice jedna od najjeftinijih opcija je bila Trst-Valencija sa Ryanairom, Valencija-Paris sa Transaviom, Paris-Lisabon sa TAP-om, te Lisabon-Toronto sa TAP-om. U povratku Toronto-Paris sa Primerom (laisure), pa Paris-Zagreb sa Croatiom.
Ovaj alat spaja kompanije koje inače nemaju konekcije u unikatnom programu koji zove „virtual interlining“, a sama kompanija garantira konekciju, tj. u slučaju kašnjenja ona će iznaći alternativu. Kiwi.com je jedan od pet najboljih on-line prodaja avio-karata u Europi. Kompanija ima urede diljem Europe, te u Splitu i Beogradu.
Momondo ne prodaje karte nego uspoređuje cijene na drugim stranicama za prodaju. Ima izuzetan alat: Travel Saver Calendar u kojem po danima prikazuje najpovoljnije cijene, pa potom potencijalni putnik može više detalja dobiti za pojedini dan u kalendaru. Po odabiru najpovoljnije opcije, pritiskom na tipku Momondo će vas prebaciti na stranicu koja prodaje konkretan let.
Mytrip.com stanica je koja često kada ima najpovoljnije opcije zato jer prodaje kombinacije koje se drugdje ne mogu pronaći. Uštede su i nekoliko desetaka EUR.
Aviokarte.com.hr stranica je za prodaju karata agencije e-tours. Znam putnike koji su preko njih kupili daleko najpovoljnije karte čak i za Koreju i Kanadu. Cijena koju izbace na prvu je i konačna cijena, neće kasnije biti dodataka i doplata. Moguća je i kupovina na rate na karticu, no ovo se naplaćuje dodatnih 25-40 EUR. Alat omogućava i kombinaciju više kompanija, no koristi samo legacy carriere, ne i LCC, pa čak ni leisure kompanije.
Aviokarte.hr na prvu loptu izgleda odlično, cijene su stvarno dobre, no tijekom kupnje alat nabija troškove, pa je na kraju kupnja karte skuplja od kupnje direktno kod kompanije. Iako je ova stranica jako reklamirana i eksponirana, u više desetaka kompariranja cijena nisam uspio pronaći jeftiniju kartu preko ovog alata od kupnje preko on-line samih kompanija.
Dobre cijene ima kupovina preko PBZ Card Travela, tj. American Expressa. Plaćanje je moguće preko Amexa na 24 rate bez kamata.
Većina gornjih alata u slučaju kašnjenja tretira vas kao i bilo kojeg drugog putnika, pa ako letite sa Lufthansom na tom letu tretirat će vas kao da je karta kupljena preko Lufthanse. Ukoliko karta nije konektirana, nego su prodane odvojene karte svi ovi alati isto će naglasiti.
Što su to error karte? Error karte su one karte koje se ostvare temeljem sustavnih grešaka kompanija. Kompanijski sustav pogriješi kroz konekcije, tečajne razlike ili neke druge sustavne pogreške, i prije nego što kompanija isto ustanovi, a IT stručnjaci isprave, svatko tko je kupio takvu kartu sa greškom i realizira je. Naime, kompaniji je daleko jeftinije pristati na takvu kartu nego je poništiti, pa riskirati sa sudskim tužbama i negativnim medijskim publicitetom.
Svi se sjećamo Unitedovog fijaska sa tisućama business i first class karata koje su došle tek par desetaka EUR radi krivog tečaja danskih kruna u USD. Neki su te karte uspjeli ostvariti, neki su tužili United, a negativan publicitet je bio tolik da je to ozbiljno naštetilo Unitedu.
U svakom slučaju znam nekoliko desetaka primjera putnika koji prate error karte i uspjeli su putovati na drugi kraj svijeta i nazad za 200-tinjak EUR. Koji puta ti letovi znače i po 8-9 legova, ali cijene su stvarno smiješne, ne veće od 300 EUR iz Europe do Južne Amerike, Australije, Dalekog Istoka.
Da bi došli do error karata morate konstantno pratiti stranice koje ih traže poput izletnadlani.com ili fly4free.com/flights/flight-deals/Europe. No, uz to morate reagirati u roku od par minuta, pošto sve te error karte budu razgrabljene u par minuta, a i kompanije brzo reagiraju i isprave greške. Prosječna error karta na tržištu opstane manje od sat vremena.
Još jednom naglašavam da ovo nije prijevara, da kupujete kartu kod stvarnog prijevoznika, koji je najčešće veliki prijevoznik sa ogromnim sustavom u kojem se desi pogreška. Što veći prijevoznik to veća mogućnost pogreške.
U error karte treba ubrojiti i opciju u kojoj uspijete za 30-tak EUR (koji puta i manje) letjeti business klasu umjesto ekonomske na long-haul letu sa 4 ili više legova. Ovo nije toliko rijetka pojava i uvijek je dobro provjeriti je li upgrade možda za smiješno nisku cijenu. Toliko kvalitetnija usluga, business lože i svi ostali benefiti za nekoliko desetaka EUR svakako su nevjerojatan deal koji ne smijete propustiti.
Neke kompanije imaju i licitažu za business klasu. Pa putnik koji je kupio ekonomsku kartu licitira koliko želi dati za upgrade na business klasu. Kompanija će vam 48 sati prije puta javiti je li vaša ponuda prihvaćena. Konačno i da nije, vi ništa ne gubite, vaše mjesto u ekonomskoj kabini nitko vam neće oduzeti. Na ovaj način kompanija uspije ušićariti još nešto novaca, popuniti praznu business klasu, te prodati dodatna, ovime oslobođena, mjesta u ekonomskoj klasi.
Bolje to nego da besplatno upgrade putnike iz ekonomske u business klasu kod overbookinga. Naravno, kompanija će odabrati one koji su ponudili najvišu cijenu, no iskustvo mi govori da putnik koji je ponudio minimum za upgrade uspijeva sa tim iznosom ući u business klasu. Tako za 30-50 EUR za povratnu kartu unutar Europe i 100-tinjak EUR na interkontinentalnom letu možete letjeti u business klasi.
Je li stvarno jeftinije putovati iz obližnjeg aerodroma? Na koncu putnika treba i razmotriti mogućnost letenja iz obližnjeg, jeftinijeg aerodroma. Ovo se u načelu ne isplati kada platite sve troškove puta do tog aerodroma, ako letite sami, no ako sa vama leti još nekoliko putnika, onda ušteda može biti od par stotina EUR.
Dok kalkulirate koliko vas košta putovanje do tog aerodroma morate uzeti u obzir sve troškove, kao što su potrošeno gorivo, amortizacija automobila, cestarine i tunelarine, i parkiranje u zračnoj luci. Primjerice putujete li iz Beča umjesto iz Zagreba to će vas koštati.

Što znači ako na put idu četiri osobe, po osobi to je oko 42 EUR, bez amortizacija automobila, no postoji i trošak prijevoza do ZL Zagreb za 4 osobe (taksi, autobus ili benzin za privatne automobile). Ako je avionska karta jeftinija 150 EUR iz Beča nego iz Zagreba, to znači da su četiri osobe uštedjele oko 430 EUR, što nije malo novaca. Uz to ako automobil već posjeduje godišnje vinjete za Sloveniju i Austriju, ili pretplatu za autocestu Zagreb-Macelj, onda je trošak i bitno manji, a ušteda veća.
Tako na gornjem primjeru Toulousea najpovoljnija opcija kao alternativa Zagrebu je Volotea iz Venecije, koju opciju sam nekoliko puta koristio, kao i moji poslovni partneri.
Kako god, potencijalni putnik mora sjesti za kompjuter, vidjeti sve opcije, iskoristiti sve mogućnosti ušteda, te na koncu odabrati najjeftiniju ili najpovoljniju ponudu. Opcija je mnogo, sve ostalo je stvar sposobnosti, iskustva i strpljenja putnika.
Svim čitateljima pravoslavne vjeroispovijesti želim svako dobro povodom Božića uz čestitku „Mir Božji, Hristos se rodi“.

The post [KOLUMNA ALENA ŠĆURICA] Sve što treba da znate na jednom mestu: Kako pronaći povoljnije i jeftinije karte? appeared first on Tango Six.

Nastavak na TangoSix.rs...