Izvor: TangoSix.rs, 08.Sep.2020, 09:02

[KOLUMNA ALENA ŠĆURICA] Janet, tajna avio-kompanija

Svi znamo što je tajna služba, no jako malo ljudi zna da postoji i tajna avio-kompanija. Jasno, takva leti u zemlji prepunoj tajnih agenata, tajnih projekata, tajnih sigurnih kuća, tajnih službi i tajnih baza – u Sjedinjenim Američkim Državama.
Kompanija se zove Janet Airlines, neki kažu da to znači „Just Another Non-Existent Terminal“ (samo još jedan nepostojeći terminal), a neki da to znači „Joint Army Navy and Extra Terrestrial“ (Zajednička vojno-mornarički >> Pročitaj celu vest na sajtu TangoSix.rs << i vanzemaljska avio-kompanija). Zašto upravo to kažu otkrit će vam ovaj članak.
Tajna aviokompanija koja leti u tajnu bazu Kompanija u načelu prijevozi putnike iz Las Vegasa u supertajnu bazu poznatu kao Area 51, službenog naziva Homey Airport i to više dnevnih letova / Foto: Wikimedia Janet je tajna avio-kompanija koja leti iz tajnog terminala, preko tajnog područja, za još tajniju bazu. Službeni naziv kompanija je EG&G Special Projects Inc, koja sudjeluje i u nuklearnom programu SAD-a, a dio je AECOM-a. Kompaniju svi nazivaju, ali i vode kao Janet, iako nigdje nije objavljeno zašto i što to znači, a Janet joj je i callsign. Već i sam ICAO kompanije je znakovit: WWW. Kompanija je nastala u ožujku (martu) 1972. i od tada ju obavija veo tajni.
Zna se da Janet ima flotu od 11 aviona i to 6 Boeinga 737-600 (N319BD, N869HH, N859WP, N273RH i N288DP), te 5 Beechcrafta 1900C (N20RA, N623RA, N654BA, N661BA i N662BA). Svi avioni vode se kao vlasništvo Radnog zrakoplovstva SAD-a (US Air Force) iako nose civilne registracije i operiraju se preko civilne kompanije. Flota 737 im je prosječno stara 18,3 godine. U prošlosti Janet je letjela sa još jednim Beechcraft 1900C (N27RA) koji se srušio u Tonapah Test Range bazi ubivši pritom 5 putnika i članova posade. Prije B737-600 kroz kompaniju je prošlo 12 Boenga 737-200 koji su u floti bili od 1980. do 2009 (nikada više od 6 komada odjednom), te McDonnell Douglas DC-6 koji je u floti bio do 1981.
Kompanija u načelu prijevozi putnike iz Las Vegasa u supertajnu bazu poznatu kao Area 51, službenog naziva Homey Airport i to više dnevnih letova. Par puta dnevno leti i za Tonapah Test Range, američku vojnu bazu u kojoj se testiraju borbeni avioni, ali i tajni projekti američkog zrakoplovstva. Flota 737-600 obavi 30-tak dnevnih letova iz Las Vegasa, što znači bar 60 dnevnih letova, no upitno je leti li i iz nepoznate destinacije prema nekoj trećoj tajnoj lokaciji prije povratka u Las Vegas. Većina letova ima izlistan samo polazni aerodrom (Las Vegas), no ne i destinaciju. Kompanija svakodnevno leti i za druge baze i aerodrome (Palmdale, Lancaster, Inyokern), no povremeno leti i za druge baze i aerodrome (China Lake, Edwards, Oxnard, Camarilo, Santa Barbara, San Nicolas, North Las, Alamagordo, Dayton, Ogden, Salt Lake City) najčešće za one koje nemaju redovnih linija. Neki letovi su i nekoliko tisuća kilometara udaljeni od Las Vegasa. Dnevno obave oko 100 letova i prevezu više tisuća putnika.
Avioni Jeneta nemaju nikakvih oznaka i natpisa (osim registarskih oznaka), a svi 737-600 prepoznatljivi su po crvenoj crti koja ide preko prozora. Svi Beechcrafti imaju tamno plave i svjetlo plave valovite trake po trupu ispod prozora, te jednu svjetlo plavu i tamnoplavu valovitu  crtu na repu, također bez ikakvih natpisa osim registracije. Svi zaposlenici, uključujući i kabinsko osoblje, imaju Top Secret Security Clerance najvišeg nivoa, a zapošljavaju se preko ugovornog suradnika obrane SAD-a AECOM-a.
Beechcraft 1900C u vlasništvu je USAF-a / Foto: Wikimedia Janet operira i sa odvojenog tajnog terminala na zapadnoj strani McCarren International Aerodroma u Las Vegasu, suprotno od putničkog terminala od kojeg je udaljen čak 1,3 km zračne linije, a što je preko puta dvije paralelne uzletno-sletne staze i četiri rulnice. Taj dio aerodroma odvojen je od onog za redovne putnike, osiguran je i tamo civilne službe i putnici nemaju pristupa. Mali putnički terminal ima i vlastito odvojeno parkiralište na kojem su parkirane stotine automobila za tajne putnike koji koriste Janet. Automobili dolaze ujutro prije letova, te odlaze popodne i navečer kada se avioni vrate, tako da tijekom noći na parkiralištu nema automobila. Ne zna se pouzdano tko operira tim terminalom, pretpostavlja se AECOM.
Iako kompanija operira pod callsignom Janet, isti mijenja po ulazu u prostor kontrole Nellis u callsign „Groom“, a potom ga još jednom mijenja na prostoru tajnog područja Area 51 u uvijek drugačije ime i kod, kada i mijenja frekvenciju komunikacije. Na primer, ako je let bio „Janet72“, ulaskom u Nellis dobiva naziv „Groom72“, a kod ulaska u štićeni prostor Area 51 npr. „Wolf22“. Kompanija rabi i tajne kodove aerodroma, te interne oznake. Zna se da je station 1 zapravo Air Force Plant 42 (Palmdale Airport), station 3 Groom Lake tj. Area 51, station 7 Tonapah Test Range Aerodrom, te station 9 baza u Las Vegasu.
Avioni Janeta najčešće nakon polijetanja iz Las Vegasa skreću prema sjeveru i petnaestak minuta nakon polijetanja gase transpondere, te postaju nevidljivi za javnost.
Janetovi avioni se servisiraju u Deltinoj TechOps maintenance facility u Atlanti, u istom pogonu u kojem se održavaju i USAF C-40, vojna verzija Boeinga 737-700. Neki Janetovi avion su bili na servisiranju i u Paine Filedu u Everettu, Washington.
Jedno vrijeme jedan 737-200 Janeta je bio baziran u vojnoj bazi SAD-a u Frankfurtu.
Što je Area 51? Janet najviše letova obavi u supertajnu bazu Area 51, na aerodrom naziva Homey Airport (Groom Lake) u Nevadi, 134 kilometara od Los Angelesa. Glasine o Area 51 su stare preko 65 godina. Area 51 je postala baza SAD zrakoplovstva 1955. godine.
Sam Homey Airport „nije postojao“ do 25.6.2013. kada je pod pritiskom javnosti CIA objavila nekoliko dokumenata te službeno klasificirala aerodrom sa kodom KXTA. Naravno, to nije aerodrom otvorilo za korištenje javnosti, Area 51 je i dalje najstroža vojna tajna, te jedan od najčuvanijih objekata na planetu. Stoga ne treba čuditi da na Homey Airport leti samo Janet i to sa tajnim putnicima, iz tajnog terminala u Las Vegasu, ali i na drugim tajnim neizlistanim letovima.
Sa aerodroma su i primijećeni letovi „čudnih“ testnih letjelica od kojih su neke kasnije postale tajni ili bar javnosti rijetko prezentirani avioni Ratnog zrakoplovstva SAD-a. Prva takva testna letjelica iz Area 51 Homey Aerodroma je bio Lockheed U-2, špijunski avion, kasnije proizveden u 104 primjerka. Desetak godina kasnije na ovom aerodromu je testiran i A-12 avion koji je letio brzinom 3,1 macha, što je samo potaklo spekulacije o zarobljenim vanzemaljcima i njihovom tehnologijom u Area 51. Kasnije je na aerodromu razvijan i projekt D-21, te F117, pa nije čudno da je baza predmet misticizma i teorija urota.
Danas nije poznato za što služi Homey Aerodrom i Area 51, ali Janet tamo let velik broj dnevnih letova. Kako je Area 51 najbolje čuvan zračni prostor na svijetu (4808 North), pri čemu dežurni par aviona ima naredbu rušenja bilo kojeg aviona koji se nađe u zračnom prostoru 4808 North, evidentno je da više dnevnih letova Janeta jest vojna tajna i služi tom supertajnom projektu. A toliko tajni, takva rigoroznost i čuvanost sigurno nisu takvi zato što američki vojnici tamo igraju baseball.
CIA tajni avioni CIA ima svoju podružnicu Air Branch. Air Branch suportira CIA misije i operacije, transportira njene operativce i rukovodstvo, privodi zarobljene neprijatelje, prevozi cargo pošiljke za CIA-u, ali i špijunske misije i prikupljanje informacija. Air Branch ima svoje pilote, no ne i svoje avione, već koristi avione koje CIA ima registrirane na svoje „tajne“ kompanije. Smatra se da u tim kompanijama CIA ima nekoliko DHC-6 Twin Ottersa, Dash-8, Antonova An-32, Lockheeda L-100-30 (civilna verzija C-130 Herculesa), Dassault Falcona 50, Gulfstream V, Boeinga 737-7BC, C-32B (vojna verzija Boeinga 757), špijunske dronove MQ-1 Predator, te helikoptere Mil Mi-8 i Mi-17 (koje koristi u Afganistanu i Iraku).
Boeing 737-700 N313P (koji puta je nosio i registraciju N4476S) je višekratno doveden u vezu sa CIA-om. U momentu prodaje aviona je bio uređen za samo 16 putnika, te je imao veliki krevet, dva manja kreveta, dnevni boravak i sav luksuz za duga „poslovna“ putovanja. Avion je mnogo puta primijećen diljem svijeta, te je višekratno sletio u Guantanamo Bay. Smatra se da je avion za CIA-u letio četiri godine. Ovaj avion je u to vrijeme nekoliko puta sletio i u Dubrovnik, bez da je na ikoji način kontroliran od hrvatske policije i drugih službi jer je bio u tranzitu.
Isto tako sa CIA je višekratno povezan i Gulfstream V N379P. N379P (koji puta je imao registracije N44982 ili N86068V) su popularno zvali „Guantanamo Bay Express“ obzirom da je u zatvorski kompleks Guantanama dovezao više osumnjičenika za terorizam koje je CIA zatvorila u ovoj ekstrateritorijalnoj bazi na jugu Kube. Avion je višekratno bio predmet novinskih i političkih istraga, a spotiran je diljem svijeta, uključujući i silom ukrcane „putnike“ u isti.
Oba aviona su formalno pripadala kompaniji Premier Executive Transport Service, koja je izlistana kao strana korporacija u Massachusettsu, a koja se smatra jednom od kompanija CIA-e. Kompanija nije imala ured ni ikakve kontakte, kao ni ikakve izvještaje i dokumente. Jedino što je kompanije imala su poštanski pretinci u Washingtonu DC, Virginiji, Wyomingu i Marylandu. Premier Executive Transport Service je imao dozvole slijetanja u SAD vojnim bazama. No, avioni su nekoliko puta „mijenjali“ vlasnike, sve kompanije koje su bile „povezane“ sa CIA-om.
Pretpostavlja se da je još jedan Gulfstream V registarske oznake N596GA letio za CIA-u. Avion je kratko bio u vlasništvu Ratnog zrakoplovstva SAD-a nakon čega je registriran civilnom registracijom u vlasništvu National Aircraft Leasing of Greenville, Delaware.
Isto tako i N85VM Gulfstream IV je imao letove diljem svijeta, te je 51 puta sletio u Guantanamo Bay bazu na jugu Kube, kao i u Andrewa bazu Ratnog zrakoplovstva SAD-a. Smatra se da je i ovaj avion više godina letio za CIA-u.
Smatra se da je i De Havilland Dash 8-300 registracije N599XQ za CIA-u letio iz SAD japanskih baza, uključujući i špijunske misije iznad Sjeverne Koreje.
Talibani su tvrdili da su 27.1.2020. srušili Northrop Grumman E-11A u Afganistanu, dok je SAD tvrdio da se avion srušio nesretnim slučajem, kada je poginuo i CIA senior časnik Michael D’Andrea. D’Andrea je bio šef CIA-inog ureda za Iran, bio je ključna osoba u ubojstvu Osama bin Ladena, te u dron-ubojstvu iranskog generala Qasam Soleimana.
Osim gore spomenutog Boeinga 737-700 koji je nekoliko puta sletio u Dubrovnik dok je letio za CIA-u, smatra se da je C32B (Boeing 757-200) bijele boje bez oznaka, sa identifikacijskim brojem 24452 doveo 30 agenata CIA-e koji su dva dana boravili u Splitu, te nakon toga odletjeli za Veliku Britaniju. Isti avion je sletio u Split i godinu dana prije.
KGB i njen nasljednik SVR RF, kao i vojna obavještajna agencija GRU koriste niz tajnih i vladinih aviona za svoje misije, kao i špijunske avione. Jednako tako i niz tajnih i državnih aviona koristi i kineski MSS. Sve ove agencije, kao i CIA imaju svoje tajne kompanije koje vjerojatno u vlasništvu imaju i svoje avione. U manjem obujmu takve aktivnosti ima i Izrael, Njemačka, Francuska, Velika Britanija, Brazil, Indija, Australija, Japan, ali i niz drugih država.
The post [KOLUMNA ALENA ŠĆURICA] Janet, tajna avio-kompanija appeared first on Tango Six.

Nastavak na TangoSix.rs...