Izvor: Glas javnosti, 15.Sep.2009, 02:15 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Jedinica duhovne bijede
„...otvoreni zahod, ogavna razvaljena oteklina, javna svinjarija, živinska, cinička književna strvina...“ - napisao je Dejli telegraf prigodom premijere Ibzenovih „Sablasti“ u Londonu 1893. godine. A naši „dejlitelegrafisti“ ne pišu tako samo o mome djelu, nego o meni lično... a svi se jednoglasno slažu u tome da me treba zgaziti, izbaciti, uništiti, poreći mi svaki i najneznatniji smisao, dar, sposobnost... treba me likvidirati i „obračunati se sa mnom“... Napisali su da >> Pročitaj celu vest na sajtu Glas javnosti << nemam solidne naobrazbe... da nisam objektivna, da ni pas ne vjeruje u stvarnost mog pothvata i da je čovjek, koji se strastveno pravda za svoju stvar - smješan! ...Ja sam umišljena veličina, sipač praznih fraza i hohštaplerski bombi... Moje su stvari literarna, patološka laž na granici histerije...“ - ovako je Krleža davno, 1932., ali i u „moje ime“ (ovih dvadeset godina, pa stoga i sloboda parafraze), objasnio odnos hrvatskih novinarskih podanika o sebi, a neskromno si pripisujući, i nekih hrvatsko-srpskih im sljedbenika, o mome novinarskom radu. Doduše, prozivali su me i ratnim huškačem, Mengeleom, prostitutkom, glupom, tupom, nepismenom...
Tako su se, na zanimljiv način, preko mene spojili i udružili hrvatska mržnja prema nekim istinama o sebi i mržnja nekih Srba prema vlastitoj naciji i državi. Rezultat - i jedni i drugi bi me najradije - eliminirali. Spisak onih koji mi prijete sve je duži, a država sve kraća...
Kada sam prije dvadesetak godina napisala kako političari nemaju baš visoko mišljenje o novinarima, ali da zato novinari imaju vrlo nisko mišljenje o političarima, priznajem da niti u snu nisam sanjala da novinarstvo može pasti na niže grane od politike. Ako je naša profesija i započela dirigiranim „rekla - kazala“ sistemom, ono što se danas događa u srpskom novinarstvu izgleda da nas ponovo vraća na taj isti početak. Na teledirigirano novinarstvo.
Da li je neko „(ne)djelo“ manje ako se sakrije? I da li bi njegove poslijedice bile manje? Da li bi „(ne)djelo“ onih koji su početkom devedesetih peticijom tražili bombardiranje Srbije, a krajem tih devedesetih optuživali Miloševića zbog nečega što su i oni sami priželjkivali, moglo biti sankcionirano? „Ja tim pismom nisam bio zadovoljan zato što se tražilo selektivno bombardovanje vojnih ciljeva... To je morala da bude ozbiljna vojna intervencija.“ - riječi su čuvenog beogradskog advokata Srđe Popovića, jednog od potpisnika, iz intervjua sarajevskim „Danima“.
Popović je hrabro iznio svoj stav. Tko su ostali? Koliki je njihov doprinos sveopćem razaranju Srbije? I tko će biti zemaljski arbitar u prosudbi - „grijeha“, „moralna vertikala“, kada su vrijednosni sistemi obesmišljeni pred našim očima, pa čak i uz našu podršku?! Tko će uspostaviti jedinicu mjerenja duhovne bijede?! Priznajem, stidim se što sam vidjela moju zemlju kako izdaje samu sebe!
Većina je samo gledala. A ljudi koji se ne uključe u politiku, ti puki gledatelji, promatrači, sakriveni iz kukavičluka, komocije ili prostog neznanja, u omotnice apolitičnosti, dopuštaju da njima i njihovim životima vladaju gluplji od njih. I pohlepniji.
Neki sociolozi kažu da u svakom narodu postoji oko 15 posto „otpada“. To su razni kriminalci, lopovi, ubojice, izdajice, osobe poremećenih moralnih principa ili bez njih, na primjer. Što je sa narodom gdje je taj postotak veći, gdje raste do razmjera kada časni ljudi postaju aberacija ? Čast i hrabrost, dužnost i žrtva! I bezuvjetna ljubav - moj otac me naučio što to znači. I kad te život sruši na koljena, nisi manje vrijedan. Ustani Srbijo, vrijedna si toga!
Danas je godišnjica smrti moga oca. Prošle su četiri godine, a kao da je bilo jučer. LJubav čak ni smrt ne može zasjeniti. A oslonac koju je ta ljubav za života stvorila posve je neuništiv. LJubav je ipak jača, i od bola, i od mržnje, i od svakog zla koje pohodi ljude...
Edmund Burk je u „Trijumfu zla“ napisao da „zlo caruje dok dobri ljudi šute“. Sve su nam već učinili. Čega se bojite? Budućnost je omeđena jedino našom vizijom!
