Izvor: Politika, 07.Jun.2011, 23:32 (ažurirano 02.Apr.2020.)
„Izvor“ mleka na periferiji grada
U prigradskom naselju Grdici kod Kraljeva iz farme porodice Dukanac dnevno se isporuči oko 700 litara mleka
Grdica kod Kraljeva – Dukance, Branka, njegovu suprugu Dragicu, njihovog sina Pericu, kćerku Milicu i snahu Sonju slučajno smo zatekli kod kuće, u prigradskom naselju Grdici kod Kraljeva. Došli su oko podne, da prvi put od svitanja „nešto >> Pročitaj celu vest na sajtu Politika << prezalogaje“, jer od ranog jutra rade, baliraju seno. Svaki minut im je, vele, dragocen, a za novine mogu i po kiši da pričaju... Razgovaramo, ipak, ukratko o tome kako oni, i u ovim za poljoprivredu nepovoljnim uslovima, proteklih godina uspevaju da uvećavaju svoju porodičnu farmu tako da je u štalama trenutno oko 70 grla krupne stoke i dvadesetak ovaca...
Tu je tridesetak muznih krava od kojih se dnevno dobija oko 700 litara mleka. Godinama su, kad je „Imlek“ ovde mleko otkupljivao, sa 140.000 litara godišnje, bili rekorderi. Sada sarađuju sa kragujevačkom mlekarom „Mladost“ kojoj će već dogodine, svakog jutra, isporučivati hiljadu litara. Plan je realan, jer u štali je već dvadeset priplodnih krava od kojih su deset steone...
Na farmu ove porodice dolazi se takoreći iz grada. Naspram ulice prigradskog naselja im je kuća, a iza dvorišta, dole u polju ka Zapadnoj Moravi, nekoliko štala i desetak hektara njiva i livada. – Obrađujemo još oko dvadeset hektara zemlje u zakupu, tako da preko leta obezbedimo oko 15.000 bala sena, dvadesetak vagona silaže, na sve to potrošimo i oko desetak hiljada kilograma koncentrata – objašnjava nam Perica Dukanac, koji je veterinarski tehničar.
Da li se sve to isplati, toliko ulaganja, rada od svitanja a ponekad i do ponoći, toliko svakodnevne brige...? – Ne mogu da se žalim, živimo solidno. Vidite, mi od mleka dobijemo mesečno oko 600.000 dinara. To uglavnom pokrije sve troškove, a profit nam je prihod od teladi, junadi... od mesa. Uvek i ulažemo, eto sada montiramo liniju mlekovoda kojim će mleko direktno ići u flaše. To će nas koštati oko sedam hiljada evra iz naše rezerve. Nemamo kredite, nikome ništa ne dugujemo, a nismo baš nezadovoljni ni što se države tiče, subvencije pomalo kasne ali stižu, biće još bolje ako sada, kako je najavljeno, budu povećane – objašnjava Perica Dukanac.
A uzgredne tvrdnje komšija, kad smo ih upitali gde je kuća Dukanaca, da su to „oni sve stekli samo radom“ pojasnio nam je domaćin kuće Branko Dukanac.– Pa, jeste tako. Počeli smo, istinski rečeno, od nule. Ja sam u mladosti bio sluga, posle sam par konja tom gazdi odradio i krenuo da sa njima prevozim šoder sa Morave. Bio je to za mene dobar posao, ja i supruga Dragica smo, bez preterivanja, radili od četiri sata ujutro do mrkle noći. Kupili smo posle i stoku, podigli smo jednu suvotu, u jednom delu tog objekta živela su čeljad, a u drugom stoka... Onda smo uspeli da stvorimo još bolje uslove za rad i život, a kada se devedesetih godina sin Perica vratio iz vojske, započeli smo i modernizaciju i brži razvoj ove farme. Ali, ostalo je da radimo od jutra do mraka, bez praznika i odmora – objašnjava nam Branko Dukanac, sedeći kao na „iglama“, jer se pojavljuju oblaci, a seno leži u otkosima...
Miroljub Dugalić
objavljeno: 08.06.2011







