Izvor: Glas javnosti, 22.Sep.2009, 02:10 (ažurirano 02.Apr.2020.)
Iskra bistrine
„Mi smo vojnici... nije važno jesmo li zastavnici ili oficiri. Odgovornost pojedinca može se penjati s njegovim činom, ali se ona ne mijenja u svojoj biti... Vojnik mora imati mogućnost da kaže „da“, kad misli „da“. Ali, ako ima mnogo onih koji kažu „da“, a misle „ne“, kad se osjećaju primoranim da kažu „da“, iako misle „ne“, ili ako kažu „da“ karijeriji, udobnosti ili dobitku, dok im savjest govori „ne“ ili zanijemi, onda je došao čas kad vojništvo umire. >> Pročitaj celu vest na sajtu Glas javnosti << Ne samo vojništvo. To je čas velikog umiranja. Kad umre savjest, i čovječanstvo prestaje da živi...
Pravo lice vojnika ne prikazuje se u pobjedi; tek ga poraz čini posve jasnim. Pobijediti može i svaka grabežljiva zvijer. Ali da bi se spoznao poraz i da bi mu se pogledalo u oči, potrebno je više od hrabrosti mameluka. To može samo onaj tko je još sačuvao iskru bistrine. Ali tko još ima snage za to...“ dio je govora poručnika Krafta iz epohalne knjige Hasna Helmuta Kirsta - „Tvornica oficira“. Naravno, poručnik je iste večeri bio uhapšen, a nedugo potom i strijeljan. Ali, bilo je to neko drugo doba...
Nedavno je ministar odbrane Dragan Šutanovac rekao kako se „očekuje da se uskoro reši status bivšeg načelnika Generalštaba Vojske Srbije general-potpukovnika Zdravka Ponoša, koji je smenjen s tog mesta 30. decembra prošle godine i otada je neraspoređen... Ponoš je kritikovao Ministarstvo odbrane i Šutanovca zbog pogrešnog sprovođenja reformi u vojsci...“ rekavši, između ostalog da višak vojne imovine vrijedi više od dve milijarde evra, a da Vojska samo na čuvanje tih objekata troši oko dva miliona eura godišnje, te da oko 16.000 njenih aktivnih pripadnika nema rješeno stambeno pitanje. O broju „neaktivnih“ i njihovim problemima, nije bilo riječi.
Predsjednik Tadić Ponoša je smijenio sa obrazloženjem „da je kršio vojna pravila“, ocijenivši da „pitanja koja je on pokrenuo i dalje ostaju...“ Tadić je naglasio „da Ponoš može biti izuzetno koristan Srbiji u budućnosti na drugim poslovima.“ Doduše, nije to lako učiniti, jer kako reče Ministar Vojni, „posle pozicija na kojoj je Ponoš bio u vojsci „nema nazad“. Problem je da čoveka sa takvim iskustvom rasporedite.“ Lakše je, čini se, s oficirima koji kažu „da“ karijeri, udobosti ili dobitku“!
Čekajući na ključne reforme, Vojska Srbije pokazala je svoje novo lice impresivnim hepeninzima na raznim vježbama, poput one u Nišu - Medikjur 2009. - aeromitinga na Batajnici, te parade mladih potporučnika Vojne akademije ispred Skupštine Srbije. Ne treba zaboraviti ni „istorijski iskorak“, slanja čak 21 pripadnika VS u mirovnu misiji u Čad, „gde će biti u sastavu norveškog kontigenta“.
Promjena vojnih odnosa na globalnoj razini Srbiju stavlja u novu poziciju! Naime, odluka američkog predsjednika Obame o odustajanju od ranije planiranog raketnog štita u Poljskoj i Češkoj, te planiranja „odbrambenog sistema koji će se bazirati na mreži senzora i raketa presretača, koje bi djelovale sa mora, korpna i zraka“, otvara i nova pitanja o ulozi baze Bondstil. Kako je i Rusija, već, izgleda, odlučila otvoriti tzv Centar za krizne situacije u Nišu, ruske i američke snage mogle bi se ponovo u Srbiji naći na par stotina kilometara jedne od drugih. Ne treba zanemariti i novi zakon u Rusiji, po kojem predsjednik RF ima isključivo pravo donošenja „odluke da se operativno koristi ruska vojska van teritorije države kad postoji neophodnost rešenja situacije napada na vojsku RF dislociranu van Rusije, spriječavanje napada na drugu državu...“ itd. Time bi Centar u Nišu mogao postati - Nišstil.
U međuvremenu, naša vojska će se, po ministrovim riječima „pridržavati odluke Skupštine Srbije o vojnoj neutralnosti“, pridržavajući se programa „Partnerstva za mir“, čiji je član, ne isključujući pri tom mogućnost punog pristupanja NATO, aktivnog učešća u Pokretu nesvrstanih, te partnerstva sa svim ostalim bitnim armijama.
Što je ostalo od četvrte vojne sile na svijetu? Očigledno, u zamagljenoj politici oko Vojske Srbije, ne vidi se, još uvijek, „iskra bistrine“.
